1-Dekanol

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
1-Dekanol

Općenito
Hemijski spoj1-Dekanol
Druga imenaDecil-alkohol
n-Decil-alkohol
Kaprični alkohol
Epal 10
aAntak
Agens 504
IUPAC ime: Dekan-1-ol
Molekularna formulaC10H22O
CAS registarski broj112-30-1
SMILESOCCCCCCCCCC
PubChem: 8174
InChI1/C10H22O/c1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11/h11H,2-10H2,1H3
Osobine1
Molarna masa158,28 g/mol
Gustoća0,8297 g/cm3
Tačka topljenja6,4
Tačka ključanja232,9
Rastvorljivost3,7 g/L na 20°C[1]
Viskoznost: 12,048 mPa.s (@ 25 °C)
Rizičnost
NFPA 704
 
 
 
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

1-Dekanol je ravnolančani masni alkohol sa 10 atoma ugljika i molekulskom formulom C10H21OH. To je bezbojna ili svijetlo žuta viskozna tečnost, koja je nerastvorljiva u vodi i ima aromatski miris.[2] Međupovršinska napetost od vode, na 20 °C je 8,97 mN/m.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Dekanol se može pripremiti putem hidrogenacije dekanske kiseline, koja se javlja u skromnim količinama u kokosovom ulju (oko 10%) i jezgarnom palminom ulju (oko 4%). Može biti proizveden i sintetički u postupku zvanom Zieglerov proces.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Dekanol se koristi u proizvodnji plastifikatora, ulja , surfakanata i rastvarača. Njegova sposobnost da prodire u kožu je dovela do toga da se istražuje kao prodorni pojačivač za potkožno davanje lijekova.[3][4]

Sigurnost[uredi | uredi izvor]

Kao i drugi masni alkoholi srednjeg lanca, 1-dekanol je u stanju da prožima kožu što može dovesti do iritacije.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 18. 1. 2017. Pristupljeno 4. 10. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ "SAFETY DATA SHEET". Acros Organics. Pristupljeno 23. 4. 2015.[mrtav link]
  3. ^ Kanikkannan, N; Singh, Mandip (novembar 2002). "Skin permeation enhancement effect and skin irritation of saturated fatty alcohols". International Journal of Pharmaceutics. 248 (1–2): 219–228. doi:10.1016/S0378-5173(02)00454-4.
  4. ^ Williams, Adrian C; Barry, Brian W (mart 2004). "Penetration enhancers". Advanced Drug Delivery Reviews. 56 (5): 603–618. doi:10.1016/j.addr.2003.10.025.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]