Idi na sadržaj

Andrija III, kralj Ugarske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Andrija III
Kralj Ugarske
Vladavina10. juli 1290. - 14. januar 1301.
PrethodnikLadislav IV
NasljednikKarlo I Robert
Krunidba23. juli 1290.
SupružnikFenena Kujavska
Agnes Habsburška
DjecaBlažena Elizabeta Arpad
DinastijaArpad
OtacStjepan Posthumni
MajkaTomasina Morosini
Rođenje1265.
Smrt14. januar 1301. (u 36. godini)

Andrija III (mađarski: András III; slovački: Ondrej III; 1265 –14. januar 1301)[1] bio je kralj Ugarske od 1290. do 1301. godine. Njegov otac Stjepan Posthumni je bio posthumni sin ugarskog kralja Andrije II. Andrija je odrastao u Veneciji, ali je došao u Ugarsku na poziv buntovnog barona Ivana Kőszega 1278. godine. Kőszeg je pokušao staviti Andriju umjesto ugarskog kralja Ladislava IV, ali je zavjera otkrivena i Andrija se vratio u Veneciju. Pošto je bio posljednji muški član dinastije Arpad, Andrija je izabran za kralja nakon smrti kralja Ladislava IV 1290. godine. On je bio prvi ugarski monarh koji se krunisao uz pomoć plemića i prelata.

Međutim, njemački kralj Albert I, kraljica Napulja Marija i avanturisti su osporili njegovo pravo na prijestolje. Andrija je protjerao avanturiste iz Ugarske i prisilio Alberta I na sklapanje mira. Jedino se Marija i njeni potomci nisu odrekli svoje tvrdnje. Ugarski biskupi i Andrijina porodica iz Venecije su mu bile glavne pristalice iako su vodeći hrvatski i slavonski plemići bili protiv njegove vladavine. Zbog toga je Ugarska bila u stanju konstantne anarhije tokom njegove vladavine. Gisingovci, Csáki i druge moćne porodice su samostalno upravljale svojim posjedima dižući svake godine otvorenu pobunu protiv Andrije. Andrijinom smrću dinastija Arpad je izumrla. Uslijedio je građanski rat koji je trajao više od dva desetljeća, a završio se pobjedom Marijinog unuka Karla I Roberta.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "András, III. – Magyar Katolikus Lexikon". lexikon.katolikus.hu. Pristupljeno 16. 11. 2023.