Arheološko područje Rešetarica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Arheološko područje Rešetarica nalazi se 3 km jugozapadno od Livna, Bosna i Hercegovina. Područje je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluku donijela je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj 11. marta 2011. godine, u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović), Ljiljana Ševo i Tina Wik.[1] Nacionalni spomenik čine:

  • ostaci ranokršćanske bazilike iz V. i VI. stoljeća;
  • nekropola iz IX. i X. stoljeća;
  • srednjovjekovna nekropola „Kraljičin nasip“;
  • pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području, koje se nalazi u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica, Livno

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Na istočnim obroncima Kamešnice, na 22. kilometru magistralne ceste Livno-Split, nalazi se pusto područje od nekoliko stotina kvadratnih metara, jednim dijelom pod vodom Buškog jezera. U katastarskim knjigama označeno je pod imenom Rešetarice. Na ovom području kao uži lokaliteti označeni su. „Fratrova glavica“, gdje je 1928. godine sagrađena crkvica sv. Ilije Proroka, a nešto istočnije je početak Kraljičina nasipa, koji se od podnožja Kamešnice pruža duboko u Buško blato - sada Buško jezero.

Historija[uredi | uredi izvor]

Područje Livanjskog polja od bronzanog doba naseljavalo je ilirsko pleme Dalmati. U doba Rimljana kroz polje je prolazio put Salona - Servicijum (Bosanska Gradiška).

U 9. stoljeću livanjska županija uz Livanjsko, obuhvatala je Duvanjsko i Glamočko polje.

Livno prvi put spominje se 892. godine pod imenom Cleuna, u povelji hrvatskog kneza Muncimira. Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu „O upravljanju carstvom „ bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine 10. st. gdje opisuje Hrvatsku i nabraja njene županije. U povelji kralja Zvonimira iz posljednje četvrtine 11. st. spominje se livanjski comes Dobrila.

U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu Livno je pod jurisdikcijom splitske nadbiskupije. Osnivanjem bosanske vikarije 1340. godine, Livno je bilo u sklopu duvanjske kustodije, koja je pokrivala zapadnu Hercegovinu, Cetinsku krajinu i Tropolje (Završje). Od početka 13. st. područje koje obuhvata Livanjsko, Glamočko i Duvanjsko polje sve češće se naziva Tropolje (Tres campi). Za vladavine Stjepana II Kotromanića (1314-1353) Tropolje, godine 1322, ulazi u sastav bosanske države, nazivajući se od tada Završje ili Zapadne strane, kao odraz gledanja iz centralne Bosne.

Arheologija[uredi | uredi izvor]

Od 4. 10. do 19. 7. 1969. godine vršena su zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu Kraljičin nasip. Istraživanjima je rukovodila arheologinja Nada Miletić. Nalazi iz istraženih grobova deponirani su u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. [2]

U proljeće 1989. godine Zavod za zaštitu spomenika i prirodnih znamenitosti i rijetkosti u BiH iz Sarajeva obavio je istraživanja na bazilici. Na površini lađe i narteksa otkriveno je i istraženo više od 10 grobova, od kojih su neki imali priloge.

Prahistorijski period[uredi | uredi izvor]

Pronađeni su predmeti od kremena i kosti, a iz bronzanog doba keramička bikonična posuda, i veći broj sitnijih i krupnijih fragmenata grube keramike, nekoliko s ukrasom.

Antički period[uredi | uredi izvor]

Na temelju građevinskih ostataka bazilike i fragmenata pripadajućeg kamenog namještaja (pilastri oltarne pregrade, pilastri sa segmentima polukugle, pilastri s otvora bazilike, stupići oltarne pregrade, plutej oltarne pregrade i druge ornamentirane ploče, dijelovi oltara, ulomci imposta i kapitela), moguće je baziliku smjestiti među sakralne objekte salonitansko-naronitanskog područja i njihova zaleđa od IV. do VI. stoljeća.

Bazilika je bila gotovo kvadratna građevina (15,90 x 17 m), dok je središnji dio izdužena pravougaona prostorija sa slijedećim elementima: prezbiterij, lađa (naos, navis), prostor za katekumene (narteks), te sjeverne prostorije: krstionica ili memorija (consignatorum) i južne (sakristija i portik).

Rani srednji vijek[uredi | uredi izvor]

Na Rešetarici i njenoj bližoj okolini sačuvalo se nekoliko nekropola iz perioda od prahistorije do kasnog srednjeg vijeka. Način ukopavanja, oblik grobova i njihov sadržaj nekropolu na Kraljičinom nasipu svrstavaju u skupinu nekropola ranog srednjeg vijeka.

Najznačajniji nalaz svakako je mač koji se po obliku ne razlikuje od karolinškog tipa mača: dvosjekla oštrica s kratkom nakrsnicom na balčaku i spljoštenim vrhom (pripada tipu „K“ mača). Po analogiji je najbliži maču iz Orlića kod Knina i maču iz Mogorjela. Rendgenska snimka mača pokazala je da na maču nije bilo nikakvih oznaka. Rađen je po uzoru na karolinške mačeve, u nekoj radionici na damatinskom tlu, krajem VIII. ili u prvoj polovini IX. stoljeća

Srednji vijek[uredi | uredi izvor]

Nađeni predmeti i komparacija s nekropolama iz bliže (lokaliteti Mašeta i Glavica) i šire okoline govore da je nekropola na Kraljičinom nasipu pripadala društveno i ekonomski istaknutijoj zajednica XIV.-XV. stoljeća.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Fra Bono Vrdoljak, Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna nakropola na Rešetarici kod Livna, Starohrvatska prosvjeta, ser. III., sv. 18, Split: 1988./1990.
  • Nada Miletić, Izvještaj o iskopavanjima srednjovjekovnih nekropola u Buškom blatu, Glasnik Zemaljskog muzeja (A) NS, 37., Sarajevo:1982.
  • Vedrana Delenga, Livanjski kraj u povijesti, Latinski epigrafički spomenici starohrvatske županije Livno. Split- Livno: 1994. 1999.
  • Ante Milošević, Predgovor, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split: 1999.
  • Maja Petrinec, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Srednjovjekovno razdoblje, Split: 1999.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arheološko područje Rešetarica". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 9. 2. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Arheološki leksikon, arheološka nalazišta". Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)