Armeni

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Armenci)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Armeni
Հայեր Hayer
Ukupna populacija
c. 6[1]8 miliona[2]
Značajno stanovništvo u
Armenija     2.961,514[3][4]
Rusija 1.182,388[5]–2.900,000[6]
SAD 1.000,366[7]–1.500,000[8]
Francuska 250.000[9]–750.000[10]
Gruzija
 • Abhazija
168.191[11]
41.864[12]
Azerbejdžan
 • Nagorni Karabah[a]

146.573[13]
Libanon 150.000[14]
Iran 120.000[15]
Njemačka 90.000–110.000[16]
Sirija[b] 100.000[17]
Ukrajina 100.000[18]
Brazil 100.000[19][20]
Grčka 80.000[21]
Argentina 70.000[22]
Turska 60.000[23]
Kanada 55.740[24]
Poljska 50.000[25]
Vjera
Kršćanstvo
Armenska apostolska crkva  · katolicizam  · protestantizam
Vezane etničke grupe
Hemšini, Cherkesogai

Armeni (armenski: հայեր, hayer) su etnička grupa porijeklom sa armenske visoravni u jugozapadnoj Aziji.[26]

Armeni su većina u Armeniji i de facto nezavisnom Nagornom Karabahu. Dijaspora od oko 5 miliona ljudi živi izvan Armenije. Većina njih živi u Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Gruziji, Iranu, Njemačkoj, Ukrajini, Libanu, Brazilu i Siriji. S izuzetkom Irana i bivših sovjetskih država, današnja armenska dijaspora je nastala nakon genocida nad Armenima.[27]

Većina Armenaca su pripadnici Armenske apostolske crkve. Kršćanstvo se počelo širiti u Armeniji ubrzo nakon Isusove smrti, i tako je početkom 4. vijeka Armenska kraljevina postala prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju.[28]

Historija[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je indoevropska kultura iz bronzanog doba Trialeti-Vanadzor već u 3. mileniju p. n. e. imala uporište u Armeniji, s dokazima kao što su grobnice iz Ashtaraka.[29][30][31] Kontroverzna hipoteza nekih stručnjaka smješta indoevropsku pradomovinu na armensku visoravan.[32]  

U bronzanom dobu nekoliko država je postojalo na području Armenije, uključujući Hetitsko carstvo.[33] Pod Ašurbanipalom (669–627. p. n. e.), Asirsko carstvo se prostiralo do planine Kavkaz (moderna Armenija, Gruzija i Azerbejdžan).[34]

Prvi geografski entitet koji su susjedni narodi nazivali Armenijom uspostavljena je u obliku satrapa (provincije) krajem 6. vijeka p. n. e. pod dinastijom Orontid (Yervanduni) unutar Ahemenidskog carstva. Orontidi su kasnije vladali nezavisnom Armenskom kraljevinom.

Kasnije je Armensko kraljevstvo s dinastijom Arsacida postala prva prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao svoju religiju,[35] u ranim godinama 4. vijeka, vjerovatno 301. p. n. e.[36] U kasnom partskom razdoblju Armenija bila je priklonjena pretežno zoroastrijanizmu.[35] Armenija je 428. godine ponovo izgubila suverenitet pod osvajačkim bizantijskim i sasanidskim perzijskim carstvima, a kasnije i muslimanskim osvajanjem Perzije koja su obuhvatala područja gdje Armeni žive.

Godine 885. Armeni su ponovo uspostavili suvereno kraljevstvo pod vodstvom Ashota I iz dinastije Bagratid. Značajan dio Armena pobjegao je od bizantske okupacije 1045. godine i naknadne invazije turskih Seldžuka 1064. godine. Naselili su se u velikom broju u Kilikiji , anadolskoj regiji gde su Armenci od rimskih vremena bili manjina. Godine 1080. osnovali su Armensku kneževinu, zatim i Kraljevinu Kilikiju, koja je postala žarište armenskog nacionalizma. Armenci su razvili bliske društvene, kulturne, vojne i vjerske veze s obližnjim križarskim državama,[37] ali su na kraju podlegli napadima Memluka. U narednih nekoliko vijekova, nad Armenima su vladali Džinkis-kan, Timuridi i plemenske turske federacije Ak Koyunlu i Kara Koyunlu, te Osmanlijsko carstvo.

Moderna historija[uredi | uredi izvor]

Etničko čišćenje Armena tokom posljednjih godina Osmanlijskog carstva se smatra genocidom, gdje se procjenjuje da je bilo 1,5 miliona žrtava. Prvi val progona bio je od 1894. do 1896, a drugi je kulminirao armenskim genocidom 1915. i 1916. godine. S početkom Prvog svjetskog rata, Osmanlijsko carstvo je vidjelo Armene kao saveznike carske Rusije što je bio izgovor za progone koji će uslijediti.

Nakon raspada Ruskog carstva i Oktobarske revolucije , Armenija je nakratko bila nezavisna od 1918. do 1920. Krajem 1920. komunisti su došli na vlast nakon invazije Crvene armije na Armeniju. Prvobitno je 1922. Armenija postala dio Kavkaskog SFSR u sklopu Sovjetskog Saveza, a kasnije je formirana Armenska sovjetska socijalistička republika koja je trajala od 1936. do 21. septembra 1991. kada je Armenija proglasila nezavisnost od SSSR-a i uspostavila drugu Armensku Republiku.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Armenski je indoevropski jezik.[38] Ima dva međusobno razumljiva i pisana oblika: istočni armenski, koji se danas govori uglavnom u Armeniji, Gorskom Karabahu, Iranu i bivšim sovjetskim republikama; i zapadni armenski, koja se koristi u historijskoj Zapadnoj Armeniji.

Iako se armenski jezik svrstava u indoevropske jezike, njegovo precizno klasificiranje je predmet rasprava. Donedavno su naučnici vjerovali da je armenski najuže povezan s grčkim i drevnim makedonskim. Eric P. Hamp smjestio je armenski jezik u grčko-armensku podgrupu indoevropskih jezika u svom indoevropskom porodičnom stablu iz 2012. godine.[39]

Ipak, danas većina stručnjaka vjeruje da je armenski jezik blizak indo-iranskim jezicima, isto koliko i grčkom.[40][41][42] To je dovelo neke učenjake da predlože hipotetsku grčko-armensko-arijsku grupu unutar indoevropske jezičke porodice.[43]

Khorovats je omiljeno armensko jelo

Kultura[uredi | uredi izvor]

Armenski rukopis iz 14. vijeka.

Armenska literatura je prvi put zabilježena u 400. godini kada je Mesrop Mashtots izumio armensku abecedu. Ovaj vremenski period često se smatra kao zlatno doba armenske književnosti. Ranu armensku literaturu napisao je "otac armenske historije", Movses Khorenatsi, autor Historija Armenije. U devetnaestom vijeku desio se veliki književni pokret koji je trebao da stvori modernu armensku književnost. Ovaj vremenski period, tokom kojeg je cvjetala armenska kultura, poznat je kao razdoblje preporoda (Zartonki sherchan). Većina njih usvojila je novostvorenu istočnu ili zapadnu varijantu armenskog jezika.

Muzički instrumenti kao što je duduk, dhol, zurna i kanun se obično nalaze u repeortaru armenske narodne muzike.  

Khorovats, jelo sa roštilja, jedno je od omiljenih armenskih jela. Lavash je vrlo popularan armenski hljeb, a armenska paklava popularni je desert napravljen od filo tijesta.  

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Republika Nagorni Karabah je „de facto“ nezavisna i uglavnom vezana s Armenijom, međutim međunarodno je prepoznata kao „de jure“ dio Azerbejdžana.
  2. ^ Procjenjuje se da je broj sirijskih Armena daleko manji zbog Sirijskog građanskog rata, jer su to predratne brojke. Mnogi su izbjegli u Libanon, Armeniju i Zapad.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dennis J.D. Sandole (24 January 2007). Peace and Security in the Postmodern World: The OSCE and Conflict Resolution. Routledge. str. 182. ISBN 9781134145713. The nearly 3 million Armenians in Armenia (and 3–4 million in the Armenian Diaspora worldwide) "perceive" the nearly 8 million Azerbaijanis in Azerbaijan as "Turks."
  2. ^ Von Voss, Huberta (2007). Portraits of Hope: Armenians in the Contemporary World. New York: Berghahn Books. str. xxv. ISBN 9781845452575. ...there are some 8 million Armenians in the world...
  3. ^ [1] հոկտեմբերի 12-21-ը Հայաստանի Հանրապետությունում անցկացված մարդահամարի արդյունքները (Rezultati popisa sprovedenog u oktobru 2011. godine u Republici Armeniji). pp 6-7.
  4. ^ Ministarstvo kulture Armenije "The ethnic minorities in Armenia. Brief information". Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine."National minority".
  5. ^ "National makeup of the population of the Russian Federation (Национальный состав населения Российской Федерации)" (jezik: ruski). Russian Federal State Statistics Service. Pristupljeno 5 January 2013.
  6. ^ Robert A. Saunders, Vlad Struko (2010). Historical dictionary of the Russian Federation. Lanham, Maryland: Scarecrow Press. str. 50. ISBN 978-0-8108-5475-8.
  7. ^ Total ancestry categories tallied for people with one or more ancestry categories reported 2011 American Community Survey 1-Year Estimates. United States Census Bureau. Pristupljeno 22 December 2012.
  8. ^ "Barack Obama on the Importance of US-Armenia Relations". Armenian National Committee of America. 19 January 2008. Pristupljeno 24 July 2012. "Kim Kardashian Urges Support for Telethon". The Armenian Weekly. 20 May 2012. Pristupljeno 24 July 2012. Milliken, Mary (12 October 2007). "Armenian-American clout buys genocide breakthrough". Reuters. Pristupljeno 5 December 2012.
  9. ^ Thon, Caroline (2012). Armenians in Hamburg: an ethnographic exploration into the relationship between diaspora and success. Berlin: LIT Verlag Münster. str. 25. ISBN 978-3-643-90226-9.
  10. ^ Taylor, Tony (2008). Denial: history betrayed. Carlton, Victoria: Melbourne University Pub. str. 4. ISBN 978-0-522-85482-4.
  11. ^ "National Statistics Office of Georgia" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5 February 2017. Pristupljeno 24 May 2016.
  12. ^ В Абхазии объявили данные переписи населения. Delfi (jezik: ruski). 29 December 2011. Pristupljeno 20 August 2013. (According to the 2011 census).
  13. ^ Republic of Artsakh. "Population estimates of NKR as of 01.01.2013". Pristupljeno 20 February 2014.
  14. ^ Gibney, Matthew J. (2005). Immigration and asylum: from 1900 to the present. Santa Barbara, California: ABC-CLIO. str. 13. ISBN 978-1-57607-796-2.
  15. ^ Vardanyan, Tamara (21 June 2007). Իրանահայ համայնք. ճամպրուկային տրամադրություններ [The Iranian-Armenian community] (jezik: armenski). Noravank Foundation. Pristupljeno 5 January 2013.
  16. ^ Sargsyan, Babken (8 December 2012). "Գերմանիաիի հայ համայնքը [Armenian community of Germany]" (jezik: armenski). Pristupljeno 10 January 2015.
  17. ^ "THE VIRTUAL MUSEUM OF ARMENIAN DIASPORA". Ministry of Diaspora of the Republic of Armenia. Arhivirano s originala, 19 February 2014. Pristupljeno 2014-02-19.
  18. ^ The distribution of the population by nationality and mother tongue, Kiev: State Statistics Committee of Ukraine, 2001, pristupljeno 5 January 2013[mrtav link]
  19. ^ Comunidade armênia prospera no Brasil, mas não abandona luta pela memória do massacre. By Breno Salvador. O Globo, 24 April 2015
  20. ^ "Federal Senate of Brazil Recognizes Armenian Genocide". Armenian Weekly. 3 June 2015.
  21. ^ Bedevyan, Astghik (18 January 2011). "Հունաստանի հայ համայնքը պատրաստվում է Հայաստանի նախագահի հետ հանդիպմանը [Armenian community of Greece preparing for the meeting with the Armenian president]" (jezik: armenski). Radio Free Europe/Radio Liberty Armenian Service. Pristupljeno 10 January 2015.
  22. ^ Ayvazyan 2003, str. 100.
  23. ^ "Foreign Ministry: 89,000 minorities live in Turkey". Today's Zaman. 15 December 2008. Pristupljeno 5 January 2013.
  24. ^ Canada National Household Survey, Statistics Canada, 2011, pristupljeno 20 August 2013. Od toga je 31.075 prijavilo jedinstveno i 24.675 mješovitog porijekla Armena.
  25. ^ "Narodowy Spis Powszechny 2011 (Polish Census of 2011)". Główny Urząd Statystyczny (Polish Central Statistical Office). 2011. Arhivirano s originala, 17 October 2015. Pristupljeno 31 October 2015.
  26. ^ "Armenia: Ancient and premodern Armenia". Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica, Inc. Pristupljeno 17 July 2018. The Armenians, an Indo-European people, first appear in history shortly after the end of the 7th century BCE[, d]riving some of the ancient population to the east of Mount Ararat [...]
  27. ^ Richard G. Hovannisian, The Armenian people from ancient to modern times: the fifteenth century to the twentieth century, Volume 2, p. 427, Palgrave Macmillan, 1997.
  28. ^ "Armenia first nation to adopt Christianity as a state religion". Arhivirano s originala, 6 January 2011. Pristupljeno 2007-02-27.
  29. ^ Peter I. Bogucki and Pam J. Crabtree Ancient Europe, 8000 B.C. to A.D. 1000: An Encyclopedia of the Barbarian World. Charles Scribner's Sons, 2004 ISBN 978-0684806686
  30. ^ Daniel T. Potts A Companion to the Archaeology of the Ancient Near East. Volume 94 of Blackwell Companions to the Ancient World. John Wiley & Sons, 2012 ISBN 1405189886 p.681
  31. ^ Simonyan, Hakob Y. (2012). "New Discoveries at Verin Naver, Armenia". Backdirt. The Cotsen Institute of Archaeology at UCLA (The Puzzle of the Mayan Calendar): 110–113. Pristupljeno 5 August 2019.
  32. ^ Thomas Gamkrelidze and Vyacheslav Ivanov (philologist)|Vyacheslav V. Ivanov, The Early History of Indo-European Languages, March 1990, p. 110.
  33. ^ Vahan Kurkjian, "History of Armenia", Michigan, 1968, History of Armenia by Vahan Kurkjian; Armenian Soviet Encyclopedia, v. 12, Yerevan 1987; Artak Movsisyan, "Sacred Highland: Armenia in the spiritual conception of the Near East", Yerevan, 2000; Martiros Kavoukjian, "The Genesis of Armenian People", Montreal, 1982
  34. ^ Curtis, John (November 2003). "The Achaemenid Period in Northern Iraq". L'archéologie de l'empire achéménide (Paris, France): 12.
  35. ^ a b Mary Boyce. Zoroastrians: Their Religious Beliefs and Practices Psychology Press, 2001 ISBN 978-0415239028 p 84
  36. ^ traditionally dated to 301 following Mikayel Chamchian (1784). 314 is the date favored by mainstream scholarship, so Nicholas Adontz (1970), p.82, following the research of Ananian, and Seibt The Christianization of Caucasus (Armenia, Georgia, Albania) (2002).
  37. ^ Prazna referenca (pomoć)
  38. ^ "Armenian (people) | Description, Culture, History, & Facts".
  39. ^ Hamp, Eric P. (August 2013). "The Expansion of the Indo-European Languages: An Indo-Europeanist's Evolving View" (PDF). Sino-Platonic Papers. 239: 8, 10, 13. Pristupljeno 8 February 2014.
  40. ^ Vavroušek P. (2010). "Frýžština". Jazyky starého Orientu. Praha: Univerzita Karlova v Praze. str. 129. ISBN 978-80-7308-312-0.
  41. ^ J. P. Mallory, Douglas Q. Adams. (1997). Encyclopedia of Indo-European culture. London: Fitzroy Dearborn Publishers. str. 419. ISBN 9781884964985.
  42. ^ Clackson James P.T. (2008). "Classical Armenian". The Ancient Languages of Asia Minor. New York: Cambridge University Press. str. 124.
  43. ^ Handbook of Formal Languages (1997), p. 6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Armenci – Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije