Bekova ljubica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Bekova ljubica
Viola beckiana
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Koljeno ?
Razred ?
Red ?
Porodica Violaceae
Rod Viola
Vrsta Viola beckiana

Bekova ljubica (lat. Viola beckiana Fiala je ljubičica iz porodice Violaceae: ljubice.

Opis[uredi | uredi izvor]

Beckova ljubičica je trajnica, tankih kvržičavih, izduženih stolona. Stabljika duga 12-20 cm, gola, pridnuta, često bez li­stova; produženo je polegnuta, pridignuta ili go­tovo busenasta, tupo trobrida, pri vrhu obilno lisnata. Listovi stabljike su naiz­mjenični, liearno-lancetasti, u osnovi izduženo kli­nasti. Zašiljeni su, a na rubovima razmaknuto pilasti, dugi oko 26-45 mm, a široki 2-5 mm. Pomalo su hrapavo­ dlakavi, sa romboidno lancetastim donjim kracima, a donji su gotovo lopatasti i manji. Palistak im je upola kraci od lista, na rubu unatrag dlakav; donji su izduženo linearni, gotovo cjelo­viti, gornji perasti. Segmenti listova (obično 1-3) su izdu­ženo linearni, a prvi donji su sjedeci.

Cvjeta od aprila (rjeđe) do juna, rijetko i do augusta. Cvjetovi su [spol|[dvospolni]], kimavi, nepravilni, veliki i peteročlani, limbus je dug oko 2,5-3,8 cm, a širok oko 2-3 cm. Latice u osnovi su purpurno ispru­gane i malo bradate. Prva donja je obrnuto srcolika ili obrnuto jajolika sa 4 narandžaste mamuzaste pruge. Mamuza (ostruga) je cilindrična, nešto savijena, dvostruko duža od najgornjeg lapa. Ima 5 prašnika, a tučak ima jedan vrat i jedno­gradnu nadraslu plodnicu sa mnogo sjemenih zametaka. Krunica j u cjelini žuta (forma lutea Lind­berg) ili purpurno-ljubičasta (forma violacea G. Beck). U dnu latica su male žute pjege.

Plod je duguljasta čahura. Gola je i duga oko 10 mm, široka oko 6 mm; zaotvorna je pomoću tri poklopca.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Beckova ljubičica raste na rubovima šuma bijelog bora i šikara, na sumskim progalinama i proplancima, od u montanog do subalpskog visinskog pojasa, oko 1.000 do 1.766 m n/v. Uspijeva na ser­pentinskoj i karbonatnoj geološkoj podlozi.

Bosanskohercegovački je eendem sa Dinarida: Smolin kod Žepča, na Stolovcu između Donjeg Vakufa i Jajca, te između Bugojna i Kupresa, Han Koprivnica, Stožer, Plazenica i dr.

Locus classicus je Bosna: Smolin kod Žepča, 1.100 m n/v. (Fiala, F. 1895).

Reference[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]