Bioetika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Bioetika je nauka u tipski protivrječnim etičkim pitanjima koja nastaju iz nove situacije i dovode do mogućeg napretka u biologiji i medicini. Također je uključena u moralna rasuđivanja koja se odnosa na medicinske politike i prakse. Bioetičari se bave etičkim pitanjima koja se javljaju u odnosima između naukâa životu, biotehnologija, medicine, politika, zakona i filozofije . Ona također uključuje proučavanje više uobičajenih vrijednosnih pitanja vrijednosti (etika primarne zdravstvene zaštite) koja nastaju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim grana medicine, kao i u biologiji i biotehničkim naukama.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Termin bioetika (grč. βιός - bios = život + ἠθική - ethos = ponašanje, postupanje) je 1926. skovao Fritz Jahr, koji je "anticipirao mnoge od argumenata i rasprava u sadašnjim strujanjima u biološkim istraživanjima uključujući životinje u članku "Etički imperativ", kako ih je nazvao u smislu naučne upotrebe živ otinja i biljaka.[1] Godine 1970, američki biohemičar Van Rensselaer Potter također upotrebljava isti termin u širem značenju, uključujući solidarnost prema biosferi, na taj način stvarajući "globalnu etiku", disciplinu koja predstavlja vezu između biologije, ekologije, medicine i osnovnih ljudskih vrijednosti, u cilju postizanja opstanka i ljudska bića i drugih životinjskih vrsTA.[2][3]

Svrha i opseg[uredi | uredi izvor]

PoljE bioetike obuhvata širok splet ljudskih upita, u rasponu od debate oko granice života, kao šro su npr. abortus, eutanazija), surogati, raspodjela oskudnih resursa zdravstvene zaštite (npr. donacija organa, racionalizaciju zdravstvo), pravo da se odbije medicinska pomoć iz vjerskih ili kulturnih razloga. Bioetičari često se ne slažu među sobom oko precizne granice svoje discipline, raspravljajući da li na terenu treba da se brine samo sa etičkom evaluacijom svih pitanja koja uključuju biologiju i medicinu, ili samo podskup od ovih pitanja.[4] Neki bioetičari bi suzili etički evaluacije samo na moral medicinskih tretmana ili tehnoloških inovacija za vremena liječenja ljudi. Drugi bi proširili opseg etičkog vrednovanja uključujući i moralnost i sve radnje koje bi mogle pomoći ili štetiti organizama sposobnim da osjećaju strah.

Obim bioetike može proširiti na biotehnologije, uključujući i kloniranje, gensku terapiju, produženje života, genetičko inženjerstvo čovjeka, astro-etiku i život u svemiru.[5] and manipulation of basic biology through altered DNA, XNA and proteins.[6] Ovakav razvoj će utjecati na buduću evoluciju, a može zahtijevati nove principe koji se odnose na život u svojoj srži, kao što je biotička etika da vrednuje sam život u osnovne biološke procese i strukture, i traži njihovu propagaciju.[7]

Principi[uredi | uredi izvor]

Jedno od prvih usmjerenja modernih bioetiča je ljudsko eksperimentiranje. Nacionalna komisija za zaštitu ljudskih subjekata biomedicinskih i istraživanja ponašanja je prvobitno osnovana 1974. godine za identifikaciju osnovnih etičkih principa koji treba da u osnovi propišu biomedicinskih ponašanja i ponašanja u istraživanjima koja uključuju ljudske subjekte. Međutim, osnovni principi, koji su objavljeni u Belmontskom izvještaju (Belmont Report, 1979) zvanom autonomija, dobročinstvo i pravda – uticali su na razmišljanja bioetičara o širokom spektru pitanja. Drugi su dodali i neškodljivost, ljudsko dostojanstvo i svetost života na ovoj listi kardinalnih vrijednosti.

Još jedan važan princip bioetike je njegov plasman vrijednosti na diskusije i prezentacije. Brojne rasprave na osnovu bioetike, u grupama koje postoje na univerzitetima širom Sjedinjenih Država i Evrope, uključujući i Bosnu i Hercegovinu da promoviraju upravo takve ciljeve. Kao primjer se obično navodi Bioetičko društvo savezne države Ohio. [8] and the Bioethics Society of Cornell.[9] Bioetičko društvo Bosne i hercegovne je osnovano poćetkom 2000-tih, a veoma je aktivno, osobitio na redovnim godišnjim konferencijama. Ono okuplja širok krug naučnika i stručnjaka iz oblasti medicine, biologije, genetike i genetičkog inženjerstva, biotehnologije, sociologije, vjerskih i ostalih djelatnosti.

Oblasti[uredi | uredi izvor]

Područja zdravstvenih nauka koje su predmet objavljenih, recenziranih bioetičke analiza uključuju:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rinčić, I., Muzur, A.: Fritz Jahr i rađanje europske bioetike (Fritz Jahr and the Birth of European Bioethics). Zagreb: Pergamena, 2012., page 141 (Croatian)
  2. ^ Lolas, Fernando (2008). "Bioethics and animal research: A personal perspective and a note on the contribution of Fritz Jahr". Biological Research (Santiago) 41 (1): 119–123. doi:10.4067/S0716-97602008000100013. Pristupljeno 15 January 2010. 
  3. ^ Goldim, J. R. (2009). Revisiting the beginning of bioethics: The contributions of Fritz Jahr (1927). Perspect Biol Med, Sum, 377-380.
  4. ^ Muzur, Amir (2014). "The nature of bioethics revisited: A comment on Tomislav Bracanović". Developing World Bioethics 14: 109–110. doi:10.1111/dewb.12008. PMID 23279218. 
  5. ^ "Astroethics". Pristupljeno 21 December 2005. 
  6. ^ Freemont, P. F.; Kitney, R. I. (2012). Synthetic Biology. New Jersey: World Scientific. ISBN 978-1-84816-862-6. 
  7. ^ Mautner, Michael N. (2009). "Life-centered ethics, and the human future in space". Bioethics 23: 433–440. doi:10.1111/j.1467-8519.2008.00688.x. PMID 19077128. 
  8. ^ "The Bioethics Society of Ohio State". Thebioethicssociety.org.ohio-state.edu. Pristupljeno 2013-09-17. 
  9. ^ "Bioethics Society of Cornell". Cornell University. Arhivirano s originala, 17 June 2012. 

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Opća bioetika[uredi | uredi izvor]

Jevrejska bioetika[uredi | uredi izvor]

  • Bleich, J. David. (1981). Judaism and Healing. New York: Ktav. ISBN 0-87068-891-X
  • Dorff, Elliot N. (1998). Matters of Life and Death: A Jewish Approach to Modern Medical Ethics. Philadelphia: Jewish Publication Society. ISBN 0-8276-0647-8
  • Feldman DM. (1974). Marital relations, birth control, and abortion in Jewish law. New York: Schocken Books.
  • Freedman B. (1999). Duty and healing: foundations of a Jewish bioethic. New York: Routledge. ISBN 0-415-92179-1
  • Jakobovits I. (1959). Jewish Medical Ethics. New York: Bloch Publishing.
  • Mackler, Aaron L. (ed.) (2000). Life & Death Responsibilities in Jewish Biomedical Ethics. New York: JTS. ISBN 0-87334-081-7.
  • Maibaum M. "A 'progressive' Jewish medical ethics: notes for an agenda" in Journal of Reform Judaism 1986;33(3):27-33.
  • Rosner, Fred. (1986). Modern medicine and Jewish ethics. New York: Yeshiva University Press. ISBN 0-88125-091-0
  • Conservative Judaism Vol. 54(3), Spring 2002 (contains a set of six articles on bioethics)
  • Zohar, Noam J. (1997). Alternatives in Jewish Bioethics. Albany: State University of New York Press. ISBN 0-7914-3273-4

Kršćanska bioetika[uredi | uredi izvor]

Islamska bioetika[uredi | uredi izvor]

  • Hamdy, Sherine. "Our Bodies Belong to God: Organ Transplantation, Islam, and the Struggle for Human Dignity in Egypt" (2012) Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-27176-0
  • Al Khayat MH. "Health and Islamic behaviour" in: El Gindy AR, editor, Health policy, ethics and human values: Islamic perspective. Kuwait: Islamic Organization of Medical Sciences; 1995. p. 447-50.
  • Ebrahim, Abul Fadl Mohsin. (1989). Abortion, Birth Control and Surrogate Parenting. An Islamic Perspective. Indianapolis. ISBN 0-89259-081-5
  • Esposito, John. (ed.) (1995). "Surrogate Motherhood" in The Oxford Encyclopedia of the Modern Islamic World (vol. 4). New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-509615-0
  • Karic, Enes. "The Ethics of Cloning" in Islamica Magazine Fall/Winter 2004. Issue #11
  • Islamic Medical and Scientific Ethics (IMSE) Special Collection and Database at Georgetown University

Budistička bioetika[uredi | uredi izvor]

  • Florida, R. E. (1994) Buddhism and the Four Principles in Principles of Health Care Ethics, ed. R. Gillon and A. Lloyd, Chichester: John Wiley & Sons, 105-16.
  • Keown, Damien. (1995) Buddhism & Bioethics. London and New York: Macmillan/St. Martins Press.

Hindu bioetika[uredi | uredi izvor]

  • Coward, H. G., J. J. Lipner, and K. K. Young. (1989) Hindu Ethics: Purity, Abortion, and Euthanasia. Albany: State University of New York Press.
  • Crawford, S. C. (2003) Hindu bioethics for the Twenty-first Century. Albany, NY: State University of New York Press.
  • Crawford, S. C. (1995) Dilemmas of Life and Death, Hindu Ethics in A North American Context 1995. Albany, NY: State University of New York Press.
  • Firth, S. (2005) End-of-life: a Hindu view. The Lancet. 366(9486): 682-686.
  • Lakhan, Shaheen. (2008) Hinduism: life and death. Student BMJ. 16(18):310-311.

Istočnoazijska bioetika[uredi | uredi izvor]

  • Renée C. Fox and Judith P. Swazey. (1984) Medical Morality Is Not Bioethics: Medical Ethics in China and the United States. Perspectives in Biology and Medicine 27(3):336-360. PDF
  • Masahiro Morioka. (2015) Feminism, Disability, and Brain Death: Alternative Voices from Japanese Bioethics. Journal of Philosophy of Life 5(1):19-41. PDF
  • Ole Döring. (2006) A Confucian Asian Ethos? Essentials of the Culture of East Asian Bioethics. East Asian Science, Technology, and Medicine 25 (2006):127-149. PDF

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]