Neplodnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Neplodnost
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10 N46., N97.
ICD-9 606, 628
DiseasesDB 21627
MedlinePlus 001191
eMedicine med/3535 med/1167
MeSH D007246

Neplodnost je nesposobnost osobe, životinje ili biljke da se razmnožava prirodnim putem. Obično nije prirodno stanje zdrave odrasle osobe, osim među određenim eusocijalnim vrstama (uglavnom haplodiploidnim insektima.

Neplodnost kod ljudi je nemogućnost zatrudnjenja nakon godinu dana odnosa bez kontracepcije u koji su uključeni muški i ženski partner.[1] Mnogo je uzroka neplodnosti, uključujući neke koje medicinska intervencija može liječiti.[2] Procjene iz 1997. godine sugeriraju da širom svijeta oko pet posto svih heteroseksualnih parova ima neriješen problem s neplodnošću. Mnogo više parova doživljava nehotični izostanak beba najmanje godinu dana: procjene se kreću od 12% do 28%.[3] Muška neplodnost odgovorna je za 20–30% slučajeva neplodnosti, dok je 20–35% posljedica ženske neplodnosti, a 25–40% posljedica kombiniranih problema u oba spola.[1][4] U 10–20% slučajeva nije pronađen nijedan uzrok.[4] Najčešći uzrok ženske neplodnosti su problemi s ovulacijom, koji se uglavnom manifestiraju rijetkim ili odsutnim menstruacijama.[5] Najčešći uzrok neplodnosti danas u zapadnim populacijama je kašnjenje materinstva, jer se kvalitet oocita dramatično smanjuje s godinama, posebno nakon 35 godina. Muška neplodnost najčešće je posljedica nedostataka u spermatozoidima, a kvalitet sjemena koristi se kao surogatna mjera muškog fekunditeta.

Žene koje su plodne imaju prirodni period plodnosti prije i za vrijeme ovulacije, a ostatak menstruacijskog ciklusa prirodno su neplodne. Metode svijesti o plodnosti koriste se za otkrivanje kada se te promjene događaju, praćenjem promjena u cerviksnoj sluzi ili baznoj tjelesnoj temperaturi.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Demografi imaju tendenciju da neplodnost definiraju kao bezmajčinstvo u populaciji žena reproduktivne dobi, dok se epidemiološka definicija odnosi na pokušavanje ili protok vremena do trudnoće, općenito u populaciji žena izloženih vjerovatnoći začeća.[6] Sada je plodnost žena obično na vrhuncu u 24. godini, opada nakon 30., a trudnoća se rijetko javlja nakon 50. godine.[7] Žena je najplodnija unutar 24 sata od ovulacije.[7] Male fertility peaks usually at age 25 and declines after age 40.[7] Vrijeme koje je trebalo da prođe (tokom kojeg par pokušava zatrudnjeti) da bi se datom paru dijagnosticirala neplodnost razlikuje se u različitim jurisdikcijama. Postojećim definicijama neplodnosti nedostaje jednoobraznost, što čini upoređivanje prevalencije među zemljama ili vremenom problematičnim. Stoga se podaci o procjeni prevalencije neplodnosti koje navode različiti izvori značajno razlikuju.[6] Za par koji bezuspješno pokušava dobiti dijete nakon određenog vremenskog perioda (često kratkog perioda, a definicije se razlikuju) ponekad se kaže da je subfertilan, što znači manje plodan od tipskog para. I neplodnost i subfertilnost definiraju se kao nemogućnost začeća nakon određenog vremenskog perioda (čija dužina varira), pa se često ta dva termina preklapaju.

Svjetska zdravstvena organizacija[uredi | uredi izvor]

Svjetska zdravstvena organizacija definira neplodnost na sljedeći način:[8]

Neplodnost je „bolest reproduktivnog sistema koja se definira neuspjehom u postizanju kliničke trudnoće nakon 12 mjeseci ili više redovitih nezaštićenih spolnih odnosa (i ne postoji drugi razlog, poput dojenja ili postporođajne amenoreje). Primarna neplodnost je neplodnost kod para koji nikada nije imao dijete. Sekundarna neplodnost je neuspjeh začeća nakon prethodne trudnoće. Neplodnost može biti uzrokovana infekcijom muškarca ili žene, ali često nema očiglednog osnovnog uzroka“.

Primarna i sekundarna neplodnost[uredi | uredi izvor]

Primarna neplodnost definira se kao odsustvo živorođenog porođaja žena koje žele dijete i koje su u spolnoj vezi najmanje 12 mjeseci, tokom kojih nisu koristile nikakve kontraceptive.[9] Svjetska zdravstvena organizacija također dodaje da bi "žene čija se trudnoća spontano pobaci ili čija trudnoća rezultira mrtvorođenim djetetom, a da nikada nisu rodile živo dijete, imale bi primarnu neplodnost".[9]

Sekundarna neplodnost definira se kao odsustvo živorođenog porođaja žena koje žele dijete i koje su u vezi najmanje 12 mjeseci od zadnjeg živorođenja, tokom kojih nisu koristile nikakve kontraceptive.

Stoga je prepoznatljiva karakteristika da li je par ikada imao trudnoću koja je dovela do živorođenog djeteta.

Efekti[uredi | uredi izvor]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Imunska neplodnost[uredi | uredi izvor]

Antispermna antitijela (ASA) smatraju se uzrokom neplodnosti u oko 10-30% neplodnih parova.[10] I kod muškaraca i kod žena proizvodnja ASA usmjerena je protiv površinskih antigena na spermi, koji mogu ometati pokretljivost i transport sperme kroz ženski reproduktivni trakt, inhibirajući kapacitivnost i akrosomsku reakciju, slabeći mogućnost oplodnje, utičući na proces implantacije i oslabljeni rast i razvoj embriona. Antitijela su klasificirana u različite grupe: imunoglobulini IgA, IgG i IgM. Također se razlikuju po lokaciji spermatozoida na koju se vežu (glava, srednji dio, rep). Faktori koji doprinose stvaranju antispermijskih antitela kod žena su poremećaj normalnih imunoregulacijskih mehanizama, infekcija, kršenje integriteta sluznice, silovanje i nezaštićeni oralni ili analni seks. Faktori rizika za stvaranje antispermskih antitijela kod muškaraca uključuju slom barijere testisa, traumu i operativni zahvat, orhitis, varikokelu, infekcije, prostatitis, rak testisa, neuspeh imunosupresije i nezaštićeni receptivni analni ili oralni seks sa muškarcima.[10][11]

Spolno prenosive infekcije[uredi | uredi izvor]

Infekcije sljedećim spolno prenosivim patogenima negativno utječu na plodnost: Chlamydia trachomatis i Neisseria gonorrhoeae. Postoji postojana povezanost infekcije putem Mycoplasma genitalium i sindroma ženskog reproduktivnog trakta. Infekcija M. genitalium povezana je s povećanim rizikom od neplodnosti.[12][13]

Genetička[uredi | uredi izvor]

Mutacije gena NR5A1 koji kodira steroidogeni faktor-1 (SF-1) pronađene su u malom podskpu muškaraca s neopstruktivnom neplodnošću muškog faktora, čiji je uzrok nepoznat. Rezultati jedne studije koja je istraživala kohortu kod 315 muškaraca otkrili su promjene unutar zglobnog područja SF-1 i nijednu nerijetku alelnu varijantu kod muškaraca s plodnom kontrolom. Pogođene osobe pokazale su teže oblike neplodnosti kao što su azoospermija i teške oligozoospermije.[14]

Ostali uzroci[uredi | uredi izvor]

Činitelji koji mogu uzrokovati neplodnost kod muškaraca kao i žena su:

Njemački naučnici izvijestili su da bi virus, nazvan adeno-asocirani virus mogao imati ulogu u muškoj neplodnosti,[35] iako inače nije štetan.[36] Ostale bolesti kao što su hlamidija i gonoreja takođe mogu uzrokovati neplodnost zbog unutrašnjih ožiljaka (opstrukcija jajovoda).[37][38][39]

  • Prehrambene navike[40]
    • Gojaznost: može imati značajan uticaj na plodnost muškaraca i žena. BMI (indeks tjelesne mase) može biti značajan faktor u plodnosti, jer porast BMI u muškarca za samo tri jedinice može biti povezan s neplodnošću. Nekoliko studija je pokazalo da je porast BMI u korelaciji sa smanjenjem koncentracije sperme, smanjenjem pokretljivosti i povećanjem oštećenja DNK u spermi. Postoji i veza između pretilosti i erektilne disfunkcije (ED). ED može biti posljedica konverzije androgena u estradiol. Enzim aromataza odgovoran je za ovu konverziju i nalazi se prvenstveno u masnom tkivu. Kako se količina masnog tkiva povećava, dostupno je više aromataze za pretvaranje androgena, a nivo estradiola u serumu raste. Pretilost može uticati i na ostale hormone, uključujući inhibin B i leptin. Izvješteno je da se nivo inhibina B smanjuje sa povećanjem težine, što rezultira smanjenim Sertolijevim ćelijama i manjoj proizvodnje sperme. Prema mnogim studijama, leptin je hormon povezan sa brojnim efektima, uključujući kontrolu apetita, upale i smanjeno lučenje insulina. Gojazne žene imaju veću stopu ponavljajućih, ranih pobačaja u odnosu na žene koje nisu pretile.
    • Mala težina: Gojaznost nije jedini način na koji težina može uticati na plodnost. Muškarci s prekomjernom težinom imaju tendenciju da imaju niže koncentracije sperme od onih s normalnim BMI. Za žene, prekomjerna tjelesna težina i izuzetno male količine tjelesne masti povezane su s disfunkcijom jajnika i neplodnošću te imaju veći rizik za prijevremeni porod. Poremećaji prehrane, poput anorexia nervosa, također su povezani s izuzetno niskim BMI. Iako su relativno rijetki, poremećaji prehrane mogu negativno uticati na menstruacija|menstruaciju, plodnost i dobrobit majke i fetusa.

Žene[uredi | uredi izvor]

Sljedeći uzroci neplodnosti mogu se naći samo kod žena. Da bi žena mogla zatrudnjeti, moraju se dogoditi određene uslovi: vaginski odnos mora se dogoditi otprilike u vrijeme kada se jaje oslobodi iz njenog jajnika; sistem koji proizvodi jaja mora raditi na optimalnom nivou; i njeni hormoni moraju biti uravnoteženi.[41]

Kod žena, problemi s oplodnjom uglavnom proizlaze ili iz strukturnih problema u jajovitoj cijevi ili maternici ili problema s oslobađanjem jajnih ćelijaa. Neplodnost može biti uzrokovana začepljenjem jajovoda zbog malformacija, infekcija poput hlamidije ili ožiljnog tkiva. Naprimjer, endometrioza može uzrokovati neplodnost rastom tkiva endometrija u jajovodima ili oko jajnika. Endometrioza je obično češća kod žena u srednjim dvadesetim i starijim godinama, posebno kada se dogodi odgođeni porod.[42]

Drugi glavni uzrok neplodnosti kod žena može biti nemogućnost ovulacije. Poremećaji ovulacije čine 25% poznatih uzroka neplodnosti žena. Oligoovulacija ili njen izostanak (anovulacija) rezultiraju neplodnošću, jer se nijedan oocit neće ispuštati mjesečno. U nedostatku oocita, nema mogućnosti za oplodnju i trudnoću. Svjetska zdravstvena organizacija podijelila je ovulacijske poremećaje u četiri klase:

  • Hipogonadotropna hipogonadna anovulacija: tj. Hipotalamusna amenoreja;
  • Normogonadotropna normoestrogena anovulacija: tj. sindrom policističnih jajnika (PCOS);
  • Hipergonadotropna hipoestrogena anovulacija: tj. preuranjeno zatajenje jajnika;
  • Hiperprolaktinemična anovulacija: tj. adenom hipofize.[43]

Malformacije samih jajnih ćelija mogu otežati začeće. Naprimjer, sindrom policističnog jajnika je kada se jajašca samo djelomično razviju unutar jajnika i kada postoji višak muških hormona. Neke su žene neplodne jer im jajnici ne sazrijevaju i ne puštaju jajašca. U ovom slučaju može se dati sintetski FSH injekcijom ili Clomid (klomifen-citrat) putem pilule za stimuliranje folikula da sazriju u jajnicima.

Ostali faktori koji mogu uticati na šanse žene da zatrudni uključuju prekomjernu težinu ili premalehnu tjelesnu težinu ili njenu dob jer plodnost žena opada nakon 30. godine.[44]

Ponekad to može biti kombinacija faktora, a ponekad se nikada ne utvrdi jasan uzrok.

Uobičajeni uzroci neplodnosti žena uključuju:

Muškarci[uredi | uredi izvor]

Muška neplodnost definira se kao nemogućnost muškarca da plodnu ženu zatrudni, tokom najmanje godinu dana nezaštićenog odnosa. Više je uzroka muške neplodnosti. Tu spadaju endokrini poremećaji (obično zbog hipogonadizma) pri procjeni od 2% do 5%), poremećaji transporta sperme (kao što je vazektomija) kod 5%, primarni defekti testisa (što uključuje abnormalne parametre sperme bez ikakvog prepoznatljivog uzroka) od 65% do 80% i idiopatske (gdje neplodni muškarac ima normalne parametre sperme i sjemena) od 10% do 20%.[46]

Glavni uzrok muške neplodnosti je niskokvalitetna sperma. Kod muškaraca koji imaju reproduktivne organe potrebne za razmnožavanje, neplodnost može biti uzrokovana malim brojem spermatozoida zbog endokrinih problema, lijekova, zračenja ili infekcije. Mogu postojati malformacije testisa, poremećaj ravnoteže hormona ili blokada muškog kanala. Iako se mnogi od njih mogu liječiti operacijom ili hormonskim nadomjescima, neki mogu biti na neodređeno vrijeme.[47]

Neplodnost povezana sa održivom, ali nepokretnom spermom može biti uzrokovana primarnom cilijarnom diskinezijom. Da bi se embrion mogao razviti, sperma mora u zigot unijeti DNK, centriole i faktor aktivacije. Neispravnost bilo koje od ovih struktura sperme može rezultirati neplodnošću koja se analizom sjemena neće otkriti.[48] Antispermna antitijela izazivaju imunsku neplodnost.[10][11] I cistična fibroza također može dovesti do neplodnosti kod muškaraca.

Kombinirana neplodnost[uredi | uredi izvor]

U nekim slučajevima i muškarac i žena mogu biti neplodni ili subplodni, a neplodnost para proizlazi iz kombinacije ovih stanja. U drugim se slučajevima sumnja se da je uzrok imunski ili genetički; može biti da je svaki partner nezavisno plodan, ali par ne može zajedno začeti bez pomoći.

Neobjašnjiva neplodnost[uredi | uredi izvor]

U SAD-u, do 20% neplodnih parova ima neobjašnjivu neplodnost. U tim slučajevima abnormalnosti će vjerovatno biti prisutne, ali neće biti otkrivene postojećim metodama. Mogući problemi mogu biti da se jajna ćelija ne oslobodi u optimalno vrijeme za oplodnju, da ne uđe u jajovod, sperma možda neće moći doći do nje, oplodnja se neće dogoditi, transport zigota može biti poremećen ili ne uspije implantacija. Sve se više prepoznaje da je kvalitet jajašca od presudne važnosti, a žene napredne majčine dobi imaju jajne ćelije smanjene sposobnosti za normalnu i uspješnu oplodnju. Također, polimorfizmi u genima za put folata mogao bi biti jedan od razloga za komplikacije plodnosti kod nekih žena sa neobjašnjivom neplodnošću.[49] However, a growing body of evidence suggests that epigenetic modifications in sperm may be partially responsible.[50][51]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Ako su oba partnera mlada i zdrava i već godinu dana bezuspješno pokušavaju zatrudnjeti, posjet ljekaru ili medicinskoj sestri mogao bi pomoći da se potencijalni medicinski problemi istaknu ranije, a ne kasnije. Lijekar ili sestra također mogu predložiti promjene načina života kako bi se povećale šanse za začeće.[52]

Žene starije od 35 godina trebale bi posjetiti svog liječnika ili medicinsku sestru nakon šest mjeseci jer testovi plodnosti mogu potrajati neko vrijeme, a starost može uticati na mogućnosti liječenja koje su u tom slučaju otvorene.

Liječnik uzima anamnezu i daje fizički pregled. Također mogu obaviti neke osnovne testove na oba partnera, kako bi se utvrdilo postoji li prepoznatljiv razlog zbog kojeg nije postignut trudnoća. Ako je potrebno, pacijente upućuju na kliniku za plodnost ili lokalnu bolnicu radi specijalizovanijih testova. Rezultati ovih testova pomažu u određivanju najboljeg tretmana za plodnost.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Liječenje ovisi o uzroku neplodnosti, ali može uključivati savjetovanje i liječenje neplodnosti, koji uključuju vantelesnu oplodnju. Prema preporukama ESHRE-a, parovi za koje je procijenjena stopa nataliteta od 40% ili više godišnje, podstiču se da nastave spolne odnose s ciljem spontane trudnoće.[53] Metodi liječenja neplodnosti mogu se grupirati kao medicinske ili komplementarne i alternativne tretmane. Neki metodi se mogu koristiti zajedno s drugim. Lijekovi koji se koriste i za žene i za muškarce [54] uključuju klomifen-citrat, ljudski menopauzni gonadotropin (hMG), foliklostimulirajući hormon (FSH), ljudski horionski gonadotropin (hCG), gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH) analoge , inhibitor aromataze i metformin. analogues, aromatase inhibitors, and metformin.

Medicinski tretmani[uredi | uredi izvor]

Medicinsko liječenje neplodnosti obično uključuje upotrebu lijekova za plodnost, medicinskih proizvoda, operacije ili kombinaciju sljedećeg. Ako su spermatozoidi kvalitetni, a mehanika reproduktivnih struktura žene dobra (otvoreni jajovodi, bez adhezija ili ožiljaka), može da se koristi kurs zvani indukcija ovulacije. Ljekar ili medicinska sestra također mogu predložiti upotrebu cerviksalne kape, koju pacijent koristi kod kuće stavljanjem sperme unutar kapice i stavljanjem uređaja za začeće na cerviks ili unutarmaterničnom oplodnjom (IUI) , u kojoj se sperma uvodi u maternicu tokom ovulacije, putem katetera. Ovim metodima dolazi do oplodnje unutar tijela

Ako konzervativni medicinski tretmani ne uspiju postići punu trudnoću, mogu se predložiti podvrgavanje in vitro oplodnji (IVF). IVF i srodne tehnike (ICSI, ZIFT, POKLON), a nazivaju se pomoćna reproduktivna tehnologija (ART) tehnike.

ART tehnike uglavnom započinju stimuliranjem jajnika da povećaju proizvodnju jajašaca. Nakon stimulacije, ljekar hirurški ekstrahira jedno ili više jajašaca iz jajnika i spaja ih sa spermatozoidom u laboratorijskom okruženju, s namjerom da proizvede jedan ili više embriona. Oplodnja se odvija izvan tijela, a oplođeno jajašce se ponovo uvodi u ženski reproduktivni trakt, postupkom koji se naziva embrio-transfer.

Ostale medicinske tehnike su npr. tuboplastika, potpomognuto valjenje i predimplantacijska genetićka dijagnoza.

Vantjelesna oplodnja[uredi | uredi izvor]

Prikaz postupka oplodnje in vitro.

IVF je najčešće korištena ART-tehnika. Dokazano je korisnim u prevladavanju stanja neplodnosti, kao što su začepljene ili oštećene jajničkih cijevi, endometrioza, ponovljeni neuspjeh IUI, neobjašnjiva neplodnost, loša rezerva jajnika, loš ili čak nizak broj spermatozoida.

Intracitoplazmatska injekcija sperme[uredi | uredi izvor]

ICSI tehnika koristi se u slučaju lošeg kvaliteta sjemena, malog broja spermatozoida ili neuspjelih pokušaja oplodnje tokom prethodnih IVF ciklusa. Ova tehnika uključuje injekciju jedne zdrave sperme koja se direktno ubrizgava u zrelo jaje. Oplođeni embrion se zatim prenosi u maternicu.

Turizam plodnosti[uredi | uredi izvor]

Turizam plodnosti praksa je putovanja u drugu zemlju radi liječenja plodnosti. Može se smatrati oblikom medicinskog turizma. Glavni razlozi ovog turizma su zakonska regulacija traženog postupka u matičnoj zemlji ili niža cijena. Oplodnja in vitro i oplodnja donatora glavni su postupci.

Terapija matičnim ćelijama[uredi | uredi izvor]

Danas postoji nekoliko tretmana (koji se još uvijek eksperimentiraju) u vezi sa terapijom matičnim ćelijama. To je nova prilika, ne samo za partnere kojima nedostaje spolnih stanica, već i za homoseksualce i samce koji žele imati potomstvo. Teorijski, ovom terapijom mogu se dobiti vještačke spolne ćelije "in vitro". Postoje različite studije i za žene i za muškarce.[55]

  • Transplantacija matičnih spermatogonijskih ćelija odvija se u sjemenonosnim cjevčicama. Ovim tretmanom pacijent doživljava spermatogenezu, pa stoga ima priliku imati potomstvo ako to želi. Posebno je orijentiran za pacijente s karcinomom, čija se sperma uništava uslijed gonadotoksičnog liječenja, kojem se podvrgavaju.[56]
  • Matične ćelije jajnika: smatra se da žene imaju konačan broj folikula od samog početka. Ipak, naučnici su pronašli ove matične ćelije, koje mogu stvoriti nove oocit e u postnatalnim uvjetima.[57] Očigledno ih je samo 0,014% (ovo bi moglo biti objašnjenje zašto nisu otkriveni do sada). Još uvijek postoje neke kontroverze oko njihovog postojanja, ali ako su otkrića istinita , ovo bi mogao biti novi način liječenja neplodnosti.

Terapija matičnim stanicama zaista je nova i sve je još uvijek u fazi istraživanja. Uz to, to bi mogla biti budućnost za liječenje više bolesti, uključujući neplodnost. Trebaće vremena da ove studije budu dostupne klinikama i pacijentima.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Globalno rasprostranjenje neplodnosti, na milion stanovnika 2012., prema WHO
  63-97
  98-132
  134-177
  178-208
  208-220
  220-220
  222-238
  239-239
  241-270
  272-613

Prevalencija neplodnosti varira ovisno o definiciji, tj. o vremenskom rasponu koji je uključen u neuspjeh začeća.

  • Stope neplodnosti porasle su 4%, od 1980-ih, uglavnom zbog problema sa plodnošću zbog povećanja prosječne starosti.[58]
  • Problemi s plodnošću pogađaju jednog od sedam parova u Velikoj Britaniji. Većina parova (oko 84%) koji imaju redovite spolne odnose (tj. svaka dva do tri dana) i koji ne koriste kontracepciju zatrudne u roku od godinu dana. Otprilike 92 od 100 parova koji pokušavaju zatrudnjeti to učine u roku od dvije godine.
  • Žene postaju manje plodne kako stare. Za žene u dobi od 35 godina, oko 94% osoba koje imaju redovite nezaštićene spolne odnose zatrudne nakon tri godine pokušaja. Za žene u dobi od 38 godina, međutim, samo oko 77%. Učinak starosti na plodnost muškaraca manje je jasan.
  • Kod osoba koje se spremaju za vantjelesnu oplodnju u Velikoj Britaniji, otprilike polovina problema s plodnošću s dijagnosticiranim uzrokom nastaje zbog problema kod muškaraca, a otprilike polovina zbog problema kod žena. Međutim, otprilike jedan od pet slučajeva neplodnosti nema jasno dijagnosticirani uzrok.[59]
  • U Britaniji, muški faktori neplodnosti čine 25% neplodnih parova, dok 25% ostaje neobjašnjivo. Kod 50% su uzroci kod žena, a 25% je zbog anovulacije i 25% problema sa cijevima i ostalim nedostacima.[60]
  • U Švedskoj, približno 10% parova koji žele djecu je neplodno.[61] U otprilike trećini ovih slučajeva faktor je muškarac, u jednoj trećini žena, a u preostaloj trećini neplodnost je proizvod faktora oba partnera.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Chowdhury SH, Cozma AI, Chowdhury JH. Infertility. Essentials for the Canadian Medical Licensing Exam: Review and Prep for MCCQE Part I. 2nd edition. Wolters Kluwer. Hong Kong. 2017.
  2. ^ Makar RS, Toth TL (2002). "The evaluation of infertility". Am J Clin Pathol. 117 (Suppl): S95–103. doi:10.1309/w8lj-k377-dhra-cp0b. PMID 14569805.
  3. ^ Himmel W, Ittner E, Kochen MM, Michelmann HW, Hinney B, Reuter M, Kallerhoff M, Ringert RH (1997). "Voluntary Childlessness and being Childfree". British Journal of General Practice. 47 (415): 111–8. PMC 1312893. PMID 9101672.
  4. ^ a b "ART fact sheet (July 2014)". European Society of Human Reproduction and Embryology. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016.
  5. ^ "Causes of infertility". National Health Service. 23. 10. 2017. Page last reviewed 15/07/2014
  6. ^ a b Gurunath S, Pandian Z, Anderson RA, Bhattacharya S (2011). "Defining infertility--a systematic review of prevalence studies". Human Reproduction Update. 17 (5): 575–88. doi:10.1093/humupd/dmr015. PMID 21493634.
  7. ^ a b c Tamparo, Carol; Lewis, Marcia (2011). Diseases of the Human Body. Philadelphia, PA: F.A. Davis Company. str. 459. ISBN 9780803625051.
  8. ^ "WHO | Infertility". Who.int. 19. 3. 2013. Pristupljeno 17. 6. 2013.
  9. ^ a b "WHO | Infertility definitions and terminology".
  10. ^ a b c Restrepo, B.; Cardona-Maya, W. (oktobar 2013). "Antisperm antibodies and fertility association". Actas Urologicas Espanolas. 37 (9): 571–578. doi:10.1016/j.acuro.2012.11.003. ISSN 1699-7980. PMID 23428233.
  11. ^ a b Rao, Kamini (30. 9. 2013). Principles & Practice of Assisted Reproductive Technology (3 Vols) (jezik: engleski). JP Medical Ltd. ISBN 9789350907368.
  12. ^ Lis, R.; Rowhani-Rahbar, A.; Manhart, L. E. (2015). "Mycoplasma genitalium Infection and Female Reproductive Tract Disease: A Meta-Analysis". Clinical Infectious Diseases. 61 (3): 418–26. doi:10.1093/cid/civ312. ISSN 1058-4838. PMID 25900174.
  13. ^ Ljubin-Sternak, Suncanica; Mestrovic, Tomislav (2014). "Review: Chlamydia trachonmatis and Genital Mycoplasmias: Pathogens with an Impact on Human Reproductive Health". Journal of Pathogens. 2014 (183167): 183167. doi:10.1155/2014/183167. PMC 4295611. PMID 25614838.
  14. ^ Ferraz-de-Souza, Bruno; Lin, Lin; Achermann, John C. (10. 4. 2011). "Steroidogenic factor-1 (SF-1, NR5A1) and human disease". Molecular and Cellular Endocrinology. 336 (1–2): 198–205. doi:10.1016/j.mce.2010.11.006. ISSN 0303-7207. PMC 3057017. PMID 21078366.
  15. ^ a b Zenzes MT (2000). "Smoking and reproduction: gene damage to human gametes and embryos". Hum. Reprod. Update. 6 (2): 122–31. doi:10.1093/humupd/6.2.122. PMID 10782570.
  16. ^ Mark-Kappeler CJ, Hoyer PB, Devine PJ (novembar 2011). "Xenobiotic effects on ovarian preantral follicles". Biol. Reprod. 85 (5): 871–83. doi:10.1095/biolreprod.111.091173. PMC 3197911. PMID 21697514.
  17. ^ Seino T, Saito H, Kaneko T, Takahashi T, Kawachiya S, Kurachi H (juni 2002). "Eight-hydroxy-2'-deoxyguanosine in granulosa cells is correlated with the quality of oocytes and embryos in an in vitro fertilization-embryo transfer program". Fertil. Steril. 77 (6): 1184–90. doi:10.1016/s0015-0282(02)03103-5. PMID 12057726.
  18. ^ Gharagozloo P, Aitken RJ (juli 2011). "The role of sperm oxidative stress in male infertility and the significance of oral antioxidant therapy". Hum. Reprod. 26 (7): 1628–40. doi:10.1093/humrep/der132. PMID 21546386.
  19. ^ Nili HA, Mozdarani H, Pellestor F (2011). "Impact of DNA damage on the frequency of sperm chromosomal aneuploidy in normal and subfertile men". Iran. Biomed. J. 15 (4): 122–9. doi:10.6091/ibj.990.2012. PMC 3614247. PMID 22395136.
  20. ^ Shamsi MB, Imam SN, Dada R (novembar 2011). "Sperm DNA integrity assays: diagnostic and prognostic challenges and implications in management of infertility". J. Assist. Reprod. Genet. 28 (11): 1073–85. doi:10.1007/s10815-011-9631-8. PMC 3224170. PMID 21904910.
  21. ^ Evenson DP, Darzynkiewicz Z, Melamed MR (1980). "Relation of mammalian sperm chromatin heterogeneity to fertility". Science. 210 (4474): 1131–1133. Bibcode:1980Sci...210.1131E. doi:10.1126/science.7444440. PMID 7444440.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  22. ^ Gorczyca W, Traganos F, Jesionowska H, Darzynkiewicz Z (1993). "Presence of DNA strand breaks and increased sensitivity of DNA in situ to denaturation in abnormal human sperm cells. Analogy to apoptosis of somatic cells". Exp Cell Res. 207 (1): 202–205. doi:10.1006/excr.1993.1182. PMID 8391465.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  23. ^ Jangir RN, Jain GC (maj 2014). "Diabetes mellitus induced impairment of male reproductive functions: a review". Curr Diabetes Rev. 10 (3): 147–57. doi:10.2174/1573399810666140606111745. PMID 24919656.
  24. ^ Livshits A, Seidman DS (Nov 2009). "Fertility issues in women with diabetes". Womens Health (Lond Engl). 5 (6): 701–7. doi:10.2217/whe.09.47. PMID 19863473.
  25. ^ Andreeva P (2014). "[Thyroid gland and fertility] [Article in Bulgarian]". Akush Ginekol (Sofiia). 53 (7): 18–23. PMID 25675618.
  26. ^ Tersigni C, Castellani R, de Waure C, Fattorossi A, De Spirito M, Gasbarrini A, Scambia G, Di Simone N (2014). "Celiac disease and reproductive disorders: meta-analysis of epidemiologic associations and potential pathogenic mechanisms". Hum. Reprod. Update. 20 (4): 582–93. doi:10.1093/humupd/dmu007. PMID 24619876.
  27. ^ Lasa, JS; Zubiaurre, I; Soifer, LO (2014). "Risk of infertility in patients with celiac disease: a meta-analysis of observational studies". Arq Gastroenterol. 51 (2): 144–50. doi:10.1590/S0004-28032014000200014. PMID 25003268.
  28. ^ Hozyasz, K (Mar 2001). "Coeliac disease and problems associated with reproduction". Ginekol Pol. 72 (3): 173–9. PMID 11398587.
  29. ^ Sher, KS; Jayanthi, V; Probert, CS; Stewart, CR; Mayberry, JF (1994). "Infertility, obstetric and gynaecological problems in coeliac sprue". Dig Dis. 12 (3): 186–90. PMID 7988065.
  30. ^ Reichman DE, White PC, New MI, Rosenwaks Z (Feb 2014). "Fertility in patients with congenital adrenal hyperplasia". Fertil Steril. 101 (2): 301–9. doi:10.1016/j.fertnstert.2013.11.002. PMID 24355046.
  31. ^ van den Boogaard E, Vissenberg R, Land JA, van Wely M, van der Post JA, Goddijn M, Bisschop PH (2011). "Significance of (sub)clinical thyroid dysfunction and thyroid autoimmunity before conception and in early pregnancy: A systematic review" (PDF). Human Reproduction Update. 17 (5): 605–619. doi:10.1093/humupd/dmr024. PMID 21622978. Arhivirano s originala (PDF), 18. 2. 2019. Pristupljeno 10. 1. 2021.
  32. ^ Mendiola J, Torres-Cantero AM, Moreno-Grau JM, Ten J, Roca M, Moreno-Grau S, Bernabeu R (juni 2008). "Exposure to environmental toxins in males seeking infertility treatment: a case-controlled study". Reprod Biomed Online. 16 (6): 842–50. doi:10.1016/S1472-6483(10)60151-4. PMID 18549695.[mrtav link]
  33. ^ Smith EM, Hammonds-Ehlers M, Clark MK, Kirchner HL, Fuortes L (februar 1997). "Occupational exposures and risk of female infertility". J Occup Environ Med. 39 (2): 138–47. doi:10.1097/00043764-199702000-00011. PMID 9048320.
  34. ^ Regulated fertility services: a commissioning aid – June 2009, from the Department of Health UK
  35. ^ "Common virus linked to male infertility - 26 October 2001". New Scientist. 26. 10. 2001. Pristupljeno 17. 6. 2013.
  36. ^ "Virus linked to infertility". BBC News. 27. 10. 2001. Pristupljeno 2. 4. 2010.
  37. ^ "Infertility & STDs - STD Information from CDC". cdc.gov. 11. 1. 2019.
  38. ^ Martha E. Wittenberg. "STDs That Can Cause Infertility". LIVESTRONG.COM.
  39. ^ "5 Most Common Causes of Infertility". HowStuffWorks. 17. 2. 2011.
  40. ^ Sharma R, Biedenharn KR, Fedor JM, Agarwal A (2013). "Lifestyle factors and reproductive health: taking control of your fertility". Reprod Biol Endocrinol. 11: 66. doi:10.1186/1477-7827-11-66. PMC 3717046. PMID 23870423.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  41. ^ About infertility & fertility problemsArchived 2008-08-29 na Wayback Machine from the Human Fertilisation and Embryology Authority.
  42. ^ Lessy, B.A. (2000) Medical management of endometriosis and infertility: 1089-1096.
  43. ^ {{Walker MH, Tobler KJ. Female Infertility. [Updated 2020 Mar 27]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing| 2020 Jan| Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK556033/}}
  44. ^ "Female Infertility". Mayo Clinic. Pristupljeno 21. 9. 2020.
  45. ^ Balen AH, Dresner M, Scott EM, Drife JO (2006). "Should obese women with polycystic ovary syndrome receive treatment for infertility?". BMJ. 332 (7539): 434–5. doi:10.1136/bmj.332.7539.434. PMC 1382524. PMID 16497735.
  46. ^ Leslie SW, Siref LE, Khan MAB. Male Infertility| Updated 2020 Oct 30| In: StatPearls [Internet]| Treasure Island (FL): StatPearls| Publishing; 2020 Jan| Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK562258/
  47. ^ Mishail, A., et al. (2009) Impact of a second semen analysis on a treatment decision making in the infertile man with varicocele: 1809-1811
  48. ^ Avidor-Reiss T, Khire A, Fishman EL, Jo KH (Apr 2015). "Atypical centrioles during sexual reproduction". Front Cell Dev Biol. 3: 21. doi:10.3389/fcell.2015.00021. PMC 4381714. PMID 25883936.
  49. ^ Altmäe S, Stavreus-Evers A, Ruiz JR, Laanpere M, Syvänen T, Yngve A, Salumets A, Nilsson TK (2010). "Variations in folate pathway genes are associated with unexplained female infertility". Fertility and Sterility. 94 (1): 130–137. doi:10.1016/j.fertnstert.2009.02.025. PMID 19324355.
  50. ^ Kenneth I. Aston; Philip J. Uren; Timothy G. Jenkins; Alan Horsager; Bradley R. Cairns; Andrew D. Smith; Douglas T. Carrell (decembar 2015). "Aberrant sperm DNA methylation predicts male fertility status and embryo quality". Fertility and Sterility. 104 (6): 1388–1397. doi:10.1016/j.fertnstert.2015.08.019. PMID 26361204.
  51. ^ Dada R, Kumar M, Jesudasan R, Fernández JL, Gosálvez J, Agarwal A (2012). "Epigenetics and its role in male infertility". J. Assist. Reprod. Genet. 29 (3): 213–23. doi:10.1007/s10815-012-9715-0. PMC 3288140. PMID 22290605.
  52. ^ Infertility Help: When & where to get help for fertility treatment Archived 2008-12-25 na Wayback Machine
  53. ^ ESHRE Capri Workshop Group (2013). "Failures (with some successes) of assisted reproduction and gamete donation programs". Human Reproduction Update. 19 (4): 354–365. doi:10.1093/humupd/dmt007. PMID 23459992.
  54. ^ Edmund S. Sabanegh, Jr. (20. 10. 2010). Male Infertility: Problems and Solutions. Springer Science & Business Media. str. 82–83. ISBN 978-1-60761-193-6.
  55. ^ Vassena, R; Eguizabal, C; Heindryckx, B; Sermon, K (2015). "Stem cells in reproductive medicine: Ready for the patient?". Hum. Reprod. 30 (9): 2014–2021. doi:10.1093/humrep/dev181. PMID 26202914.
  56. ^ Hermann, BP; Sukhwani, M; Winkler, F; Pascarella, JN (2012). "Spermatogonial stem cell transplantation into rhesus testes regenerates spermatogenesis producing functional sperm". Cell Stem Cell. 11 (5): 715–26. doi:10.1016/j.stem.2012.07.017. PMC 3580057. PMID 23122294.
  57. ^ Johnson, J; Canning, J; Kaneko, T; Pru, JK (2004). "Germline stem cells and follicular renewal in the postnatal mammalian ovary". Nature. 428 (March(6979)): 145–50. Bibcode:2004Natur.428..145J. doi:10.1038/nature02316. PMID 15014492.
  58. ^ Maheshwari, A. (2008). Human Reproduction. str. 538–542.
  59. ^ "HFEA Chart on reasons for infertility". Arhivirano s originala, 30. 5. 2008. Pristupljeno 2. 6. 2008.
  60. ^ Khan, Khalid; Janesh K. Gupta; Gary Mires (2005). Core clinical cases in obstetrics and gynaecology: a problem-solving approach. London: Hodder Arnold. str. 152. ISBN 978-0-340-81672-1.
  61. ^ Sahlgrenska University Hospital. (translated from the Swedish sentence: "Cirka 10% av alla par har problem med ofrivillig barnlöshet." Archived 2008-06-26 na Wayback Machine)
  • Inhorn MC (2003). "Global infertility and the globalization of new reproductive technologies: illustrations from Egypt". Social Science & Medicine. 56 (9): 1837–1851. doi:10.1016/s0277-9536(02)00208-3. PMID 12650724.
  • Lock, Margaret and Vinh-Kim Nguyen. 2011. An anthropology of biomedicine: Wiley-Blackwell.
  • Gerrits T, Shaw M (2010). "Biomedical infertility care in sub-Saharan Africa: a social science review of current practices, experiences and view points". Facts, Views & Vision in ObGyn. 2 (3): 194–207. PMID 25013712.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Reproduktivno zdravlje Šablon:Bolesti karlice, genitalija i dojki