Drinske mučenice

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelomično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na opciju "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Drinske mučenice Blažene
Example alt text
István Tápai: Drinske mučenice
Rođenje Austro-Ugarska monarhija
Smrt

15. decembar 1941.

Goražde, Nezavisna država Hrvatska

Blažene Drinske mučenice (rođene od 1865.-1912., Austro-Ugarska monarhija † obala rijeke Drine kod Goražda, 15. decembar 1941.) - djevice i mučenice, blaženice Katoličke Crkve, časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi ubijene za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Poziv u Bosnu[uredi | uredi izvor]

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle su u Sarajevo na poziv nadbiskupa dr. Josipa Stadlera 1882. Poslala ih je osnivačica reda Franziska Lechner. Otvorile su na Palama kod Sarajeva, samostan „Marijin dom” 1911. godine. Održavale su nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost.

Sestre koje su radile na Palama[uredi | uredi izvor]

Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su:

Zločin[uredi | uredi izvor]

Rijeka Drina je u historiji često „krvava tekla”

Časne sestre su njegovale bolesnike, pekle su kruh djeci državnog Dječjeg doma te pomagale siromahe i prosjake s Romanije. Dana 11. decembra 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i zapalili. Jedino je samostan časnih sestara bio meta velike mržnje, jer nijednu drugu kuću u okolini nisu zapalili[potreban citat]. Tada su odveli u zarobljeništvo sve redovnice i još neke druge zarobljenike.[1] Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. decembra 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. decembra 1941. godine. Smještene su u zgradu kasarne na spratu. Kasarnom je tada zapovijedao major Jezdimir Dangić. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Časne sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, bačeno je u Drinu oko 8000 muslimana i katolika.[potreban citat] [2]

[3] U vezi leševa, koji su plivali Drinom, piše još živi svećenik Ante Baković, koji je rođen 1931. godine u Goraždu koji je bio sam svjedok smrti Drinskih mučenica. On piše u svojoj knjizi doslovno:

Tako su sve četiri časne sestre našle svoj grob u hladnoj i krvavoj Drini, koja je u ta dva posljednja mjeseca godine 1941. bila grobnica za 8000 nedužnih života, muslimanskih i katoličkih.[2]

Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, poznati pjesnik i pisac, koji se tih dana kao duhovnik nalazio na Palama i bio zarobljen zajedno sa časnim sestrama, Drinskim mučenicama. Njega je spasio njegov zemljak - četnik Milko.[4].Meško je napisao više knjiga i članaka o tome.[5]

Beatifikacija[uredi | uredi izvor]

Beatifikacija Drinskih mučenica u Sarajevu

Završen biskupski proces[uredi | uredi izvor]

Završna sjednica istražnog postupka za beatifikaciju redovnice M. Jule Ivanišević i četiriju njenih susestara održana je 14. decembra 2002., u prostorijama Vrhbosanskog nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu. Dekret o pokretanju kauze napisan je 4. decembra 1999. godine, a sjednica otvaranja postupka održana je 6. decembra iste godine. U toku završne sjednice kardinal Vinko Puljić, postulator mons. Marko Josipović, promicatelj pravde dr. fra Velimir Valjan, sudac delegat mons. Mato Zovkić i tajnica kauze s. Snježana Stjepandić potpisali su potrebnu dokumentaciju, koja je potom zapečaćena. Jedan primjerak prikupljene dokumentacije pohranjen je u arhiv Vrhbosanske nadbiskupije, a drugi predan postulatoru da je proslijedi Kongregaciji za proglašenje svetaca u Rim. Na završnoj sjednici nazočile su i brojne redovnice Družbe Kćeri Božje ljubavi na čelu s vrhovnom poglavaricom časnom sestrom Lucynom Mroczek i provincijalkama zemalja u kojima ta Družba djeluje. Sjednica je završena molitvom za proglašenje blaženima časne sestre Jule Ivanišević i četiriju susestara.

Godine 2011., papa Benedikt XVI. pokrenuo je postupak beatifikacije pet časnih sestara. Papa Benedikt XVI. je 14. januara potpisao dekret o mučeništvu Drinskih mučenica, koje su bile ubijene iz mržnje do vjere. Time je otvorio put za njihovu beatifikaciju.

Beatifikacija u Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Dana 24. septembra 2011. u 11 sati u Sarajevu je održana beatifikacija Drinskih mučenica u Olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca salezijanac kardinal Angelo Amato.

Propovijed kardinala Angela Amata[uredi | uredi izvor]

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi "tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine". "Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja. Tragedija njihovog ubistva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine", rekao je kardinal te podsjetio kako su ubice, oslijepljeni protivkatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena. "Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja", kazao je kardinal i dodao da povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage, istaknuo je kardinal Amato.

Misa beatifikacije[uredi | uredi izvor]

Na misi beatifikacije sudjelovalo je gotovo dvadeset hiljada vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja iz koji su nove blaženice, hodočasnici iz drugih europskih zemalja, kao i prekooceanskih poput Brazila.

U koncelebraciji misnog slavlja bili su vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D'Errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jemenu, te apostolski delegat na Arapskom poluotoku nadbiskup Petar Rajič, zatim 29 biskupa iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Mađarske i Albanije, te tristotinjak svećenika.

Organizacija slavlja beatifikacije bila je besprijekorna, čemu su pridonijeli brojni volonteri, policajci, vatrogasci, medicinsko osoblje i mediji. Toga je dana Olimpijska dvorana doista bila "najveća crkva u Bosni i Hercegovini", kako se slikovito izrazio kardinal Puljić.

Tokom mise pjevao je hor od 1200 pjevača sastavljen od brojnih župnih horova, a prije mise održan je meditativno-muzički program, u kojem su nastupili domaći i strani izvođači.[6]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ante Baković:Drinske mučenice, 125
  2. ^ a b Ante Baković:Drinske mučenice, str.38
  3. ^ A. Baković: Drinske mučenice 38-40; poglavlja: Leševi u šipražju, Kamo ih je Drina odnijela? Leševi ne govore
  4. ^ Ante Baković:Drinske mučenice, 115
  5. ^ F. K. Meško: V četniškem ujetništvu: Izbrano delo IV., 366-433
  6. ^ http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=23112&act=view Glas koncila o beatifikaciji

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]