Ebu-Ubejde Amir ibn El-Džerrah

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ebu-Ubejde Amir ibn El-Džerrah
أبو عبيدة عامر بن عبدالله بن الجراح‎‎‎
تخطيط اسم أبو عبيدة بن الجراح.png
Rođenje583.
Smrt639.
Uzrok smrtibolest (kuga)
EtnicitetArap
DržavljanstvoArabija
ZanimanjeVojskovođa
Poznat(a) poAshab, jedan od desetorice kojima je obećan džennet
TitulaUpravitelj Levanta
Vrijeme držanja titule634–639
Prethodnikprvi upravitelj, nakon što je osvojen Levant
NasljednikMuavija ibn Ebu-Sufjan
ReligijaIslam

Ebu-Ubejde Amir ibn El-Džerrah (arapski: أبو عبيدة عامر بن عبدالله بن الجراح), više poznat kao Ebu-Ubejde (Ubejdov otac), je bio jedan od desetorice ashaba Allahovog poslanika Muhammeda kojima je obećan dženet. Bio je komadant islamske vojske za vrijeme halife Omera ibn Hataba i jedan od Omerovih prijedloga za njegovog nasljednika na mjesto halife.

Djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Ebu Ubejde je rođen 583. godine u kući Abdulaha ibn Džerraha, trgovca po zanimanju. Ebu Ubejde je pripadao plemenu Kurejšije. I prije prelaska na islam smatran je jednim od cjenjenih i moralnih ljudi iz plemena Kurejš

Prelazak na Islam[uredi | uredi izvor]

Tokom 611. godine, Muhammed je propovjedao islam stanovnicima Meke. Počeo je sa pozivanjem najbliže rodbine. Ebu Ubejde je primio islam samo dan nakon Ebu Bekra 611. godine.[1][2]

Hidžra u Abesiniju[uredi | uredi izvor]

Obzirom da je veoma rano primio islam, bio je jedan od onih koji su prošli veoma težak period u Meki. Zlostavljanje prvih muslimana koje su doživljavali od oponenata islama je kuliminiralo. Ebu Ubejde je bio jedan u grupi od 83 muškarca i 20 žena koji su emigrirali u Abesiniju.

Hidžra u Medinu[uredi | uredi izvor]

Godine 622. godine, nakon hidžre poslanika Muhammeda iz Meke u Medinu, Ebu Ubejde je također migrirao. Nakon što je došao u Medinu, Muhammed je spojio porodice muhadžira i ensarija u jedno domaćinstvo, tako da je spojio Ebu Ubejda sa Muazom ibn Džebelom. Živjeli su u miru i vjeri oko jednu godinu dok Kurejšije iz Meke nisu skupili vojsku zbog napada na Medinu.

Bitke za vrijeme Muhammeda[uredi | uredi izvor]

Bitka na Bedru

Bitka na Bedru[uredi | uredi izvor]

624. godine, Ebu Ubejd je učestvovao u bitkama koje su se odigravale između mekanskih Kurejšija i medinskih muslimana. U jednoj od tih bitaka Ebu Ubejd se borio protiv svoga oca koji je bio na strani Kurejšija. Ebu Ubejd je u toku bitke izbjegavao oca, ali mu je otac spriječio put i Ebu Ubejda je bio prisiljen da ga ubije.

Tim povodom je objavljen slijedeći Kur’anski ajet:

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je on u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i on će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti."(Kur'an 58:22)

Bitka na Uhudu[uredi | uredi izvor]

625. godine je učestvovao u Bici kod Uhuda u kojoj su mušrici na čelu sa tada, mušrikom Halid ibn Velidom pobjedili muslimansku vojsku. U toj bici je Ebu Ubejd izgubio dva prednja zuba, vadeći zubima komadiće oklopa koji su se zabili u lice poslanika Muhammeda.[3]

630. godine, kada je muslimanska vojska osvojila Meku, Ebu Ubejd je komandovao jednom od četiri vojske koje su ušle u grad iz različitih pravaca. Kasnije te iste godine, je sudjelovao u bici kod Hunejna i u opsadi grada Taifa. Bio je i dio Tebuk vojne kampanje pod komandom Muhammeda. Po povratku iz bitke za Tebuk, u Medinu su iz Jemena i Nedžrana došle dvije delegacije kršćana sa ciljem da prihvate islam. Od Poslanika su tražili da im pošalje nekoga ko će ih podučiti islamu. Muhammed im je odgovorio:

"S vama ću poslati iskrenog, vjernog i časnog čovjeka, Ebu Ubejda - Emina ummeta!"[3]

Bolest[uredi | uredi izvor]

Na putu prema Siriji gdje je putovao sa halifom Omerom saznali su vijest o kugi koja je izbila u Iraku i Siriji. Omer se vratio sa granice predlažući i Ebu Ubejdi isto, međutim vojska Ebu Ubejda je već bila u Siriji i Ebu Ubejd mu je uzvratio “ Zar bježiš od Allahove odredbe, o Omere?” Omer mu je uzvratio razočaran: ”da mi je neko drugi to rekao ne bih se čudio…da bježim od Allahove odredbe ka Allahovoj odredbi”. Halifa nije otišao u Siriju jer je Poslanik prije naredio da se niti ulazi niti izlazi iz mjesta koje je zadesila kuga. Ebu Ubejde se vratio svojoj vojsci koja je bila u mjestu Emesa u Siriji. Nekoliko puta mu je Halifa slao pismo sa savjetima a poslije i naređenjima da napusti Siriju, na šta mu je Ebu Ubejde uzvraćao da je njegova vojska uvijek bila uz njega poslušna, i da ih ne želi ostaviti. Ubrzo nakon toga Ebu Ubejd je obolio od kuge.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Kada mu se smrt približila, skupio je svoju vojsku i održao slijedeći govor:

“Dozvolite mi da vas posavjetujem, ako me poslušate bit ćete na Pravom Putu; obavljajte molitvu, postite mjesec Ramazan, udjeljujte siromasima, obavljate Hadž i Umru, ostanite jedinstveni i budite poslušni svojim pretpostavljenim, šta god da vam narede. Ne dozvolite da vas ovaj prolazni svijet zavede jer znajte, i da živite hiljadu godina opet ćete doći u stanje u kojemu se ja sada nalazim. Neka je Mir s vama i Milost Božija”.

Zatim je ostavio Muaza ibn Džebela kao svoga nasljednika. Umro je 639. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tabqat ibn al-Saad Volume 1 Poglavlje 3 str. 298
  2. ^ "Ashabi Allahovog Poslanika". archive.org/. Pristupljeno 18. 6. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 12. 2012. Pristupljeno 6. 1. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]