Bitka kod Uhuda

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bitka kod Uhuda
Muslimansko-Kurejšijevskih ratova
Battle of Auhad.gif
Datum 23. mart 625.
Lokacija Dolina ispred planine Uhuda, oko 8 km od Medine
Ishod Pobjeda Kurejšija
Sukobljene strane
Muslimani Kurejšije
Komandanti
Muhammed Ebu-Sufjan
Vojne jedinice
700 - 1.000 ljudi, od kojih je 100 bilo oklopljeno, i 2 konjanika 3.000 ljudi, od kojih je 700 bilo oklopljeno, i 200 konjanika
Žrtve
70 22

Bitka kod Uhuda je naziv za historijski vojni okršaj kod Uhuda, Saudijska Arabija. Odigrala se 23. marta 625. godine kod Uhuda, nedaleko od Medine, između snaga male muslimanske zajednice Medine i mnogobožaca iz Meke. Ovo se smatra jednim od najgorih poraza u historiji islama.

Uvod u bitku[uredi | uredi izvor]

Nakon poraza kojeg su pretrpjeli na Bedru, mušrici Meke su željeli osvetu. Stradanje njihove posljednje trgovačke karavane predstavljalo je znatan ekonomski pritisak na Kurejšije koji su živjeli od trgovine i sebi nisu mogli dozvoliti da se neko usudi da ometa njihove trgovačke karavane, ne samo zbog štete koju bi eventualnu pretrpjele, već i zbog ugleda kojeg su uživali među ostalim arapskim plemenima, ali i mogućnosti da se još neka plemena odluče na ometanje njihovih karavana.

Zbog svih ovih razloga, te zbog stare mržnje i neprijateljstva prema Poslaniku s.a.v.s., i prvim muslimanima, počele su opšte pripreme za osvetničku bitku protiv muslimana u Medini. Ove pripreme su bile daleko temeljitije nego one za bitku na Bedru, a osim toga data je prilika dobrovoljnog učestvovanja svim arapskim plemenima koja žele da se bore protiv muslimana.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Mekanske snage[uredi | uredi izvor]

Kada su Kurejšije okončali pripreme, u Meki se sastade tri hiljade boraca, Kurejšija, Abesinaca i saveznika. Kurejšijske vojskovođe odlučiše da sobom povedu i žene, kao potporu muževima. Uz svu oružanu spremu, vojnici su imali tri hiljade deva i dvije stotine konja, za konjički odred, a od odbrambenog oružja, imali su sedam stotina oklopa. Glavnu komandu cijele vojske držao je Ebu-Sufjan, komandu konjice Halid ibn el-Velid, kojemu je pomagao Ikrime ibn Džehel

Muslimanske snage[uredi | uredi izvor]

Muslimansku vojsku je sačinjavalo hiljadu boraca, od čega je bilo stotinu oklopnika i 2 konjanika. Ostalo je bila pješadija. Zapovjednik muslimanskih snaga bio je sam Poslanik Muhammed. Međutim, uoči bitke, neposredno pred zoru, kada je vojska bila na sasvim maloj razdaljini od neprijatelja, Abdullah ibn Ubejj, napusti muslimansku vojsku sa oko tristo svojih boraca. Tako da je muslimanska vojska ostala sa samo 700 ljudi. Osim ovog broja, muslimanske snage su dodatno bile umanjene kada je Poslanik pronašao nekolicinu maloljetnika koji su se umiješali među vojnike želeći na taj način da doprinesu borbi, te ih je vratio nazad u Medinu.

U ovoj bitki učestvovali su i sve četverica "Pravednih halifa". Šiitske verzije ove bitke kazuju kako su Ebu-Bekr, Omer ibn el-Hattab i Osman ibn Affan pobjegli sa poprišta bitke. Ovo, naravno, pobija većina islamskih učenjaka obrazlažući to njihovim pokušajem da se diskredituju halife koje oni ne priznaju.

Muslimanski plan[uredi | uredi izvor]

Isprva je Poslanik Muhammed htio da se bitka odigra u samoj Medini, jer je smatrao da bi pojačanim utvrđenjem grada i borbom unutar uskih medinskih ulica i sokaka bili u nedostižnoj prednosti. No, većina je odlučila da se obračunaju van Medine, u dolini planine Uhud. Ovaj prostor je sa svoje tri strane opkoljen vulkanskim kamenjem, a pristup Medini je moguć jedino sa sjeverne strane.

Mekanska vojska se ulogorila na mjestu zvanom Ajnejn u dolini Sebhe blizu brda Uhud sjeverno od grada. Muslimanski plan je bio da se provuku pored logora mekanskih vojnika i da se smjeste na mjestu gdje bi im Uhud bio iza leđa, kako bi izbjegli eventualno opkoljavanje. Na brdu, koje je kasnije postalo poznato kao "Brdo strijelaca", jugoistočno od muslimanskog logora, Poslanik je postavio grupu od pedeset vještih strijelaca kako bi spriječio da im neprijatelj ne priđe sa južne strane iz pravca doline i rekao im:

"Spriječite prolazak neprijateljske konjice na nas. Spriječite ih strijelama da nam ne dođu iza leđa. Bili pobjednici ili pobijeđeni, ne napuštajte taj položaj, ne smiju nam doći s vaše strane."

u Buharijinoj predaji stoji i sljedeće:

"...i da vidite da su nas i ptice grabljivice zgrabile, nikako ne napuštajte svoje mjesto, sve dok vam ja za to ne dam dozvolu i ako vidite da nanosimo poraz neprijatelju ne napuštajte svoje mjesto sve dok vam to dozvolim."

Tok bitke[uredi | uredi izvor]

Prvu varnicu bitke upalio je nosač mušričke zastave Talha ibn Talha, jedan od najjačih junaka Kurejšija. On je izašao ispred vojske jašući kamilu i pozivajući na dvoboj. Zubeir istupi iz muslimanske vojske i uputi se prema njemu, pa se velikom brzinom ustremi na njega, zaskoči mu se na kamilu, obori ga na zemlju, odmače ga od sebe i presječe mu vrat. Ovo je dodatno ohrabrilo muslimansku vojsku.

Težište bitke je bilo oko kurejšijske zastave, mada se bitka vodila svom žestinom na svim dijelovima ratišta.

Pogibija Hamze ibn Abdu-l-Mutaliba[uredi | uredi izvor]

Hamza ibn Abdul-Muttalib, r.a., poznat pod nadimkom "Allahov lav", se borio snagom razjarenog lava. Prodirao je u srce mušričke vojske ubijajući, jednog za drugim, njihove najhrabrije borce i prvake, sve dok ga iza leđa nije ubio Vahš ibn Harb, sluga Džubejera ibn Mutama, čiji je amidža poginuo u bitki na Bedru. Džubeir je Vahšu obećao slobodu ukoliko na Uhudu ubije Hamzu, i time osveti smrt njegovog amidže. Nakon što se bitka pod Uhudom rasplamsala, Vahš se dao u potragu za "Allahovim lavom", skrivajući se i vrebajući priliku da mu zada smrtonosni udarac kopljem. I dok je Hamza, r.a., bio zauzet dvobojem sa jednim od mušričkih prvaka, Vahš ga je pogodio svojim kopljem. Iako proboden kopljem, Hamza se okrenuo i pošao prema svome ubici kako bi mu se osvetio ali je bio nemoćan. Vahš ga je, kako je sam kasnije pričao, pustio da umre a zatim mu je prišao i izvukao svoje koplje. Za njega je ova bitka bila gotova. Udaljio se od poprišta bitke i otišao do logora gdje ostao da sjedi. Po dolasku u Meku dobio je svoju slobodu.

I pored velike nesreće koja zadesi muslimane ubistvom Allahovog lava, muslimani su nastavili savlađivati neprijatelja. Odred strijelaca koji je Poslanik s.a.v.s., ostavio na obližnjem brdu, odigrao je značajnu ulogu u prvom dijelu bitke. Mekanska konjica pod vodstvom Halida ibn el-Velida pokušavala je tri puta proboj preko uhudskog prevoja, kako bi uništila lijevo krilo muslimanske vojske. Želja im je bila zaći muslimanima iza leđa i izazvati pometnju i nered u njihovim redovima. Na taj način bi ih, sigurno, vrlo brzo porazili. Međutim, ovi strijelci su svaki put odbili Halidov napad i uspjeli sačuvati taj strateški vrlo važan položaj.

Ubrzo je muslimanska vojska bila nadomak pobjede. Mekanska zastava je pala i niko je nije više dizao, njihovi vojnici su u potpunom rasulu trčali po bojnom polju.

Nakon što se mekanska vojska dala u bijeg ostavljajući sve što je imala iza sebe, neoprostivu grešku napravili su strijelci. Vidjevši kako njihovi skupljaju bogati ratni plijen dok se neprijatelj dao u bijeg. Njihov zapovjednik Abdullah ibn Džubeir ih uzaludno podsjećao na strogo Poslanikovo naređenje o čuvanju položaja bez obzira na ishod bitke. Njih oko četrdeset napustiše svoja mjesta i pohitaše za ostalima, da učestvuju u skupljanju plijena. Na položaju je ostao samo Ibnu Džubeir sa svojih devet drugova, što je bilo nedovoljno da zaštiti muslimansko zaleđe.

Halid ibn El-Velid kao iskusan vojskovođa odmah iskoristi tu priliku. On velikom brzinom zajedno sa mekanskom konjicom prođe preko uhudskog prevoja, te savladavši Abdullaha i njegove prijatelje navališe na muslimane s leđa. Ubrzo se većina muslimanske vojske našla u okruženju. Tom prilikom je i sam Poslanik Muhammed bio ranjen. Nakon što su uložili nadljudske napore ashabi su, zajedno sa Allahovim poslanikom, uspjeli probiti obruč oko opkoljenih mudžahida i zajedno se ispeti na brdo Uhud gdje su u nekoliko navrata uspješno odbili nasrtaje mušričke vojske.

Nakon bitke[uredi | uredi izvor]

Poslije povlačenja mekanske vojske muslimani su ukopali šehide a zatim se vratili u Medinu gdje su dočekani kao pobjednici. Sve pouzdane predaje govore o sedamdeset poginulih muslimana na Uhudu. Većina poginulih su Ensarije. Njih je poginulo šezdeset pet. Četrdeset i jedan iz plemena Hazredž, a dvadeset i četiri iz plemena Evs. Također je poginuo i jedan Jevrej. Ostali su bili iz redova Muhadžira.

Kod mušrika je broj poginulih bio 22. Postoje i neke predaje koje kažu da ih je bilo 37.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: