Formula 1

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bolidi Formule 1 na stazi

Formula 1, skraćeno F1, se smatra najvišim rangom jednosjeda u utrkama motornih vozila. Temelji se na serijama utrka koje se održavaju na umjetno sagrađenim stazama (pistama) baš za tu svrhu ili na zatvorenim gradskim ulicama. Svake godine rezultati utrka određuju dvije ljestvice pobjednika, ljestvicu najboljih vozača i ljestvicu najboljih konstruktora.

Formula 1[uredi | uredi izvor]

Evropa je Formulin tradicionalan centar i ostaje njeno vodeće tržište, iako se Velike nagrade održavaju širom svijeta, i neprestano se njihov broj povećava. Kao najskuplji sport na svijetu, ekonomski uticaj Formule je također značajan tako da se mogu primjetiti njena politička i finansijska prevrtanja. Posljednjih godina je poznatija po glamuru.

Sam sport je reguliran od strane Međunarodne automobilističke federacije FIA i općenito je pod pokroviteljstvom Bernieja Ecclestonea kroz mnoštvo korporacijskih tijela.

Formula 1 ima svoje korijene još u motornim utrkama na evropskom tlu 1920. i 1930. Brojne Grand Prix organizacije su iznijele pravila za Svjetsko prvenstvo još prije drugog svjetskog rata, ali zbog malog broja utrka za vrijeme rata Svjetsko prvenstvo vozača nije regulirano sve do 1947, a inaguracijska sezona je bila 1950. Prvenstvo za konstruktore je uslijedilo 1958.

Njen sportski naziv, Formula 1, označava onog sudionika utrke koji je najbrži i ima najviše natjecateljskog duha.

Kratka historija Formule 1[uredi | uredi izvor]

Države i gradovi u kojima su se održale utrke Formule 1

Inauguracijsko prvenstvo Formule 1 je prvi osvojio talijan Giuseppe Farina u svojoj Alfi 1950, za dlaku pobjedivši svog argentinskog ekipnog vozača Juan Manuel Fangia. Ipak je Fangio osvojio titulu 1951. i još četiri sljedeća u narednih 6 godina dok mu nije dvostruki svjetski prvak Alberto Ascari poremetio planove vozeći za Ferrari. Iako se britanac Stirling Moss redovito takmičio nikad nije uspio osvojiti Svjetsko prvenstvo. Fangio je ostao poznat po tome što je dominirao Formulom 1 čitavo desetljeće i dandanas se smatra vicemajstorom Formule 1.

Prvi Britanac koji je osvojio Svjetsko Prvenstvo je bio Mike Hawthorn, donijevši Ferrariju titulu 1958. Međutim kada je Colin Chapman ušao u F1 kao dizajner šasija i kasnije osnivač Lotusovih automobila Velika Britanija je zadominirala Formulom 1 cijelo desetljeće. Pored Jima Clarka, Jackieja Stewarta, Jacka Brabhama, Grahama Hilla i Dennyja Hulmea, britanski timovi i njihovi vozači su osvojili 12 svjetskih prvenstava od 1962. do 1973.

1962. je uvedeno novo vozilo s aluminijskom šasijom nazvanom monokok umjesto tradicionalne tubularne šasije. 1968. Lotus je stavio reklamna slova Imperial Tobacca na vozilo i tako uveo sponzorstvo u taj sport.

Aerodinamika je polahko dobila važnost u dizajniranju vozila s pojavom aerofoila u kasnim 1960. Kasnih sedamdesetih Lotus je uveo zemljani efekt aerodinamike koji je bolidima osigurao ogroman downforce i uvelike povećao brzinu na zavojima.

Stvaranje Međunarodne federacije sportskih automobila 1979. je uzrokavalo niz trzavica između FISE i FOCE u kojima su se FISA i njen predsjednik Jean Marie Balestre neprestano sukobljavali s društvom konstruktora Formule 1 oko televizijskih zarada i tehničkih pravila.

FIA je stavila zabranu na zemljani efekt aerodinamike u sezoni Formule 1 1983. Do tada su već turbonabijeni motori, koje je Renault uveo 1977., proizvodili 700 ks (520 kW) i tako postali neizostavni dio natjecanja. Kasnije, tačnije 1987, turbo bolidi Formule 1 su proizvodili 1000 ks u utrci. Ti automobili su bili i ostali najsnažniji trkaći automobili ikad napravljeni. Da bi smanjila energiju motora i brzinu, FIA je ograničila kapacitet rezervoara goriva 1984. i smanjila brzine bolida 1988. prije zabrane turbonabijenih motora 1989.

U ranim devedesetima ekipe su uvele pomoćnog elektronskog vozača za upravljanje snagom motora, kontrolu protiv proklizavanja i poluautomatski mjenjač. Neke su posuđene od savremenih motornih vozila. Neke kao aktivni ovjes je prvenstveno napravljen za stazu a kasnije su se probile na tržište osobnih automobila. FIA je zbog pritužbi da je tehnologija određivala rezultat utrka više nego vozačeva vještina zabranila 1994. mnogo takvih pomoćnih sredstava. Ipak mnogi promatrači su smatrali da je zabrana takvih pomoći vozačima zapravo bila zabrana zato jer FIA nije imala neku tehnologiju koja bi eliminirala takve stvari u utrci.

Timovi su potpisali drugi dogovor o slaganju (Concorde Agreement), 1992. i treći 1997. koji ističe krajem 2007.

Na stazi ekipe Mc Laren i Wiliams su dominirale 80tima i 90 tim. Honda i McLaren su najviše dominirali u 80 tima dok je Renault pojačan za Wiliamsovim vozačima dobio nekoliko Svjetskih prvenstava sredinom 90 tih, sve dok se Mclaren nije vratio u kasnim 90 tima. Rivalstvo između trkaćih legendi Senne i Prosta je postalo Formulina glavna zanimacija u sezoni 1988 i nastavila se sve dok se Prost nije povukao krajem 1993. Tragično i ironično Senna je poginuo 1994. u zavoju Tamburelo na Velikoj nagradi San Marina i preuzeo je Prostovo vodstvo u Wiliamsu te godine. FIA je poboljšala sigurnosne standarde na stazi tako da od tog vikenda nijedan vozač nije poginuo za vrijeme utrke na stazi.

Vozači iz Mc Laren-a Williams-a i Renault-a prije poznatog kao Beneton i Ferrari-ja (ekipe poznatije kao Velika četvorka) dobili su svako Svjetsko pravenstvo od 1984. do danas. Zbog tehnoloških napredaka u 90 tima cijena takmičenja u Formuli 1 je dramatično porasla. To je povećalo finansijski teret zajedno s dominacijom te velike četvorke (koji su bili finansirani od velikih proizvođača automobila poput Daimler Chrysler, što je rezultiralo da male ekipe nisu finansijski mogle opstati u Formuli 1. Finansijski problemi su natjerali nekoliko timova da se povuku . Od 1990. 28 timova se povuklo iz Formule 1 što je potaknulo bivšeg Jordanovog vlasnika Eddieja Jordana da kaže da su dani takmičenja gusarskih brodova gotovi.

Moderne F1[uredi | uredi izvor]

Ranim 2000. dominirao je Michael Schumacher i Ferrari. Početkom 21. vijeka oboreno je nekoliko Formulinih rekorda. 2001. Schumacher je postavio novi rekord u najvećem broju osvojenih Velikih nagrada, dok je raniji nosilac tog rekorda bio Alain Prost sa 51 osvojenom Velikom nagradom. 2002. Schumacher je postavio također novi rekord tako da je osvojio Svjetsko prvenstvo vozača prije kraja sezone od bilo kojeg prijašnjeg vozača osvojivši Veliku nagradu Francuske u julu te godine. 2003. Schumacher je osvojio svoju 6. titulu svjetskog prvaka pobijedivši tako prijašnjeg nosioca rekorda Juan Manuel Fangia koji je osvojio 5 titula. Schumacher i Ferrari nisu bili jedini rušioci rekorda u tom periodu. 2003. Fernando Alonso je postao najmlađi osvajač prvog startnog mjesta u utrci kvalificirajući se na Velikoj nagradi Malezije 2003. Kasnije te godine postao je najmlađi pobjednik Velike nagrade ikad kada je pobijedio na Velikoj nagradi Mađarske. Kasnije (14. Septembra 2008) na Velikoj nagradi Italije staza Monza ta oba rekorda ruši mladi njemac Sebastian Vettel za upravljačem bolida tima Toro Rosso i tako postaje najmlađi vozač formule 1 koji osvaja startnu poziciju da bi dan kasnije sa samo 21 godinom i 73 dana postao i najmlađi pobijednik u historiji formula 1 takmičenja. Unatoč Ferrari-jevoj dominaciji Kimi Räikkönen je imao teoretske šanse uzeti prvenstvo 2003. prije kraja sezone na Velikoj nagradi Japana. Juan Pablo Montoya je isto bio blizu 2003. godine.

Neke od pomoći vozačima su se vratile i omogućile da izbjegnu FIA restrikcije. U međuvremenu napravljeno je nekoliko promjena u pravilima u pokušaju da se poveća atrakcija na stazi i da se smanje troškovi. Štoviše način kvalifikacija se nekoliko puta promijenio od 2003. Još jedno novo pravilo je natjeralo vozače da počnu utrku s istom količinom goriva koju su imali tokom kvalifikacijskog treninga, uvodeći novi taktički element u strategiju svakog tima. Novo pravilo je naglašavalo da svaki motor mora izdržati dva vikenda utrka (dvije Velike nagrade). A vozač koji je morao zamijeniti motor tokom kvalifikacije morao je startati sa zadnje startne pozicije. Također vozačima nije bilo dopuštenio mijenjati gume tokom utrke osim ako su gume bile opasno istrošene.

Prvih nekoliko godina 21. st. u Formuli 1 bilo je nekoliko kontroverznih skandala. Na Velikoj nagradi Austrije Rubens Barrichello Schumacher-ov ekipni kolega u Ferrari-ju koji je vodio utrku po naredbi iz boksa morao ga je propustiti. Nakon Ferrari-jevog skandala FIA je kaznila Ferrari i zabranila ostalim ekipama takvo miješanje u utrku. 2005. na Velikoj nagradi SAD izašlo je samo tri od 10 momčadi na stazu kada se ispostavilo da su Michelin gume preopasne za utrke.

Ranih 2000-ih Bernie Ecclestone i njegova organizacija FOA je napravila brojne trademarke, službeni logo i službene internet stranice sporta u pokušaju da mu da korporacijski identitet. Bernie je eksperimentirao s pay per view televizijom (Bernievision) koja je omogućavala fanovima da kupe i gledaju cijelu sezonu F1 ali nakon malog zanimanja 2002. je ukinuta.

Utrka i strategija[uredi | uredi izvor]

Vidi još Formula 1 utrka Svaki vikend Velike nagrade počinje u petak s dva slobodna treninga, a nastavlja se u subotu s još dva slobodna treninga. Nakon slobodnih treninga nastavljaju se kvalifikacije za nedjeljnu utrku. Kvalifikacije se održavaju po pravilu leteći krug. Vozač u bolidu izlazi na praznu stazu, prvi krug je za zagrijavanje a kad krene u drugi krug počinje mu se mjeriti vrijeme. Vrijeme koje je postigao na kraju kruga određuje njegovo mjesto u startnom poretku na nedjeljnjoj utrci. Najbrži je prvi u startnom poretku a najsporiji zadnji.

Utrka počinje krugom za zagrijavanje, nakon kojeg se bolidi poredaju na startne pozicije koje su osvojili u kvalifikacijama. Ako vozač iz nekog razloga ne krene u krug za zagrijavanje kreće u utrku sa zadnjeg mjesta.

Svjetlosni signali označe početak utrke i utrka može početi. Utrka je duga nešto više od 300 km i ograničena je na dva sata. Za vrijeme utrke vozači ulaze u boks jedan ili više puta na dolijevanje goriva i eventualnu zamjenu guma ako ugrožavaju vozačev nastavak utrke (puknuće i sl.)

Na kraju utrke vozači i ekipe se boduju zavisno od pozicije koju su osvojili na kraju utrke. FIA je odredila da se boduje prvih osam koji su završili utrku i po sistemu 10-8-6-5-4-3-2-1 (prvi osvaja 10 bodova, drugi 8 bodova itd.). Pobjednik Prvenstva vozača odnosno Prvenstva konstruktora (ekipa) je onaj vozač odnosno ekipa koja tokom sezone osvoji najviše bodova.

Vozači i konstruktori[uredi | uredi izvor]

Jean Alesi Ferrari

Vidi još: Spisak konstruktora u Formuli 1, Spisak vozača u Formuli 1, Spisak Velikih nagrada Formule 1, Kuća slavnih Formule 1

Formula 1 ekipe izgrađuju šasiju bolida po standardu ali se dopuštaju sitne dorade na šasiji u svrhu povećanja brzine. Prije su ekipe u Formuli sami izgrađivani motore, ali danas to radi manji broj ekipa. Ekipe kupuju motore od kompanija (BMW, Daimler Chrysler, Renault, Toyota, Honda) koje su specijalizirane za izradu motora bolida Formule 1, i na taj način ušteđuju velike novce u svom budžetu. Većina prozvođača motora snadbjevaju motorima jednu ili eventualno dvije ekipe prvenstveno radi velikih troškova u razvoju novog motora. Jedini komercijalni proizvođač motora je Coswort.

Ime ekipa u pravilu je ime konstruktora šasije ako ne proizvodi motore za bolide tada u imenu ima i naziv proizvođača motora. Primjer: Momčad Ferrari izrađuje i motor i šasiju svojih bolida, Ekipa BMW Williams šasiju izrađuje Williams a motor BMW.

U prvoj sezoni 1950 je učestvovalo 18 ekipa od kojih su mnoge zbog velikih troškova brzo izašle iz svjetskog prvenstva. Ekipa Ferrari je jedina ekipa koja se natječe od 1950. pa do danas. Iako ekipe nerado govore o veličini budžeta on se po procjenama kreće od 75 do 500 miliona američkih dolara.

Nova ekipa koja ulazi u Svjetsko prvenstvo Formule 1 mora uplatiti 25 miliona engleskih funti FIA-a, koji se na kraju sezone raspoređuju ostalim ekipama. Nove ekipe preferiraju kupnju neke već postojećih ekipa koje su u formuli 1 smanjujući tako troškove (primjerice B.A.R. kupio je Tyrrell a Midland Jordan).

Svaki bolid ima svoj broj. Prošlogodišnji pobjednik Svjetskog prvenstava vozača ima broj 1 a njegov kolega iz ekipa broj 2. Brojevi ostalih se dodjeljuju na osnovu osvojene pozicije ekipe u prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu konstruktora (ekipa). U slučaju da svjetski prvak (vozač) više nije aktivan u Formuli 1 njegova ekipa dobija brojeve za svoje vozače 0 i 2. Ovo pravilo je zato jer se brojevi vozača ne dodjeljuju vozačima nego ekipama. Broj 13 se ne koristi.

Michael Schumacher drži rekord u najviše osvojenih Svjetskih prvaka vozača (7) a ekipa Ferrari drži rekord u Svjetskom prvenstvu konstruktora (14). Jochen Rindt je jedini kojem je posthumno dodijeljen naslov Svjetskog prvenstva vozača.

Velika nagrada[uredi | uredi izvor]

Vidi još: Popis Velikih nagrada Formule 1

Broj Velikih nagrada koje se voze u jednoj sezoni varirao je tokom godina . Na prvom svjetskom prvenstvu Formule 1 1950. bilo je samo sedam utrka (Velikih nagrada), 1980-tih broj se kretao oko 16 ili 17 utrka da bi u sezoni 2005. bilo 19 utrka.

Šest od sedam utrka iz sezone 1950. bilo je u Evropi, a jedina ne-evropska utrka bila je Indianapolis 500 koja je kasnije zamijenjena Velikom nagradom SAD. S godinama svjetsko prvenstvo Formule 1 proširilo i na ostale kontinente. Prva Južno Američka utrka bila je Velika nagrada Argentine 1953., Afrike Velika nagrada Maroka 1958., Azije Velika nagrada Japana 1976., a Australije Velika nagrada Australije 1985. Danas su utrke raspoređene po svim kontinentima svijeta (Evropa, Azija, Australija, Sjeverna Amerika, i Južna Amerika).

Tradicionalno svaka država koja ugošćuje neku Veliku nagradu daje joj ime po imenu svoje države (npr. ako se utrka održava u Njemačkoj tada se ta Velika nagrada naziva Velikom nagradom Njemačke), a ako se u nekoj državi održavaju dvije ili više utrka tada dobijaju različita imena.

Velike nagrade koje su od početka (ili duže vrijeme) u Svjetskom prvenstvu nisu se održavale na istoj stazi sve godine. Primjerice Velika nagrada Velike Britanije vozila se na stazi Silverstone i Brand Hatch. Jedino je Velika nagrada Italije uvijek vožena na istoj stazi Monza, osim 1980. kada je vožena na stazi Imola na kojoj se danas vozi Velika nagrada San Marina.

Velika nagrada Bahraina je prva utrka koja se održava na Bliskom istoku koja se održava na stazi koja je izgrađena u pustinji, i uz nove utrke (i staze) u Kini i Turskoj daje nove šanse za ekspanziju ovog sporta.

Staze[uredi | uredi izvor]

Staza Autodromo Nazionale Monza staza je Velike nagrade Italije, jedna od najstarijih staza u Formuli 1
Staza Indianapolis Motor Speedway, staza Velike nagrade SAD

Vidi još: Popis Formula 1 staza Tipična staza Formule 1 sastoji se od ravnog dijela tzv. startno ciljne ravnine, bokseva gdje se vozači zaustavljaju tokom utrke na nadolijevanje goriva i gdje ekipe podešavaju bolide prije utrke a koji se nalaze pokraj startno ciljne ravnine i niza zavoja. Na većini staza vozi se u smjeru kazaljki na satu. Vožnja u smjeru suprotnom od kazaljke na satu uvelike opterećuje vozače posebice zbog G sila koje djeluju u zavojima na način da ih opterećuje na način koji nije prirodan. Neki zavoji također su izazov za vozače kao brzi Eau Rouge na stazi Spa-Francorchamps i šikana prije njega, zavoj Tamburello na stazi Imola i Curva Grande na stazi u Monzi.

Većina staza je sagrađena specijalno za utrke Formule 1, iako postoji jedna ulična utrka koja se vozi na stazi Monako za vrijeme Velike nagrade Monaka (prije su to bile i Velika nagrada Las vegasa i Detroita). Velika nagrada Monaka održava se u kalendaru svjetskog prvenstva zahvaljujući svojoj historiji i glamuru koji je prati iako ne zadovoljava sigurnosne uvjete koji se zahtjevaju pri utrci i izgradnji staze.

Projektiranje novih staza traži visoku sofisticiranost (npr. staza u Bahrainu), a Većinu novih staza projektirao je Hermann Tilke. U počecima svjetskog prvenstva vozači koji bi izlijetali sa staze bili su zaustavljani balama sijena, travnatim zamkama ili gumama postavljenim uz stazu koje bi apsorbirale njihov udar. Nakon pogibije Senne i Ratzenbergera u Imoli godine 1994., FIA je napravila radikalne promjene na stazama i bolidima. Bolidi su usporeni, a na staze su dodane široke zone izlijetanja da bi se spriječio udar bolida s vozačem u barijere, a ako i dođe do udara, da barijere prime što manju energiju udara. Ova nova pravila o brzini bolida nije dobro primio dio fanova jer se izgubio dio atrakcije na utrci.

Budućnost Formule 1[uredi | uredi izvor]

Tyre carts on grid at USGP 2005.jpg

Formula 1 je u ranim 2000-tima prolazila vrlo težak period. Naime fanovi su izgubili zanimanje za Formulu 1, prvenstveno zbog višegodišnje dominacije Michael Schumachera i Ferrarija. Sada se FIA raznim pravilima potrudila da i male ekipe s malim budžetom mogu konkurirati velikim ekipama s velikim budžetom, a i sama utrka je postala zanimljivija i nepredvidljiva do samog kraja.

U želji da Svjetsko prvenstvo Formule 1 bude zanimljivije (a s tim i da se poveća broj gladalaca) Management Formule 1 (FOM) na čelu s predsjednikom Bernie Ecclestone, lobira organizaciju utrka u novim zemljama. Već 2005. ta ekspanzija rezultirala je nestankom jedne Velike nagrade (utrke) iz kalendara Svjetskog prvenstva i to Velike nagrade Austrije. Umjesto nje u kalendar je ubačena Velika nagrada Turske a Velika nagrada Meksika bi trebala biti u kalendaru za iduću 2006. godinu. Ecclestone-ova želja je i da se vrati Velika nagrada Južne Afrike u kalendar u sljedećih pet godina, a u isto vrijeme postoji želja za Velikom nagradom Rusije (održavala bi se u Moskvi ili Petrogradu) koja bi trebala ući u kalendar za nekoliko godina. Dok Ecclestone želi proširiti kalendar neke od momčadi koje se natječu u prvenstvu žele kraći kalendar, a i budućnost Velike nagrade Velike Britanije, Francuske i San Marina je upitna. Evropska unija je donijela zakon o zabrani reklamiranja duhanskih proizvoda što je dovelo u težak položaj ekipa čiji su neki od sponzora upravo duhanske industrije.

Promjene pravila[uredi | uredi izvor]

U interesu sigurnosti i ušteda FIA je za sezonu 2005. donijela više pravila. To se prvenstveno odnosi na gume, gdje gume moraju izdržati cijeli vikend i nema mijenjanja guma tokom utrke, i motor koji mora izdržati dva prvenstvena vikenda, a i način kvalifikacija je izmijenjen. Ova dva pravila u isto vrijeme pokušavaju smanjiti jaz između budžeta malih i velikih momčadi što se tiče priprema bolida za utrku.

Sadašnji način kvalifikacija od jednog letećeg kruga zamijenio je onaj s početka sezone 2005. Od početka sezone 2005. do Velike nagrade Evrope kvalifikacije su se održavale i u subotu i nedjelju i ta dva vremena bi se sabirala i najbolje vrijeme je bilo pobjedničko. Nakon raznih spekulacija da li je dobro ili nije na ovaj način provoditi kvalifikacije za utrku, a i zbog razloga što televizijske kuće nisu htjele prenositi toliko Formule jedan u jednom danu to pravilo je ukinuto.

Početkom sezone 2006. snaga motora je smanjena tako da se umjesto prijašnjih 3.0 l V10 motora koriste 2,4 l V8 motori. U dogledno vrijeme planiraju se veće restikcije što se tiče testiranja bolida, i standardizacija elektronike i guma. Također za 2006. sezonu ponovno se uvodi promjena guma za vrijeme utrke, a promijenjen je i format kvalifikacija koji sada izgleda ovako: U prvih 15 minuta ispali bi pet najsporijih vozača koji bi zauzeli najlošije startne pozicije. U idućih 15 minuta ispalo bi novih pet vozača koji bi se plasirali od 15. do 11. pozicije. U posljednjih bi se 20 minuta ostatak vozača borio za prvih deset pozicija.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: