Ipeľ

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ipeľ
Ipoly folyó Ipolyságnál.jpg
Ipeľ kod Šahyja
Ipeľ River (SVK) - location and watershed.svg
Izvorno imeIpeľ
Drugo imemađarski: Ipoly, njemački: Eipel, poljski: Ipola
Države Slovačka
Mađarska
Dužina232,5 km
IzvorVeporské vrchy, Slovačko rudogorje
NV izvora1000 m
UšćeDunav (kod Chľabe i Szoba)
NV ušća102 m
ProgresijaDunavCrno more
SlivCrnomorski
Prosječni protok21 m3/s
Površina sliva5.151 km2
Lijeve pritokeSuchá, Poltárica, Kamenec
Desne pritokeTisovník, Krtíš, Krupinica, Štiavnica

Ipeľ (arhaično Jupoľ; mađarski: Ipoly; latinski: Bolia[1][2]) jest rijeka u Slovačkoj i Mađarskoj. Dug je 232,5 km i lijeva je pritoka Dunava.

Tok[uredi | uredi izvor]

Izvire u Slovačkom rudogorju, u centralnom dijelu zemlje, u blizini Loma na Rimavici. Gornji tok relativno je strm, s dvije znatne promjene smjera, od kojih je druga u blizini gradića Poltára. U općini Málinec rijeka je pregrađena istoimenim vještačkim jezerom. Od Lučeneca je prate brda i planinski lanci Južnoslovačke kotline, koji se smjenjuju s rijekom formirajući krivudavi tok današnje granice s Mađarskom.

Posljednjih 140 km čini dio granice između Slovačke i Mađarske (s izuzetkom kod Šahyja, gdje teče kroz Slovačku 30 km). Posljednjih 20 kilometara Ipeľ u polukrugu teče oko gorja Börzsöny prije nego što se ulije u Dunav kod Chľabe i Szoba.

Gradovi i naselja[uredi | uredi izvor]

Napomena: Poredani nizvodno.

Novi most između Rároša i Ráróspuszte

Mostovi[uredi | uredi izvor]

U prošlosti je bilo 47 mostova bilo koje vrste preko rijeke na dijelu između Ipolytarnóca i ušća. Gotovo su svi oštećeni ili uništeni tokom Drugog svjetskog rata. Od 2004. na ovoj dionici bilo je 12 mostova, od kojih samo četiri na državnoj granici. Najvažniji su željeznički most na pruzi BratislavaBudimpešta, cestovni most u Šahyju na putu 1. klase 66 (E 77) i most između naselja Slovenské Ďarmoty i Balassagyarmata. Na pojedinim mjestima, uglavnom na lokacijama nekadašnjih mostova, danas postoje pješački mostovi.

Nakon što su se i Slovačka i Mađarska pridružile Evropskoj uniji 2004, izgrađeni su novi mostovi na graničnom dijelu, uključujući jedan između Rároša i Ráróspuszte (otvoren u decembru 2011) i drugi most između Peťova i Pösténypuszte.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pohl, Walter (1980). "Die Gepiden und die Gentes an der mittleren Donau nach dem Zerfall des Attilareiches". u Wolfram, Herwig; Daim, Falko (ured.). Die Völker an der mittleren und unteren Donau im fünften und sechsten Jahrhundert. Berichte des Symposions der Kommission für Frühmitel-lalterforschung 24. bis 27. Oktober 1978, Stift Zwettl, Niederösterreich (jezik: njemački). Beč: Komisija za istraživanje ranog srednjeg vijeka, Austrijska akademija nauka. str. 239–305, page 266. ISBN 978-3-7001-0353-0.
  2. ^ Wolfram, Herwig (1990). "The Ostrogothic Kingdom in Pannonia". History of the Goths (jezik: engleski). Berkeley: University of California Press. str. 264. ISBN 978-0-520-06983-1.
  3. ^ "Panoramio – Photo of Most Kováčovce Peťov / Bridge Kováčovce Pete". www.panoramio.com. Arhivirano s originala, 30. 1. 2016. Pristupljeno 12. 10. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]