Kapsaicin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Kapsaicin
Kapsaicyna.svg
Općenito
Hemijski spoj Kapsaicin
Druga imena Kapsicin, KPS, (E)-Kapsaicin, (6E)-N-[(4-hidroksi-3-metoksifenil)metil]-8-metilnon-6-enamid
Molekularna formula C18H27NO3
CAS registarski broj 404-86-4
SMILES O=C(NCc1cc(OC)c(O)cc1)CCCC/C=C/C(C)C
InChI 1S/C18H27NO3/c1-14(2)8-6-4-5-7-9-18(21)19-13-15-10-11-16(20)17(12-15)22-3/h6,8,10-12,14,20H,4-5,7,9,13H2,1-3H3,(H,19,21)/b8-6+
Kratki opis bezbojni kristalni prah[1]
Osobine1
Molarna masa 305,42 g/mol
Agregatno stanje čvrsto[1]
Tačka topljenja 65 do 66 °C[1]
Tačka ključanja 210 do 220 °C
Pritisak pare 1,32×10−8 mmHg pri 25 °C[2]
Rastvorljivost 0,0013 g/100 mL (voda)
slabo rastvorljiv u etanolu
Rizičnost
NFPA 704
NFPA 704.svg
1
2
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Kapsaicin (INN: 8-metil-N-vanilil-6-nonenamid) jeste aktivna supstanca ljutih paprika, čilija i drugih biljaka iz roda Capsicum. Za većinu sisara, kao i za čovjeka, kapsaicin je iritantno sredstvo koje izaziva snažan osjećaj žarenja bilo kojeg tkiva s kojim dođe u kontakt. Kapsaicin i nekoliko sličnih spojeva nazivaju se zbirnim imenom kapsaicinoidi, a proizvode se kao sekundarni metaboliti čilija, vjerovatno u svrhu odbrane tih biljaka od određenih sisara i gljivica.[3] Čisti kapsaicin je hidrofobna, bezbojna, izuzetno ljuta kristalna supstanca.[2] U hemijskom smislu, kapsaicin je karboksamid masne kiseline, tačnije vanililamid masne kiseline trans-8-metil-6-nonen kiseline.

Historija[uredi | uredi izvor]

Spoj je prvi izdvojio njemački farmaceut i hemičar Christian Friedrich Bucholz, doduše u nečistom obliku, 1816. godine.[4] Bucholz je spoj nazvao kapsicin, po rodu biljaka Capsicum iz kojeg ga je izdvojio. John Clough Thresh je 1876. izdvojio ovaj spoj u gotovo potpuno čistom obliku i nazvao ga kapsaicin.[5][6] Karl Micko je također izdvojio kapsaicin u čistom obliku 1898. godine. Hemijski sastav kapsaicina odredio je E. K. Nelson 1919. godine, koji je također djelimično razjasnio i njegovu hemijsku strukturu. Prvi koji su sintetizirali kapsaicin 1930. godine bili su Ernst Spath i Stephen F. Darling. Godine 1961. japanski hemičari S. Kosuge i Y. Inagaki izdvojili su iz plodova čilija neke supstance dosta slične kapsaicinu, koje su kasnije nazvane kapsaicinoidima.

Godine 1873. njemački farmakolog Rudolf Buchheim kao i pet godina kasnije mađarski ljekar Endre Hőgyes opisali su kako kapsikol (djelimično pročišćeni kapsaicin) uzrokuje osjećaj žarenja pri kontaktu sa membranom sluznice, pojačavajući izlučivanje želučanih sokova.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Kapsaicin se nalazi u raznim vrstama iz roda Capsicum (paprika) iz porodice Solanaceae, u kojim je sadržan u udjelima od 0,3 do 0,5 %,[7] a najviše do 0,85 %.[8] Pretežno se nalazi u plodovima biljaka iz ovog roda, koji u botaničkom smislu spadaju u bobice. Kapsaicin i drugi ljuti spojevi dobijeni iz biljaka iz roda Capsicum, nazvani su kapsaicinoidi.

Kapsaicinoidi[uredi | uredi izvor]

Kapsaicinoidi kapsaicin i dihidrokapsaicin su glavni ljuti sastojci čilija i paprike. Oba spoja su po Scovillovoj skali gotovo dvostruko ljuća od kapsacinoida koji su javljaju u manjim količinama poput nordihidrokapsaicina, homokapsaicina i homodihidrokapsaicina.[9][10]

Kapsaicinoid Skraćenica Uobičajeni udio Jedinica
po Scovillu
Strukturna formula
Kapsaicin C 69 %[9] 16.000.000[10] Hemijska struktura of capsaicin
Dihidrokapsaicin DHC 22 %[9] 16.000.000[10] Hemijska struktura of dihydrocapsaicin
Nordihidrokapsaicin NDHC 7 %[9] 9.100.000[10] Hemijska struktura of nordihydrocapsaicin
Homokapsaicin HC 1 %[9] 8.600.000[10] Hemijska struktura of homocapsaicin
Homodihidrokapsaicin HDHC 1 %[9] 8.600.000[10] Hemijska struktura of homodihydrocapsaicin
Nonivamid PAVA sintetički 9.200.000[10] Hemijska struktura of nonivamide

Sintetički analozi[uredi | uredi izvor]

Kao sintetička zamjena postoji i pseudokapsaicin nonivamid. Osim njega, koristi se i analog kapsaicina, kapsacepin,[11] kao specifični antagonist kapsaicina.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Kapsaicin, kao i većina kapsaicinoida, je bezbojan i relativno stabilan na visokim temperaturama tj. ne raspada se prilikom kuhanja niti pri zamrzavanju. Rastvara se u etanolu i mastima ali ne i u vodi. On ima izražene antibakterijske i fungicidne osobine, pa se zbog toga koristi kao konzervans.

Plodovi čilija

Kapsaicinoidi općenito pobuđuju nervne završetke određenih nociceptora, koji obično prepoznaju bol izazvanu visokom temperaturom ili agresivnim hemijskim sredstvima. Sličan osjećaj "vrućeg" i "ljutog" (u engleskom jeziku oba pojma se opisuju kao "hot") može se objasniti već i na nivou receptora: kapsaicin se veže na TRP-kanal TRPV1, koji se također aktivira i pri naglom povećanju temperature. Iz ovog stanja izvodi se i izraz "gorenja" ili "žarenja" pri kontaktu kapsaicina sa tkivom. Postoji i suprotan efekt npr. kada djelovanjem malih koncentracija mentola dolazi do osjećaja "hlađenja". Na bolne, subjektivne podražaje koje izazivaju kapsaicinoidi, organizam reagira tako što povećava prokrvljenost tkiva, ujedno ispuštajući endorfine, a koji dalje izazivaju osjećaj zadovoljstva i sreće, što se ponekad na engleskom govorom području opisuje pojmom "Pepper-High".[12] (aludirajući na osjećaj nakon uživanja droga)

U augustu 2010. kineski naučnici iz Chongqinga dokazali su, eksperimentima provedenim na pacovima, da kapsaicin opuštajuće djeluje na krvne sudove i zbog toga snižava krvni pritisak. Stalni unos kapsaicina putem hrane kod pokusnih životinja imalo je za posljedicu povećanje otpuštanja dušik-monoksida. Ovaj spoj izuzetno je značajan za cirkulaciju krvi u organizmu jer opušta krvne sudove i time snižava krvni pritisak.[13]

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Mogućnost proizvodnje kapsaicina u svojim plodovima smatra se za evolutivnu prednost nekih biljaka, koja se ogleda u lakšem širenju svog potomstva i daljnjem razmnožavanju. Naučnici su utvrdili da su kasaicinoidi ljuti samo za sisare ali ne i za ptice,[14] čije su nervne ćelije nešto drugačije od istih ćelija kod sisara. To daje biljkama vrlo važan faktor selekcije: pošto ih sisari izbjegavaju,[14] njihove plodove jedu samo ptice. One u prosjeku imaju znatno širi radijus kretanja od sisara, pa time mogu efektivnije širiti sjemenke biljaka. Osim toga, probavljanjem plodova ptice ne melju sjemenke kao što to čine sisari žvakanjem. Sjemenke tako izlaze iz probavnog sistema ptica neprobavljene a usput im izmet ptica pomaže pri rastu, jer im služi kao đubrivo.

Drugu mogućnost proizvodnje kapsaicina opisali su ekolozi i evolucioni biolozi Joshua J. Tewksbury i Douglas Levey.[15] Oni su proučavali rasprostranjenost biljaka u Boliviji a naročito koncentraciju kapsaicinoida u plodovima čilija u odnosu sa ekološkim faktorima u području rasprostranjenja i uočili su direktnu vezu između rizika od plijesni i broja kukaca riličara (red Hemiptera). Tako naprimjer čili u područjima gdje postoji veći rizik od plijesni, naročito roda Fusarium, ima povišen udio fungicidnog kapsaicina, čime se osigurava preživljavanje plodova u tim uslovima. Ovo je posljedica selekcije gdje mogu preživiti samo plodovi sa povišenim sadržajem kapsaicina. Kod drugih vrsta, kod kojih udio kapsaicina nije toliko visok, rastu samo u područjima gdje nije toliko visok rizik za pojavu plijesni. Drugu povezanost evolucioni biolozi su utvrdili kod područja rasprostranjenosti riličara (polukrilaca). Tako su plodovi čilija bili posebno ljuti u području sa većim brojem insekata, koji pri potrazi za hranom često probuše plod čilija i tako omoguće prodor plijesni u unutrašnjost ploda. Zaključili su da su čiliji sa povišenim nivoom kapsaicina direktna posljedica selekcije, gdje su biljke sa djelotvornom zaštitom od napada plijesni jedine u mogućnosti preživjeti u takvim uslovima.[16][17][18] Na taj način, kapsaicin ne služi samo za odbijanje predatora, već i za zaštitu plodova i njegovih sjemenki od plijesni kao i lakše širenje sjemena pomoću ptica.

Mjerenje udjela[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Scovillova skala

Ljutina čilija i srodnih vrsta paprika mjeri se u jedinicama Scovilla (SHU = engl. Scoville Heat Units). Ovu skalu sačinio je Wilbur L. Scoville, a ona ide od 0 SHU (nema nikakve ljutine) do najviše 16 miliona SHU (čisti kapsaicin u kristalnom obliku). Scoville zapravo mjeri ljutinu neke "supstance" (u užem smislu plodova čilija ili ekstrakta) putem njihove neutralizacije. Odnos količine vode koja je potrebna da se razrijedi neka supstanca do neutralizacije njene ljutine ispod granice osjetljivosti, daje njenu ljutinu u jedinicama Scovilla. Naprimjer ako je za neutralizaciju jedne kapi sosa paprike potrebno 234.000 kapi vode, onda je taj sos ljut 234.000 jedinica Scovilla. Ovakvo mjerenje i danas se još uvijek primjenjuje, mada se sadržaj kapsaicina može znatno tačnije izmjeriti HPLC metodom.

Ektremni nivoi ljutine na bazi ekstrakcije kapsaicina, iz aspekta isplativost, po pravilu se ne baziraju više na čisto biljne izvore, a takvi ekstrakti su na skali ljutine od 100.000 SHU pa i više. Korištenje čistih čilija sorte habanero moguće je dostići ekstremno ljute ekstrakte (od 100.000 do 350.000 SHU). Danas najljući, čisto biljni ekstrakti, mogu se dobiti iz jedne od najljućih sorti čilija na svijetu, indijskih Naga jolokia, čija prosječna ljutina iznosi od 850.000 do 1.050.000 jedinica Scovilla. Dobijanje čistog, gotovo kristalnog kapsaicina (od 16 miliona SHU) izrazito je težak hemijski proces, a proizvod je zbog toga odgovarajuće skup. Jedan od najljućih ekstrakta na svijetu koji je dostupan na tržištu je Mad Dog 357 No.9 Plutonium (neračunajući posebno izrađene kolekcionarske primjerke) ima devet miliona SHU.[19]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Efekat kapsaicina da povećava cirkulaciju krvi koristi se u humanoj kao i u veterinarskoj medicini (naprimjer u toplotnim flasterima). Osobe koje koriste kapsaicinoide moraju biti posebno pažljive pri kontaktu tih preparada s golom kožom i sluznicom, naročito pri preradi ljutih papričica. Posebna pažnja se treba obratiti da se nakon kontakta sa kapsicinoidima ne diraju i ne trljaju oči. Zbog toga se preporučuje korištenje rukavica za zaštitu kože.

Pri unosu ljutih jela koja sadrže kapsaicin dolazi do osjećaja žarenja i pečenja u ustima. Za ublažavanje tog efekta mogu pomoći namirnice koje sadrže prirodna ulja i emulzije sa većim udjelom masnoća poput jogurta, punomasnog mlijeka i sira. Osim toga, jaka alkoholna pića sa velikim postotkom alkohola također ublažavaju ljutoću kapsaicina, jer se on rastvara u etanolu;[20] dok je u hladnoj vodi praktično nerastvorljiv,[20] pa tako voda ne može ublažiti ljutoću. Čak se može desiti da nakon ispiranja usta vodom, poraste osjećaj žarenja, jer se time kapsaicinoidi dodatno raspršavaju po usnoj šupljini. Utvrđeno je da je 10%-ni rastvor šećera gotovo isto efektivan kao i mlijeko. Šećer ili sok od paradajza također mogu umanjiti ljutoću jela. Žarenje po koži uzrokovano kapsaicinom može se malo ublažiti utrljavanjem alkohola. Pri žarenju osjetljivih dijelova tijela (oči, spolni organi) jestivo ulje također može ublažiti tegobe.

Proizvodnja kapsaicina odvija se uglavnom u placenti, svijetlonarandžasto obojenom dijelu ploda čilija.[21] Nasuprot široko uvriježenom mišljenju, sjemenke čilija obično ne sadrže kapsaicin, ali se on može difuzijom prenijeti i u sjemenke, a koncentracija tamo zavisi od njegovog udjela u placenti.[22] Mišljenje da su manji plodovi čilija naročito ljuti, samo je djelimično tačno. Intenzitet ljutine može značajno varirati između plodova čilija iste sorte pa čak i plodova ubranih sa iste biljke i u isto vrijeme.

Iako kapsaicin nije aroma jer zapravo nema nikakvog okusa, već samo izaziva nadražaj sluznice i kože, njegovu upotrebu ipak regulira uredba Evropskog parlamenta i Evropskog vijeća broj: 1334/2008[23] (prilog III, dio A). U vidu čiste supstance, kapsaicin se ne može dodavati namirnicama, ali su kapsaicinoidi dozvoljeni u neograničenim količinama u vidu ekstrakata plodova čilija. U industriji prehrambenih dodataka, ekstrakti čilija obično imaju udio kapsaicinoida oko 6,6 % (oko 1.000.000 SHU).

Izmijenjena percepcija bola nakon primjene kapsaicina na sluznici ili koži prenosi se putem napada na periferna senzorna c-vlakna nerava i sastoji se iz dvije faze:[24] prvobitne stimulacije neurona otpuštanjem supstance P[25] i drugih neuropeptida (uz iritaciju i hiperanesteziju) nakon čega slijedi duža refraktorna faza. U toj fazi, neuron nije više neosjetljiv samo protiv nove stimulacije kapsaicinom, nego i protiv drugih faktora koji izazivaju bol. Time dolazi i do dugotrajnije neosjetljivosti na bol. Taj efekt se ne javlja samo na koži i sluznici[26] pa se zbog toga javlja veliki medicinski interes za njegovo proučavanje.[27]

Aktuelna istraživanja koja provodi John E. Mendelson na Istraživačkom institutu medicinskog centra California Pacific pokazala su da postoji međudjelovanje između kapsaicina i kokaina, a koje smrtnost uzrokovanu zloupotrebom kokaina mnogostruko povećava.[28] U provedenim eksperimentima dovoljno je bilo 10 mg/kg kapsaicina da se smrtnost doze od 60 mg/kg kokaina poveća sa 13 na 53 %. Tih 10 mg/kg kapsaicina također je uzrokovalo i povećanje smrtnosti sa 53 na 90 % pri dozi kokaina od 75 mg/kg. Mendelson je time pokazao da se time mogu objasniti smrtni slučajevi osoba koji su bile pod uticajem droge, a koje su bile izložene djelovanju ljutog spreja.[29] Časopis Der Spiegel pisao je o tri slučaja iz Njemačke koja su završila tragično kada su osobe pod uticajem droge bile naprskane ljutim sprejom i kratko nakon toga preminule.[30] Ti događaji pojačali su kritike koje su uzdrmale mišljenje o neupitnoj neškodljivosti ljutog spreja na zdravlje ljudi. Američko udruženje za zaštitu ljudskih prava (ACLU) objavilo je da je preminulo 26 osoba između 1993. i 1995. godine samo u Kaliforniji, a koje su bile izložene ljutom spreju neposredno prije smrti. Također sumnja se da postoji međusobno djelovanje kapsaicina sa drugim psihofarmaceutskim sredstvima i drogama. Prema pisanju Spiegela, kada su ljuti sprejevi uvedeni u upotrebu, vlasti su tvrdile da su takvi preparati pogodni za upotrebu protiv psihički oboljenih osoba i osoba pod uticajem droga.[29]

Ljuti sprej (biber-sprej) se u mnogim državama u Evropi smatra hladnim oružjem. Pri tome, zakonskim aktima je uglavnom propisano koliko dugo i u kojim količinama organi reda (policijski službenici) mogu koristiti sprej za onesposobljavanje osoba. Međutim, sličan ljuti sprej koji je namijenjen za odvraćanje i odbranu od agresivnih životinja zakonski se ne smatra se oružjem, pa se za takvu upotrebu nije potrebno pridržavati ograničenja o količini, dužini trajanja i slično. Prema studiji iz 2007. ne postoji dokaz koji bi pokazao direktnu korelaciju između uzimanja kapsaicina u hrani i gubitka tjelesne težine. Precizne dizajnirane kliničke studije još uvijek nisu provedene jer ljutina kapsaicina u propisanim dozama sprječava usklađenost istraživanja.[31] Meta-analiza o daljnjim pokusima izvršena 2014. godina pronašla je slabe dokaze koji sugeriraju da konzumiranje kapsaicina prije jela može neznatno smanjiti količinu hrane koju neka osoba uzima, te može ponukati tu osobu da izabere hranu bogatiju ugljikohidratima.[32]

Kapsaicin je zabranjena supstanca za upotrebu u konjičkom sportu zbog svojih hipersenzivirajućih i analgetičkih osobina. Tokom takmičenja u disciplinama konjičkih prepona na Olimpijskim igrama 2008, četiri konja su pozitivno testirana na kapsaicin što je rezultiralo njihovom diskvalifikacijom.[33]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "(E)-Capsaicin" (pdf). Calbiochem (jezik: njemački). Pristupljeno 4. 11. 2018. 
  2. ^ a b "Capsaicin, Experimental Properties". PubChem, US National Library of Medicine. 2. 6. 2018. Pristupljeno 9. 6. 2018. 
  3. ^ What Made Chili Peppers So Spicy? Talk of the Nation, 15. august 2008.
  4. ^ C. F. Bucholz (1816). "Chemische Untersuchung der trockenen reifen spanischen Pfeffers". Almanach oder Taschenbuch für Scheidekünstler und Apotheker 37. Weimar. str. 1–30. 
  5. ^ J. C. Thresh (1876) "Isolation of capsaicin," The Pharmaceutical Journal and Transactions, 3. serija, vol. 6, str. 941–947.
  6. ^ J. C. Thresh (8. juli 1876) "Capsaicin, the active principle in Capsicum fruits," The Pharmaceutical Journal and Transactions, 3. serija, vol. 7, br. 315, str. 21– doi:10.1039/AN876010148B
  7. ^ "Capsaicin". Römpp Online (jezik: njemački). 14. 5. 2014. 
  8. ^ Zu scharf ist nicht gesund - Lebensmittel mit sehr hohen Capsaicingehalten können der Gesundheit schaden. (PDF), Njemački institut za ocjenu rizika (BfR) broj: 053/2011 od 18. oktobra 2011.
  9. ^ a b c d e f D. J. Bennett, G. W. Kirby (1968). "Constitution and biosynthesis of capsaicin". J. Chem. Soc. C (jezik: engleski): 442–446. doi:10.1039/j39680000442. 
  10. ^ a b c d e f g Govindarajan, Sathyanarayana (1991). Capsicum — Production, Technology, Chemistry, and Quality. Part V. Impact on Physiology, Pharmacology, Nutrition, and Metabolism; Structure, Pungency, Pain, and Desensitization Sequences. Critical Reviews in Food Science and Nutrition (jezik: engleski) 29 (6). str. 435–474. 
  11. ^ "Capsazepin". 
  12. ^ Warum Chilischoten glücklich machen. Welt Online; pristupljeno 21. jula 2014.
  13. ^ "Chili-Nahrung senkt Blutdruck bei Ratten". Spiegel Online. Pristupljeno 4. 8. 2010. 
  14. ^ a b Joshua J. Tewksbury; Gary P. Nabhan (26. 7. 2001). "Directed deterrence by capsaicin in chillies". Nature 412: 403–404. doi:10.1038/35086653. 
  15. ^ University of Florida News: "New research reveals why chili peppers are hot.". 23. 9. 2008. .
  16. ^ J. J. Tewksbury, K. M. Reagan, N. J. Machnicki et al.: Evolutionary ecology of pungency in wild chilies. u: Proceedings of the National Academy of Sciences. 105, 2008, str. 11808, doi:10.1073/pnas.0802691105.
  17. ^ Die wunderbare Schärfe der Chilis – Capsaicin als Antwort auf die konzertierten Attacken von Insekten und Pilzen., 20. august 2008, (de)
  18. ^ Bugs put the heat in chili peppers. u: e! Science News. 11. august 2008.
  19. ^ Mad Dog 357 No.9 Plutonium 9 Million Scoville Pepper Extract na stranici scovilla.com.
  20. ^ a b The Merck Index. An Encyclopaedia of Chemicals, Drugs and Biologicals. 14. izd, 2006, str. 286, ISBN 978-0-911910-00-1
  21. ^ Rudolf Hänsel, Otto Sticher: Pharmakognosie - Phytopharmazie. 9. izd, Springer, 2010, ISBN 978-3-642-00962-4, str. 1379.
  22. ^ Manche mögen’s scharf, na stranici application.wiley-vch.de, pristupljeno 1. augusta 2018, u Klaus Roth: Chemische Leckerbissen. Wiley-VCH, 2014, ISBN 978-3-527-33739-2, str. 136–149.
  23. ^ "Uredba (EZ) br. 1334/2008 Evropskog parlamenta i vijeća od 16. decembra 2008. o aromama i nekim sastojcima hrane s osobinama aroma za upotrebu u i na hrani, te o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1601/91, uredbi (EZ) br. 2232/96 i (EZ) br. 110/2008 te Direktive 2000/13/EZ" (pdf) (jezik: hrvatski). 2008. Pristupljeno 6. 12. 2018. 
  24. ^ Oehme, P. (2001). "Arzneistoffportrat-Capsaicin in der lokalen Schmerztherapie-Renaissance und Fortentwicklung eines Naturstoffs". Deutsche Apotheker Zeitung 141 (38): 157–159. 
  25. ^ Onmeda: Capsaicin., pristupljeno 1. septembra 2011.
  26. ^ J. Schreiber, J. Slapke, K. Nieber, P. Oehme (1990). "Influence of capsaicin on the reagibility of the isolated guinea pig trachea". Biomed. Biochim. Acta 49: 97–101. PMID 1694426. 
  27. ^ Oehme, P., I. Roske, W. Krause, E. Göres: Capsaicin – lang bekannter Naturstoff mit neuer therapeutischer Perspektive. u: Arzneimitteltherapie. vol. 12, 1993, str. 389-391.
  28. ^ John E. Mendelson, Bryan K. Tolliver et al.: Capsaicin, an active ingredient in pepper sprays, increases the lethality of cocaine. u: Forensic Toxicology. 28, 2010, str. 33, doi:10.1007/s11419-009-0079-9.
  29. ^ a b "Gefährliches Chili-Gemisch". Spiegel (jezik: njemački) (53/2009). 28. 12. 2009. 
  30. ^ "Mögliche Wechselwirkung mit Drogen: Todesfälle nach Pfefferspray-Einsatz". Spiegel Online (jezik: njemački). 26. 12. 2009. 
  31. ^ Diepvens K, Westerterp KR, Westerterp-Plantenga MS (2007). "Obesity and thermogenesis related to the consumption of caffeine, ephedrine, capsaicin, and green tea". Am J Physiol: Regulatory, Integrative and Comparative Physiology 292 (1): R77–85. PMID 16840650. doi:10.1152/ajpregu.00832.2005. 
  32. ^ Whiting S; Derbyshire EJ; Tiwari B (1. 2. 2014). "Could capsaicinoids help to support weight management? A systematic review and meta-analysis of energy intake data.". Appetite 73: 183–8. PMID 24246368. doi:10.1016/j.appet.2013.11.005. 
  33. ^ "Olympic horses fail drugs tests". BBC News. 21. 8. 2008. Pristupljeno 1. 4. 2010. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]