Idi na sadržaj

Orion (sazviježđe)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Orion (lat.: Orion)
Orion
klikni za veću sliku
SkraćenicaOri
GenitivOrionis
SimboliziraOrion
Rektascenzija5 h
Deklinacija+5°
Površina594 kv. stepen. (rang: 26.)
Broj zvijezda
sjajnijih od m = 3
8
Najsjajnija zvijezdaRigel (β Orionis)
(Priv. mag. 0.12)
Meteorski pljuskovi
Susjedna sazviježđa
Vidljivo u rasponu geografskih širina: +85° i −75°
U najboljem položaju za posmatranje u 21h u mjesecu decembru.

Orion (lat. Orion) je jedno od najpoznatijih i najprepoznatljivijih sazviježđa na noćnom nebu.[1] Naziva se još i Lovac prema grčkoj mitologiji. Pozicionirano je u visini nebeskog ekvatora, što ga čini vidljim u cijelom svijetu, između sazviježđa Bika, Eridana, Velikog psa, Malog psa i Zeca. Zbog svog karakterističnog oblika, sjajnih zvijezda koje ga sačinjavaju i vidljivosti na skoro cijeloj planeti, sazviježđe Orion se smatra jednim od najpoznatijih i najmarkantnijih sazviježđa. Njegov najupečatljiviji dio je tzv. Orionov pojas (koji sačinjavaju 3 zvijezde u istoj liniji) sa mačem. Tri zvijezde koje sačinjavaju ovaj pojas često se nazivaju Tri kralja po ličnostima iz Biblije. Na sjevernoj hemisferi, Orion je sazviježđe zimskog neba, vidljivo tokom jeseni i zime.

Najsjajnije zvijezde u sazviježđu

[uredi | uredi izvor]

Najsjajnije zvijezdu u ovom sazviježđu su:

Ime Solarni radijus Vidljivost
Magnituda
~Udaljenost
(s.g.)
Betelgez 667 0,43 643
Rigel 78 0,18 772
Belatriks 7,0 1,62 243
Mintaka ? 2,23 (3,2/3,3) / 6,85 / 14,0 900
Alnilam 26 1,68 1359
Alnitak ? 1,70/~4/4,21 800
Saif 11 2,06 724
  • Betelgez alternativno poznat po svojoj Bayer oznaci Alpha Orionis je velika crvena zvijezda M tipa, supergigant koji se bliži kraju svog života. Kada nestane sa neba, sazviježđe neće biti vidljivo danju. To je druga najsjajnija zvijezda u sazviježđu. Ova zvijezda predstavlja "desno rame lovca" (uz pretpostavku da "lovac" okrenut prema posmatraču), a osma je najsjajnija zvijezda na noćnom nebu.[2]
  • Rigel je također poznata i kao Beta Orionis. To plava supergigant zvijezda, B tipa i šesta je najsjajnija zvijezda na noćnom nebu. Slično kao i zvijezda Betelgez, Rigel je nastala spajanjem teških elemenata i neće proći mnogo kada će je nestati, ili urušavanjem – slučaj supernove ili prosipanjem svojih vanjskih slojeva čime bi se pretvorila u bijeli patuljak. Ova zvijezda predstavlja "lijevo stopalo lovca".[3]
  • Belatriks je zvijezda koju je Johann Bayer označio kao Gamma Orionis, a poznata je i kao "Amazon Star". To je 22. najsjajnija zvijezda na noćnom nebu.[4] Belatriks je plavi div tipa B premda je male veličine da bi eksplodirala u supernova. Belatriks u sazviježđu Orion predstavlja "lijevo rame lovca".
  • Mintaka koja se naziva još i Delta Orionis iz Bayera, je jedna od zvijezda iz Orionovog pojasa. To je sistem više zvijezda, sastavljen od velikog plavog diva B više masivnih bijelih zvijezda O-tipa. Mintaka je najzapadnija od tri zvijezde Orionovog pojasa.
  • Аlnilam je jedna od tri zvijezde iz Orionovog pojasa i nalazi se u centru, između Mintake i Alnitake. Alnilam je plava supergigant zvijezda tipa B. Iako je dvaput udaljenija od sunca u odnosu na Mintaku i Alnitaku, druge dvije zvijezde iz Orionovog pojasa, jednako je sjajna zvijezda. Alnilam brzo gubi masu, kao posljedica svoje veličine, te joj je do kraja preostalo još približno oko 4 miliona godina.[5]
  • Alnitak poznata kao i Zeta Orionis je najistočnija zvijezda u Orionovom pojasu i čini njegov istočni pojas. To je trostruka zvijezda udaljena oko 800 svjetlosnih godina daleko, s primarnom zvijezdom koja je plavi supergigant, sa klasom sjaja O na noćnom nebu.
  • Saif je dobila i ime Kappa Orionis a predstavlja ‘’desnu nogu’’ ‘’lovca’’. Prema veličini i udaljenosti slična je zvijezdi Rigel ali je znatno blijeđa. Kao rezultat površinske temperature (oko 26.000° C) većinu svoje svjetlosti emituje u ultraljubičastom spektru.

Od ostalih manjih zvijezda tu su još Hatsja koja predstavlja vrh Orionovog mača, Meisa koja predstavlja "glavu lovca". Kao i kod mnogih drugih sjajnih zvijezda, nazivi Betelgez, Rigel, Saif, Alnitak, Mintaka, Alnilam, Hatsja i Meisa potiču iz arapskog jezika.

Historija i mitologija

[uredi | uredi izvor]

Prepoznatljivi uzorak Oriona uočen je u brojnim kulturama širom svijeta, a mnogi mitovi su povezani s njim. Orion se koristi kao simbol i u modernom svijetu.

Drevni Bliski Istok

[uredi | uredi izvor]
Orion (sazviježđe), umjetnički prikaz

Babilonski katalozi zvijezda iz kasnog bronzanog doba ime Orion MULSIPA.ZI.AN.NA [6], "Nebeski pastir" ili "Pravi Anuov pastir" – Anu je vrhovni bog nebeskih carstava [7]. Babilonsko sazviježđe je sveto za Papšukala i Ninšubura, dva manja boga koji ispunjavaju ulogu 'glasnika bogova'. Papshukal je usko povezan s likom ptice koja hoda na babilonskim graničnim kamenovima, a na zvjezdanoj mapi lik pijetla se nalazi ispod i iza lika Pravog pastira — oba sazviježđa predstavljaju glasnika bogova, u ptičijem i ljudskom obliku respektivno [8].

U starom Egiptu, zvijezde Oriona su smatrane bogom, zvanim Sah. Budući da Orion izlazi ispred Siriusa, zvijezde čiji je helijakalni izlazak bio osnova za solarni egipatski kalendar, Sah je bio blisko povezan sa Sopdet, boginjom koja je personificirala Sirius. Za boga Sopdua se kaže da je sin Saha i Sopdete. Sah je sinkretizovan sa Ozirisom, dok je Sopdet sinkretizovan sa Ozirisovom mitološkom ženom, Izidom. U tekstovima o piramidama, iz 24. i 23. vijeka pne, Sah je jedan od mnogih bogova za čiji oblik se kaže da ga faraon uzima u zagrobnom životu [9].

Armeni su svog legendarnog patrijarha i osnivača Hajka poistovjetili sa Orionom. Hajk je također naziv sazviježđa Orion u armenskom prijevodu Biblije [10].

Biblija spominje Orion tri puta, nazivajući ga "Kesil" (כסיל, doslovno - budala). Mada, ovo ime je možda etimološki povezano sa "Kislev", nazivom za deveti mjesec hebrejskog kalendara (tj. novembar-decembar), koji, zauzvrat, može da potiče od hebrejskog korijena K-S-L kao u riječima "kesel, kisla " (כֵּסֶל, כִּסְלָה, nada, pozitivnost), odnosno nada zimskim kišama.: Job 9:9 ("On je stvorio medvjeda i Oriona"), Job 38:31 ("Možeš li olabaviti Orionov pojas?"), i Amos 5:8 (" Onaj koji je napravio Plejade i Orion").

U drevnom Aramu, sazviježđe je bilo poznato kao Nephîlā′ (Nefila), za Nefile se kaže da su Orionovi potomci [11].

Period antike

[uredi | uredi izvor]

U grčkoj mitologiji, Orion je bio gigantski, natprirodno jak lovac, rođen od Eurijale, Gorgone, i Posejdona (Neptuna), boga mora. Jedan mit govori o Gejinom bijesu na Oriona, koji se usudio reći da će ubiti sve životinje na Zemlji. Ljuta boginja pokušala je da uz pomoć Škorpije otjera Oriona. Ovo se navodi kao razlog što se sazviježđa Škorpiona i Oriona nikada ne nalaze na nebu u isto vrijeme. Međutim, Ophiuchus, Zmijonosac, oživio je Oriona protivotrovom. Rečeno je da je to razlog što sazviježđe Zmijonosac stoji na pola puta između Škorpiona i Lovca na nebu [12].

Sazviježđe se spominje u Horacijevim Odama (Oda 3.27.18), Homerovoj Odiseji (Knjiga 5, red 283) i Ilijadi, te Vergilijevoj Eneidi (Knjiga 1, red 535).

Bliski istok

[uredi | uredi izvor]
Kao što je prikazano u perzijskom astronomskom tekstu iz 962. godine "Knjiga fiksnih zvijezda", Orion je predstavljen kao da je na globusu, tako da izgleda obrnuto u poređenju sa svojim izgledom na nebu.

U srednjovjekovnoj islamskoj astronomiji, Orion je bio poznat kao al-jabbar, "div" [13]. Orionova šesta najsjajnija zvijezda, Saif, nazvana je iz arapskog, saif al-jabbar, što znači "mač diva" [14].

U Kini, Orion je predstavljao jednu od 28 lunarnih palata Sieu (Xiù) (宿). Poznat je kao Shen (參), što doslovno znači "tri", za zvijezde Orionovog pojasa.

Kineski karakter 參 (pinyin shēn) izvorno je značio sazviježđe Orion (kineski: 參宿; pinyin: shēnxiù); verzija ovog znaka dinastije Shang, stara više od tri milenija, sadrži na vrhu prikaz tri zvijezde Orionovog pojasa na vrhu muške glave (donji dio koji predstavlja zvuk riječi dodat je kasnije) [15].

Indija

[uredi | uredi izvor]

Sazvježđe Orion je u Rgvedi nazvano "Mriga" (Jelen) [16].

Također, Nataraja, 'kosmička plesačica', često se tumači kao reprezentacija Oriona. Rudra, Rgvedski oblik Šive, je predsjedavajuće božanstvo "Ardra nakšatre" (Betelgez) hinduističke astrologije [17].

Džainski simbol isklesan u pećinama Udayagiri i Khandagiri u Indiji u I vijeku pne. ima upadljivu sličnost sa Orionom.

Mornari iz Bugisa identificirali su tri zvijezde u Orionovom pojasu kao tanra tellué, što znači "znak tri" [18].

Evropski folklor

[uredi | uredi izvor]

U staroj mađarskoj tradiciji, Orion je poznat kao "Strijelac" (Íjász), ili "Žetelac" (Kaszás). U nedavno ponovo otkrivenim mitovima, on se zove Nimrod (mađarski Nimród), najveći lovac, otac blizanaca Hunora i Magora. Zvijezde π i o (gore desno) zajedno formiraju refleksni luk ili podignutu kosu. U drugim mađarskim tradicijama, Orionov pojas je poznat kao "Sučev štap" (Bírópálca) [19].

U skandinavskoj tradiciji, Orionov pojas je bio poznat kao "Friggova preslica" (friggerock) ili "Freyjina preslica" [20].

Finci Orionov pojas i zvijezde ispod njega nazivaju "Väinämöinenov kos" (Väinämöisen viikate). Drugo ime za asterizam Alnilama, Alnitaka i Mintake je "Väinämöinenov pojas" (Väinämöisen vyö) i zvijezde koje "vise" sa pojasa kao "Kalevin mač" (Kalevanmiekka).

U Sibiru, Čukči vide Oriona kao lovca; strijelu koju je ispalio predstavlja Aldebaran (Alpha Tauri), sa istom figurom kao i drugi zapadni prikazi.

U popularnim medijima postoje tvrdnje da je Adorant iz pećine Geißenklösterle, rezbarija od slonovače za koju se procjenjuje da je stara 35.000 do 40.000 godina, prvi poznati prikaz sazviježđa. Naučnici odbacuju takva tumačenja, navodeći da percipirani detalji kao što su pojas i mač potiču od već postojećih karakteristika u strukturi zrna slonovače [21] [22].

Amerike

[uredi | uredi izvor]

Narod Seri u sjeverozapadnom Meksiku naziva tri zvijezde u pojasu Oriona Hapj (ime koje označava lovca) koje se sastoji od tri zvijezde: Hap (jelen mazge), Haamoja (vilorog) i Mojet (velikorog). Hap je u sredini i lovac ga je pogodio; njegova krv je kapala na ostrvo Tiburon [23].

Iste tri zvijezde poznate su u Španiji i većem dijelu Latinske Amerike kao "Las tres Marías" (španski za "Tri Marije"). U Portoriku, tri zvijezde su poznate kao "Los Tres Reyes Magos" (španski za Tri mudraca).

Indijanci Ojibwa (Chippewa) zovu ovo sazviježđe Kabibona'kan, Stvoritelj zime, jer njegovo prisustvo na noćnom nebu najavljuje zimu.

Za Indijance Lakota, Tayamnicankhu (Orionov pojas) je kičma bizona. Veliki pravougaonik Oriona su bizonova rebra; zvjezdano jato Plejade u obližnjem Biku je glava bizona; a Sirius u Velikom psu, poznat kao Tayamnisinte, je njegov rep. Još jedan mit Lakota spominje da je donja polovina Oriona, sazviježđe Ruke, predstavljala ruku poglavice koju su ljudi groma otkinuli kao kaznu od bogova za njegovu sebičnost. Njegova kćerka je ponudila da se uda za osobu koja može da podigne njegovu ruku sa neba, tako da je mladi ratnik Fallen Star (čiji je otac bio zvijezda, a majka čovjek) vratio njegovu ruku i oženio se za njegovu kćerku, simbolizujući harmoniju između bogova i čovječanstva pomoću mlađe generacije. Kažiprst je predstavljen Rigelom; Orionova maglina je palac; Orionov pojas je ručni zglob; a zvijezda Beta Eridani je mali prst.

Okeanija

[uredi | uredi izvor]

Sedam primarnih zvijezda Oriona čine polinezijsko sazviježđe Heiheionakeiki koje predstavlja dječju figuru u nizu sličnu mačijoj kolijevci. Nekoliko predkolonijalnih Filipinaca je područje pojasa posebno nazivalo "balatik" (balista) jer liči na istoimenu zamku koja sama ispaljuje strijele i obično se koristi za hvatanje svinja iz grmlja [24] [25]. Španska kolonizacija je kasnije dovela do toga da su neke etničke grupe Orionov pojas nazivale „Tres Marias“ ili „Tatlong Maria“.

U tradiciji Maora, zvijezda Rigel (poznata kao Puanga ili Puaka) usko je povezana sa proslavom Matarikija. Izlazak Matarikija (Plejade) i Rigela prije izlaska sunca usred zime označava početak maorske godine.

U javanskoj kulturi, sazviježđe se često naziva Lintang Waluku ili Bintang Bajak, što se odnosi na oblik oranice s poljem riže.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Dolan, Chris. "Orion". Arhivirano s originala, 28. 11. 2011. Pristupljeno 28. 11. 2011.
  2. ^ "Betelgeuse". Chris Dolan's Constellations. University of Wisconsin. 2009. Arhivirano s originala, 4. 10. 2019. Pristupljeno 26. 2. 2009.
  3. ^ "Rigel". Jim Kaler's Stars. University of Illinois, Urbana-Champaign Campus. 2009. Pristupljeno 26. 2. 2009.[mrtav link]
  4. ^ "Bellatrix". Chris Dolan's Constellations. University of Wisconsin. 2009. Arhivirano s originala, 21. 11. 2018. Pristupljeno 26. 2. 2009.
  5. ^ "Alnilam". Jim Kaler's Stars. University of Illinois, Urbana-Champaign Campus. 2009. Arhivirano s originala, 28. 11. 2011. Pristupljeno 28. 11. 2011.
  6. ^ Određujući glif za "sazviježđe" ili "zvijezdu" na ovim listama je MUL (𒀯).
  7. ^ Rogers, John H. (1998). "Origins of the ancient constellations: I. The Mesopotamian traditions". Journal of the British Astronomical Association. 108: 9–28. Bibcode:1998JBAA..108....9R.
  8. ^ Babylonian Star-lore by Gavin White, Solaria Pubs, 2008, page 218ff & 170
  9. ^ Wilkinson, Richard H. (2003). The Complete Gods and Goddesses of Ancient Egypt. Thames & Hudson. pp. 127, 211
  10. ^ Kurkjian, Vahan (1968). "History of Armenia". uchicago.edu. Michigan. 8.
  11. ^ Peake's commentary on the Bible, 1962, page 260 section 221f.
  12. ^ Staal, Julius D. W. (1988), The New Patterns in the Sky, McDonald and Woodward Publishing Company, ISBN 0-939923-04-1. pp. 61–62.
  13. ^ Metlitzki, Dorothee (1977). The Matter of Araby in Medieval England. United States: Yale University Press. p. 79. ISBN 0-300-11410-9.
  14. ^ Kaler, James B., "SAIPH (Kappa Orionis)", Stars, University of Illinois, retrieved 2012-01-27
  15. ^ 漢語大字典 Hànyǔ Dàzìdiǎn (in Chinese), 1992 (p.163). 湖北辭書出版社和四川辭書出版社 Húbĕi Cishu Chūbǎnshè and Sìchuān Cishu Chūbǎnshè, re-published in traditional character form by 建宏出版社 Jiànhóng Publ. in Taipei, Taiwan; ISBN 957-813-478-9
  16. ^ Holay, P. V. (1998). "Vedic astronomers". Bulletin of the Astronomical Society of India. 26: 91–106. Bibcode:1998BASI...26...91H. doi:10.1080/1468936042000282726821. S2CID 26503807.
  17. ^ Srinivasan, Sharada (1998). "Vedic astronomers". World Archaeology. 36: 432–50. Bibcode:1998BASI...26...91H. doi:10.1080/1468936042000282726821. S2CID 26503807.
  18. ^ Kelley, David H.; Milone, Eugene F.; Aveni, A.F. (2011). Exploring Ancient Skies: A Survey of Ancient and Cultural Astronomy. New York, New York: Springer. p. 344. ISBN 978-1-4419-7623-9.
  19. ^ Toroczkai-Wigand Ede : Öreg csillagok ("Old stars"), Hungary (1915) reedited with Műszaki Könyvkiadó METRUM (1988).
  20. ^ Schön, Ebbe. (2004). Asa-Tors hammare, Gudar och jättar i tro och tradition. Fält & Hässler, Värnamo. p. 228.
  21. ^ The Oxford Handbook of Prehistoric Figurines, ed. Timothy Insoll, 2017, Oxford University Press, ISBN 0199675619, 9780199675616, google books
  22. ^ Rappenglück, Michael (2001). "The Anthropoid in the Sky: Does a 32,000 Years Old Ivory Plate Show the Constellation Orion Combined with a Pregnancy Calendar". Symbols, Calendars and Orientations: Legacies of Astronomy in Culture. IXth Annual meeting of the European Society for Astronomy in Culture (SEAC). Uppsala Astronomical Observatory. pp. 51–55.
  23. ^ Moser, Mary B.; Marlett, Stephen A. (2005). Comcáac quih yaza quih hant ihíip hac: Diccionario seri-español-inglés. Hermosillo, Sonora and Mexico City: Universidad de Sonora and Plaza y Valdés Editores.
  24. ^ Scott, William Henry (1994). Barangay: Sixteenth-Century Philippine Culture and Society. Quezon City, Manila, Philippines: Ateneo de Manila University Press. p. 124. ISBN 9789715501354.
  25. ^ Encarnación, Juan Félix (1885). Diccionario bisaya español [Texto impreso] (in Spanish and Cebuano). p. 30.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]