Razlika između verzija stranice "Benito Mussolini"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (Bot dodaje: diq:Benito Mussolini
mNo edit summary
Red 21: Red 21:


== Biografija ==
== Biografija ==
* [[1900]]. Musolini ulazi u [[Socijalistička partija Italije|Socijalističku partiju Italije]] (PSI]])

* [[1901]] - završava učiteljsku školu
* [[1900]]. Musolini ulazi u Socialističku Partiu Italije ( PSI, [[Partito Socialista di Italia]] )
* [[1902]]-[[1904]] - ove godine provodi u Švicarskoj
* [[1901]]. Završava učiteljsku školu
* [[1902]].-[[1904]]. Ove godine provodi u Švicarskoj
* [[1905]]-[[1906]] - vojna služba kod Bersagliera
* [[1909]] - osniva i do 1912. vodi sedmične novine ''Lotta di Classe''; više puta uhapšen zbog incidenata protiv [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]]
* [[1905]].-[[1906]]. Vojna služba kod Bersaglier-a
* [[1912]] - glavni urednik centralnih socijalističkih novina ''Avanti'' (povisuje tiraž novina za 5 puta)
* [[1909]]. Osniva i do 1912. vodi sedmične novine ''Lotta di Classe'', više puta uhapšen zbog incidenata protiv kraljevine Italije
* [[1912]]. Glavni urednik centralnih socijalističkih novina ''Avanti'' ( povisuje nakladu novina za pet puta )
* [[1914]] - odvaja se od socijalističkih novina ''Avanti'' i osniva fašističke novine ''Popolo d'Italia'' ([[14. novembar|14. 11.]] 1914), u kojima se zalaže za ulazak Italije u rat
* [[1914]]-[[1917]] - vojna služba do ranjavanja
* [[1914]]. Se odvaja od sozialističkih novina ''Avanti'' i osniva fašističke novine ''Popolo d`Italia'' ( 14.11.1914 ) u kojima se zalaže za ulazak Italije u Rat
* [[1919]] - osniva ''[[Fasci di Combattimento]]'', organizaciju vojnih veterana koja se bori protiv socijalizma, parlamentarizma i začeća kapitalizma u Italiji
* [[1914]].-[[1917]]. Vojna služba do ranjavanja
* [[1921]] - poslije reformacije partija se naziva [[Partito nazionale fascista]] (PNF)
* [[1919]]. Osniva ''[[Fasci di Combattimento]]'', organizaciju vojnih veterana koja se bori protiv socializma, parlamentarizma i začeća kapitalizma u Italiji
* [[28. oktobar|28. 10.]] 1922 - Marš na [[Rim]] sa svojim ''[[crnokošuljaši]]ma''
* [[1921]]. Poslije reformacije partija se naziva [[Partito Nationale Fascista]], PNF
* [[31. oktobar|31. 10.]] 1922 - Musolini postaje premijer Italije na čelu koalicijske vlade
* 28.10.1922. Marš na [[Rim]] sa svojim ''[[Crnokošuljaši]]ma''
* 31.10.1922. Musolini postaje premijer Italije na čelu jedne koalicijske vlade


== Musolini kao ''[[Duce]]'' ==
== Musolini kao ''[[Duce]]'' ==
[[Datoteka:Fasces2.png|mini|lijevo|100px|Simbol fašizma]]
Poslije početnih kompromisa, Musolini preuređuje državu u kojoj [[demokratija]], [[socijalizam]] i [[kapitalizam]] više nemaju mjesta. On uspostavlja jednopartijsku diktaturu i sebe naziva ''Capo del Governo'' (šef vlade ) i kao šef partije ''Duce'' (''Vođa''; [[Adolf Hitler|Hitler]] se isto tako nazivao: ''Führer'' = "Vođa").


Njegova moć, podložena kroz komandu fašističkih paravojski, većim brojem ministarskih pozicija ( djelimično je bio ministar 8 odsjeka ), te od [[1938]]. vrhovnom komandom nad italijanskom vojskom ( prvi [[maršal]] države ), je nasuprot Hitlerovoj, kroz simbioze sa tradicionalnom elitom Italije bila ograničena. Musolini ostavlja monarhiju, ne napada industriju i crkvu ([[Lateranski ugovor]]i iz [[1929]]) i tako sebi daje osnove za dalji uspjeh.
[[Datoteka:Fasces2.png|mini|lijevo|100px|Simbol fašizma]]
Poslije početnih kompromisa, Musolini preuređuje državu u kojoj [[demokratija]], [[socijalizam]] i [[kapitalizam]] više nemaju mjesta. On uspostavlja jednopartijsku diktaturu i sebe naziva ''Capo del Governo'' ( šef vlade ) i kao šef partije ''Duce'' ( Vođa, Hitler se isto tako nazivao [[Adolf Hitler|Führer]]=Vođa ).


Kroz uspješne, retorički perfektne govore u kojima narodu obećava davno prošlu veličinu Italije, on sve više učvršćuje svoj položaj kao ''[[de facto]]'' vladar u Italiji pored kralja. Osvajanje Abesinije [[1935]], udio na pobjedi [[Francisco Franco|Franca]] [[1936]]. i napad na [[Albanija|Albaniju]] [[1939]]., prikazuju mogućnost uspostavljanja italijanske vlasti u čitavom području mediterana (''Mare Nostro'') kao ne tako dalek cilj. ''Osovina'' sa naci Njemačkom obećava bogat plijen u prostoru i vlasti, kad se njemački [[Wehrmacht]] u [[Poljska|Poljskoj]] i [[Francuska|Francuskoj]] pokazuje nepobjedljivim.
Njegova moć, podložena kroz komandu fašističkih paravojski, većim brojem ministarskih pozicija ( djelimično je bio ministar 8 odsjeka ), te od [[1938]]. vrhovnom komandom nad italijanskom vojskom ( prvi [[maršal]] države ), je nasuprot Hitlerovoj, kroz simbioze sa tradicionalnom elitom Italije bila ograničena. Musolini ostavlja monarhiju, ne napada industriju i crkvu ( laterarni ugovori od [[1929]]. ) i tako sebi daje osnove za dalji uspjeh.


Nasuprot upozorenjima od strane [[Badoglio|Badoglia]], on [[10. juni|10. juna]] [[1940]]. ulazi u [[Drugi svjetski rat]] na strani [[Njemačka|Njemačke]].
Kroz uspješne, retorički perfektne govore u kojima narodu obećava davno prošlu veličinu Italije, on sve više učvršćuje svoj položaj kao ''[[de facto]]'' vladar u Italiji pored kralja. Osvajanje Abesinije [[1935]]., udio na pobjedi [[Francisco Franco|Franca]] [[1936]]. i napad na [[Albanija|Albaniju]] [[1939]]., prikazuju mogućnost uspostavljanja italijanske vlasti u čitavom području mediterana ( ''Mare Nostro'' ) kao ne tako dalek cilj. ''Osovina'' sa naci Njemačkom obećava bogat plijen u prostoru i vlasti, kad se njemački [[Wehrmacht]] u [[Poljska|Poljskoj]] i [[Francuska|Francuskoj]] pokazuje nepobjedljivim.


[[25. juli|25. jula]] [[1943]]. od strane tadašnjeg fašističkog savjeta Italije uhapšen je i pritvoren u pokrajini Abruzze gdje ga kratko poslije ([[12. septembar|12. septembra]] [[1943]]) oslobađaju članovi jedne padobranske jedinice [[SS]]-a. Do [[1945]]. vlada jednom fašističkom paradržavom ([[Repubblica Sociale Italiana]]) pod nadzorom Hitlera u sjevernoj Italiji.
Nasuprot upozorenjima od strane [[Badoglio|Badoglia]], on [[10. juni|10. juna]] [[1940]]. ulazi u [[Drugi Svjetski Rat]] na strani [[Njemačka|Njemačke]].


[[27. april]]a [[1945]]. ubijen je od strane italijanskih partizana i tijelo mu je potom izloženo na jednom trgu u [[Milano|Milanu]], obješeno za noge.
[[25. juli|25. jula]] [[1943]]. je od strane tadašnjeg fašističkog savjeta Italije uhapšen i pritvoren u pokrajini Abruzze gdje ga kratko poslije ( [[12. septembar|12. septembra]] [[1943]]. ) oslobađaju članovi jedne padobranske jedinice [[SS]]-a. Do [[1945]]. vlada jednom fašističkom paradržavom ( [[Repubblica Sociale Italiana]] ) pod nadzorom [[Hitler]]a u sjevernoj Italiji.


[[27. april]]a [[1945]]. je ubijen od strane italijanskih partizana i tijelo mu je potom izloženo na jednom trgu u [[Milano|Milanu]], obješeno za noge.


{{Premijeri Italije}}
{{Commonscat}}
{{Commonscat}}


[[Kategorija:Muškarac|Mussolini, Benito]]
{{DEFAULTSORT:Mussolini, Benito}}
[[Kategorija:Rođeni 1883.|Mussolini, Benito]]
[[Kategorija:Muškarac]]
[[Kategorija:Umrli 1945.|Mussolini, Benito]]
[[Kategorija:Rođeni 1883.]]
[[Kategorija:Italija|Mussolini, Benito]]
[[Kategorija:Umrli 1945.]]
[[Kategorija:Državnici|Mussolini, Benito]]
[[Kategorija:Italijanski državnici]]
[[Kategorija:Drugi svjetski rat|Mussolini, Benito]]
[[Kategorija:Premijeri Italije]]
[[Kategorija:Drugi svjetski rat]]


{{Link FA|uk}}
{{Link FA|uk}}

Verzija na dan 8 novembar 2012 u 19:52

Benito Amilcare Andrea

Benito Amilcare Andrea Mussolini (rođen 29. jula 1883. u mjestu Predappio (Forli), umro u Giulino de Mezzegra (Coma) 28. aprila 1945).

Biografija

  • 1900. Musolini ulazi u Socijalističku partiju Italije (PSI]])
  • 1901 - završava učiteljsku školu
  • 1902-1904 - ove godine provodi u Švicarskoj
  • 1905-1906 - vojna služba kod Bersagliera
  • 1909 - osniva i do 1912. vodi sedmične novine Lotta di Classe; više puta uhapšen zbog incidenata protiv Kraljevine Italije
  • 1912 - glavni urednik centralnih socijalističkih novina Avanti (povisuje tiraž novina za 5 puta)
  • 1914 - odvaja se od socijalističkih novina Avanti i osniva fašističke novine Popolo d'Italia (14. 11. 1914), u kojima se zalaže za ulazak Italije u rat
  • 1914-1917 - vojna služba do ranjavanja
  • 1919 - osniva Fasci di Combattimento, organizaciju vojnih veterana koja se bori protiv socijalizma, parlamentarizma i začeća kapitalizma u Italiji
  • 1921 - poslije reformacije partija se naziva Partito nazionale fascista (PNF)
  • 28. 10. 1922 - Marš na Rim sa svojim crnokošuljašima
  • 31. 10. 1922 - Musolini postaje premijer Italije na čelu koalicijske vlade

Musolini kao Duce

Simbol fašizma

Poslije početnih kompromisa, Musolini preuređuje državu u kojoj demokratija, socijalizam i kapitalizam više nemaju mjesta. On uspostavlja jednopartijsku diktaturu i sebe naziva Capo del Governo (šef vlade ) i kao šef partije Duce (Vođa; Hitler se isto tako nazivao: Führer = "Vođa").

Njegova moć, podložena kroz komandu fašističkih paravojski, većim brojem ministarskih pozicija ( djelimično je bio ministar 8 odsjeka ), te od 1938. vrhovnom komandom nad italijanskom vojskom ( prvi maršal države ), je nasuprot Hitlerovoj, kroz simbioze sa tradicionalnom elitom Italije bila ograničena. Musolini ostavlja monarhiju, ne napada industriju i crkvu (Lateranski ugovori iz 1929) i tako sebi daje osnove za dalji uspjeh.

Kroz uspješne, retorički perfektne govore u kojima narodu obećava davno prošlu veličinu Italije, on sve više učvršćuje svoj položaj kao de facto vladar u Italiji pored kralja. Osvajanje Abesinije 1935, udio na pobjedi Franca 1936. i napad na Albaniju 1939., prikazuju mogućnost uspostavljanja italijanske vlasti u čitavom području mediterana (Mare Nostro) kao ne tako dalek cilj. Osovina sa naci Njemačkom obećava bogat plijen u prostoru i vlasti, kad se njemački Wehrmacht u Poljskoj i Francuskoj pokazuje nepobjedljivim.

Nasuprot upozorenjima od strane Badoglia, on 10. juna 1940. ulazi u Drugi svjetski rat na strani Njemačke.

25. jula 1943. od strane tadašnjeg fašističkog savjeta Italije uhapšen je i pritvoren u pokrajini Abruzze gdje ga kratko poslije (12. septembra 1943) oslobađaju članovi jedne padobranske jedinice SS-a. Do 1945. vlada jednom fašističkom paradržavom (Repubblica Sociale Italiana) pod nadzorom Hitlera u sjevernoj Italiji.

27. aprila 1945. ubijen je od strane italijanskih partizana i tijelo mu je potom izloženo na jednom trgu u Milanu, obješeno za noge.


Šablon:Link FA