Crnogorci

Nacionalni i državni barjak Crnogoraca

Crnogorci, južnoslavenski narod, koji pretežno živi u Crnoj Gori, jednim dijelom i u Srbiji. U Crnoj Gori 279.012 (blizu 45% populacije) stanovnika se deklariše kao Crnogorci po nacionalnosti (popis iz 2011. godine). U Srbiji ima 69.000 deklariranih nacionalnih Crnogoraca (oko 1% populacije populacije u toj državi).

Crnogorci su većinom istočno-pravoslavne vjere, te manjim dijelom muslimanske i rimokatoličke, a govore, u zavisnosti od toga kako ga imenuju, relativnom većinom srpski jezik ijekavskog nariječja (računajući one koji se ne deklarišu kao Crnogorci), dok nešto manji dio (oko 229.215), odnosno više od 36-37% stanovništva [1] Republike Crne Gore (sa popisa 2011.) naziva svoj jezik crnogorskim (većinom etnički Crnogorci).

Ne zna se pouzdano koliko ukupno ima Crnogoraca u svijetu; procjenjuje se do 500.000.

Historija imena

Historija imena naroda, Crnogorac i Crne Gore, seže u srednji vijek za doba vladavine crnogorske dinastije Crnojevići (14. i 15. vijek), kada se prijestonica, pred prodorima Osmanlija, premjestila iz Zetske ravnice u brdovito Cetinje. Planinske oblasti Crnojevića države i prije toga događaja su se nazivale Crna Gora.

Etnos Crnogoraca je nastao sintezom dominantnih Slavena sa starosjediocima Ilirima i Vlasima koji su vremenom prihvatili slavenski jezik.

Prvobitno ime Crnogoraca je, prema vizantijskim izvorima, bilo Dukljani, jer se njihova država od 10. do 13. vijeka zvala Duklja. Naziv države poslije se mijenja u Zeta (sa stanovnicima - Zećanima), da bi se onda ime trajno promijenilo u Crna Gora i Crnogorci.

Vanjski linkovi

• Dr.Špiro Kulišić "O etnogenezi Crnogoraca", Pobjeda, Titograd, 1980.
• Centar za dijasporu Crne Gore
• Vuk Stefanović Karadžić: Crna Gora i Crnogorci
• "Rezultati popisa stanovništva Crne Gore 2011. godine"