Sa'd ibn Ebu Vekkas
Sa'd ibn Ebu Vekkas | |
|---|---|
سعد بن أبي وقاص | |
| Rođenje | 595. |
| Smrt | Medina, Arabija |
| Etnicitet | Arap |
| Državljanstvo | Arabija |
| Zanimanje | Vojskovođa |
| Poznat(a) po | Ashab, jedan od desetorice kojima je obećan džennet |
| Titula | Upravitelj Iraka |
| Religija | Islam |
Sa'd ibn Ebu Vekkas (arapski:سعد بن أبي وقاص) je bio muslimanski vojskovođa i jedan od važnijih ashaba Allahovog poslanika Muhammeda. Jedan je od prvih koji je prihvatio islam i to vrlo mlad, sa 17 godina života. Poznat je po vođenju islamske vojske u bitki kod El-Kadisije koja je dovela do pada moćnog Perzijskog carstva i namjesništvu nad osvojenom teritorijom. Jedan je od desetorice ashaba kojima je obećan džennet.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 595. godine u Mekki, u plemenu Kurejšija,[1] od oca Ebu Vekkasa i majke Hamne.[2] Poticao je iz uglednog Kurejševićkog plemena Benu Zuhrah a bio je i rođak Muhammedove majke Amine.[1] Bio je niskog rasta ali krupnog tijela, guste kovrdžave kose.[2] Kao dječak većinu slobodnog vremena je provodio vježbajući streljaštvo, praveći lukove i strijele, kao da je predosjećao da će mu poznavanje te discipline u budućnosti trebati i da će biti jedna od osobina po kojoj će biti zapamćen. I zaista tako je i bilo jer je postao najveći strijelac u historiji islama.[2] Za razliku od svojih vršnjaka i mnogih iz plemena Kurejš, nije bio sklon obožavanju kipova niti je činio slične stvari uobičajene za to pleme i to vrijeme.[2]
Period Muhammeda
[uredi | uredi izvor]Prihvatanje islama
[uredi | uredi izvor]Kada je čuo Muhammed poziva u novu vjeru, odazvao se među prvima i otišao lično do Muhammeda i izgovorio šehadet. Poslanik, se tom činu mnogo obradovao jer je Sa’d ibn Ebu Vekkas bio iz jedne od najuglednijih porodice u Mekki pa je to doprinjelo da ga i drugi slijede u tome.[2] Sa 17 godina koliko je tada imao, postao je treći ili četvrti muškarac koje je prihvatio islam [2] te se time ponosio. Poslije je pričao o tome šta ga je nagnalo na, u to doba veliku odluku. Naime 3 noći prije prihvatanja islama sanjao je san u kojem se utapao u dubokoj tami. Tumarajući tamom, odjednom je primijetio mjesečevu svjetlost koja ga je obasjala te se uputio za njom. Idući za svjetlošću primijetio je ispred sebe grupu ljudi koji su činili istu stvar a bili su to:Ebu Bekr, Zejd ibn Haris i Ali ibn Ebi Talib. Sutradan je doznao o pozivanju u islam i shvatio Allahovu poruku iz sna. Potražio je Muhammeda a u prihvatanju islama pretekla su ga samo trojica koje je vidio u snu.[2] Međutim, kao i svi drugi koji su prihvatili islam u to vrijeme, našao se u situaciji da su ga najbliži pokušali odgovoriti od toga. Njegova majka je bila najupornija u tome. Pošto je bio poslušno dijete i mnogo volio svoju majku, ona je pokušala da ga na taj način odvrati od odluke da prihvati islam. Zavjetovala se da će ili on ostaviti svoju vjeru, ili će ona prestati jesti i piti sve dok ne umre, te da će se njegovo srce od tuge za majkom iskidati.[2] Međutim, Sa'd ibn Ebu Vekkas joj reče:
| “ | "Majko, koliko god da te volim, više volim Allaha i Njegovog Poslanika… Tako mi Allaha, da imaš hiljadu duša, pa da ih ispuštaš jednu po jednu, ni tada ne bih napustio svoju vjeru.
Kad je vidjela moju odlučnost, popustila je i počela jesti, nedrage volje." |
” |
– Sa'd ibn Ebu Vekkasov odgovor majci koja ga je pokušala odvratiti od islama[2] | ||
Smatra se da je ova njegova istrajnost bila povod objavljivanja Kur'anskih ajeta sure Lukman [1] gdje se u 14. i 15. ajetu kaže:
”Ako te oboje primoravaju da mi pridružiš ono što ti uopće ne poznaješ, ne poslušaj ih.
Odnosi se spram njih u ovom svijetu, na jedan uljudan način. Slijedi put onoga koji se vraća k meni. Vaš će se povratak po tome obaviti prema meni i ja ću vam dati upoznati ono što ste vi činili.”
Bitke
[uredi | uredi izvor]Kada je grupa muslimana 614. godine, zajedno sa Poslanikom, krenula ka brdima Meke kako bi obavili molitvu, grupa mušrika ih je napala. Tukli su ih i zlostavljali. Tukli su i Sa`da, usljed čega mu je potekla krv, koju mnogi smatraju prvom muslimanskom krvlju prolivenom u ime islama.
Borio se u bici na Bedru sa svojim mlađim bratom Umayrom. Budući da mu je brat bio mlad, dječak, zabranjen mu je pristup bitci, ali nakon istrajavanja u zahtjevu i plača, od Muhammeda je dobio dozvolu da učestvuje u bitci. Nakon bitke, Sa'd se sam vratio u Medinu jer mu je brat bio jedan od 14 muslimana koji su dali svoje živote u ovoj veoma važnoj bitci za muslimane.
U bitci na Uhudu, Sa'd je izabran kao strijelac zajedno sa Zejdom, Sá'ibom i drugima. Sa'd je bio među onima koji su se borili u odbrani Muhammeda nakon što je nekoliko muslimana, uprkos upozorenju, napustilo svoje pozicije. Muhammed mu je izrazio poštovanje izjavljujući da je jedan od najboljih strelaca svog vremena.