Zelembać

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Zelembać
Lacerta viridis
Par zelembaća s običnim zidnim gušterom
Par zelembaća s običnim zidnim gušterom
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Reptilia
Red Squamata
Porodica Lacertidae
Rod Lacerta
Vrsta L. viridis
Dvojno ime
Lacerta viridis
(Laurenti, 1768)
Raspon L. viridis (plava) i L. bilineata (zelena)
Raspon L. viridis (plava) i L. bilineata (zelena)
Sinonimi
Seps viridis (Laurenti, 1768)

Zelembać (latinski: Lacerta viridis) jest veliki gušter rasprostranjen od Slovenije i istočne Austrije na zapadu do crnomorskih obala Ukrajine i Turske na istoku. Često se vidi kako se sunča na stijenama ili travnjacima ili se krije u grmlju.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Postoji diskusija o tome jesu li Lacerta viridis i Lacerta bilineata različite vrste. Genetički podaci daju slabu podršku njihovom razdvajanju na 2 vrste, ali potrebno je izvršiti dodatna istraživanja.

Opis[uredi | uredi izvor]

Od vrha njuške do kloake dug je do 15 cm. Rep može biti dvostruko duži od tijela, pa ukupna dužina zelembaća može iznositi do 40 cm. Ovaj gušter ponekad može otkinuti vlastiti rep (autotomija) kako bi pobjegao grabljivcu koji ga uhvati; rep kasnije može ponovo narasti.

Mužjak ima veću glavu i potpuno je zelen, s tim da ima tačkice po cijelom tijelu, koje su izraženije na leđima. U odraslih mužjaka grlo je plavkasto, a kod ženki u manjoj mjeri. Ženka je mršavija od mužjaka i ima uniformniju boju, često sa 2 do 4 svjetlije pruge oivičene crnim tačkicama.

Raspon i stanište[uredi | uredi izvor]

Zelembać je autohtona životinja u Jugoistočnoj Evropi. Ima ga na području od južne Njemačke, Austrije, sjeveroistočne Italije, bivše Jugoslavije i Grčke do južne Ukrajine, Rumunije, Bugarske i zapadne Turske. Donesen je i u američku saveznu državu Kansas. Može se naći na visinama do 2200 m, a njegovo tipično stanište jesu grmolika vegetacija u otvorenijim šumovitim krajevima, živice, nasipi i gustiši kupine i sličnih biljaka. U sjevernom dijelu svog geografskog raspona može se naći na grmovitim vrištinama, a u južnom dijelu preferira vlažnije lokacije.[1]

Ponašanje, ishrana i razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Zelembać živi na tlu i u niskoj gustoj vegetaciji i voli se izležavati na suncu, početkom i krajem dana. Hrani se uglavnom insektima i ostalim malim beskičmenjacima, ali ponekad jede i voće, ptičija jaja, tek izlegle ptiće, male guštere i čak miševe.

Parenje počinje krajem maja i početkom juna i tada mužjaci dobijaju plavu boju ispod vrata, a također postaju agresivni prema ostalim mužjacima. U borbama između mužjaka često se desi da pobijeđeni mužjak ostane bez repa. U proljeće ženka polaže 6-20 jaja, koja se izlegu za 2-4 mjeseca. Jaja su okrugla, bijela i veličine graška. Mladi zelembaći su svijetlosmeđi i dugi 3-4 cm od njuške do kloake. Naredne godine dostižu zrelost, a dotad se njihova veličina udvostruči.[1]

Status[uredi | uredi izvor]

Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) svrstao je zelembaća među najmanje ugrožene vrste zbog toga što ima širok geografski raspon i što je uobičajen makar u dijelu tog raspona. On je prilagodljiva vrsta i nisu identificirane značajnije prijetnje u većem dijelu njegovog geografskog raspona. Ipak, u Turskoj može biti izložen pesticidima.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Kod ženki se može javiti potpuno crna boja kože.
  • Hibernacija počinje početkom oktobra i završava se početkom aprila osim kod populacija u Grčkoj i Italiji, koje su aktivne tokom cijele godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Arnold, E. Nicholas; Ovenden, Denys W. (2002). Field Guide: Reptiles & Amphibians of Britain & Europe. Collins & Co. str. 138. ISBN 9780002199643. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radević, M (2008): Biologija za 7. razred osnovne škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]