Zvjezdana evolucija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zvjezdana evolucija opisuje nastanak i životni vijek zvijezda u ovisnosti od njihovih fizičkih i hemijskih osobina.

Protozvijezda[uredi | uredi izvor]

Zvijezde nastaju u poručjima s kritičnom masom (Jeans masa, po James H. Jeans) gdje gravitacijom dolazi do sabijanja materije. Ovakve osobine postoje kod molekularnih, međuzvjezdanih oblaka. Spora kontrakcija (sabijanje) prelazi u kolaps molekularnog oblaka, prilikom čega temperatura raste. Ovaj proces se odigrava u centru oblaka gdje dolazi do kvazistabilnosti uz usporavanje kontrakcije. Masa kvazistabilnog područja iznosi 1% mase buduće protozvijezde. Materiju privlači kvazistabilno područje i kada temperatura dostigne nekoliko miliona Kelvina (K) počinje gorenje vodika. Tim se postiže energetska i hidrostatična ravnosteža, koja karakteriše zvijezdu. Proces formiranja ovisi od uslova i kreće se od 100.000 do 1.000.000 godina. Iz većeg oblaka može se razviti više zvijezda (zvjezdano jato). Nestabilnost molekulanih oblaka u blizini supernova dovodi do sudara čestica u oblaku. Iz ovog nastaju karakteristično spiralni krakovi galaksija.[1]

Glavni niz[uredi | uredi izvor]

Nove zvijezde su hemijski homogene, gdje se energija zračenja dobija putem fuzije vodika u helij. Kod zvijezda s manjom masom dolazi preteže do proton-proton lanca a kod onih s većom do CNO-(ili Bethe-Weizsäcker)-ciklusa. Uglavnom se sastoje od vodika i helija ostali elementi imaju učestalost od 2-4 %. Postoji ovisnost mase i jačine sjaja (pogledaj i Cefeida) gdje sjaja raste s 3. potencijom mase. Zvijezde veće mase potroše brže materiju. Primjera radi zvijezde mase Sunca imaju životni vijek oko 10 milijardi (10.000.000.000) dok one se 10-puta većom oko 10 miliona (10.000.000) godina. Evolucija zvijezda glavnog niza je oko 100 puta duža nego kod divovskih. Nakon što se potroši gorivo u jezgru, koje se i dalje sabija, gorenje se odvija u ljuski (gorenje vodika) uz porast prečnika i sjaja. Ukoliko temperatura jezgre naraste na 100 miliona (100.000.000) K počinje gorenjem helija (trostruki alfa proces). [2]

Kraj evolucije[uredi | uredi izvor]

Evolucija zvijezda s 0.08-8 masa Sunca

Masa zvijezde koje doživljava kolaps određuje njen krajnji stadijum. Ako je njen masa manja od 0,08 sunčevih onda zvijezda evoluira u smeđeg patuljka. Zvijezde do 0,9 masa Sunca prelaze u stadijum bijelog patuljka. Kod veće mase (preko 8 masa Sunca) dolazi do pojave planetarnih maglina gdje je jezgro bijeli patuljak. Daleko masivnije zvijezde evoluiraju u supernove gdje u centru ostaje tzv. neutronska zvijezda. [3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 460. ISBN 3-7653-1231-2. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  2. ^ Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 461. ISBN 3-7653-1231-2. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  3. ^ Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 461. ISBN 3-7653-1231-2. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)