Idi na sadržaj

Aktivno galaksijsko jezgro

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Aktivna galaksija)
Aktivno jezgro u galaksiji M 78

Aktivno galaksijsko jezgro (eng. Active Galactic Nucleus, AGN) je područje s veoma visokom aktivnošću, koje se nalazi izvan naše galaksije. Jezgro obično postoji kod kvazara, radiogalaksija i Seyfertovih galaksija. Promjenljivost je veoma brza. Veličina jednog aktivnog jezgra iznosi u prosjeku jedan svjetlosni dan (oko 26 milijardi km). Gustina jezgra je visoka, pa se pretpotstavlja da se tu nalaze crne rupe. Elektromagnetno zračenje proizvodi se iz materije, koja se nalazi u akrecionom disku. Disk okružuje jezgro. Poznati predstavnik se nalazi u galaksiji M 78.[1]

Galaksija Šestar ESO 97-G13 ubraja se u Seyfertove (aktivne) galaksije

Aktivna galaksija je ekstragalaktički sistem u čijem jezgru se odvija aktivan energetski proces. U aktivne galaksije ubrajaju se Seyfertove galaksije, blazari, kvazari, BL Lacertae objekti, te radiogalaksije. Zapažena je visoka promjena sjaja. Njihova jezgra imaju relativno mali volumen, čiji prečnik iznosi približno 1 svjetlosni dan (30 milijardi km). Posmatranja okoline aktivnih galaksija pokazuju veliku masu, čija visoka koncentracija može biti indikacija crnih rupa u njihovoj blizini. Jako zračenje aktivnih galaksija nastaje od materije iz akrecionog diska koja se zagrijava na nekoliko milijardi stepeni.[2] Elektromagnetni spektar zračenja kreće se od radio pa od rendgenskih talasa.[3]

Podjela

[uredi | uredi izvor]
  • Seyfetove galaksije otkrio je 1934 Carl K. Seyfert. Slične su kvazarima, imaju jezgro prečnika oko 0,3 parseka (pc). Razlikuju se tipovi 1 i 2. Seyfertove tipa 1 imaju jaku vidljivu dok tipa 2 slabiju svjetlost. Postoje i prelazni tipovi kao tip 1,5 koje imaju spektralne linije oba tipa. Poznati predstavnik tipa 2 je NGC 7742.[4]
  • BL-Lacertae objekti ili lacertidi imaju jaku aktivnost jezgra. Odlikuje je ih jaka promjena sjaja. Trenutno ima 50 poznatih objekata.[5]
  • Radiogalaksije odlikuje emisija radiotalasa. Imaju veoma slabu vidljivost, koja je ispod -24 mag. Prva radiogalaksija otkrivena je 1949. s oznakom Messier 87. Razlikuju se tri tipa radiogalaksija: sa širokim emisijskim linijama (en. Broad Line Radio Galaxies, BLRGs), uskim emisijske linije (en. Narrow Line Radio Galaxies, BLRGs) i crvenim pomakom (en. High-z Radio Galaxies, HZRGs).[6]
  • Kvazari su najpoznatiji zastupnici, prije svega jer se i najčešće spominju u medijima. Zrače svjetlost visoke energije koja je kod jačih zastupnika nekoliko biliona puta snažnija od našeg Sunca. Kvazari su aktivni u cijelom elektromagnetnom spektru. Smatraju se veoma starim, jer su udaljeni nekoliko milijardi sg i predstavljaju izazov za kosmologe prilikom modeliranja nastanka galaksija.[7]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Der Brockhaus ASTRONOMIE, 2006 Brockhaus GmbH Leipzig, Mannheim ISBN 3-7653-1231-2 (de)
  2. Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. str. 17. ISBN 3-7653-1231-2.
  3. "aktive Galaxien". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 31. 10. 2017.
  4. "Seyfert Galaxien". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 11. 2017.
  5. "BL Lacertae objekte". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 11. 2017.
  6. "Radiogalaxie". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 11. 2017.
  7. "Quasar". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 11. 2017.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]