Aktivna galaksija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Galaksija Šestar ESO 97-G13 ubraja se u Seyfertove (aktivne) galaksije

Aktivna galaksija je ektragalaktički sistem u čijem jezgru se odvija aktivan energetski proces. U aktivne galaksije ubrajaju se Seyfertove galaksije, blazari, kvazari, BL Lacertae objekti, te radiogalaksije. Zapažena je visoka promjena sjaja. Njihova jezgra imaju relativno mali volumen, čiji prečnik iznosi približno 1 svjetlosni dan (30 milijardi km). Posmatranja okoline aktivnih galaksija pokazuju veliku masu, čija visoka koncentracija može biti indikacija crnih rupa u njihovoj blizini. Jako zračenje aktivnih galaksija nastaje od materije iz akrecionog diska koja se zagrijava na nekoliko milijardi stepeni.[1] Elektromagnetni spektar zračenja kreće se od radio pa od rendgenskih talasa.[2]

Podjela[uredi | uredi izvor]

  • Seyfetove galaksije otkrio je 1934 Carl K. Seyfert. Slične su kvazarima, imaju jezgro prečnika oko 0,3 parseka (pc). Razlikuju se tipovi 1 i 2. Seyfertove tipa 1 imaju jaku vidljivu dok tipa 2 slabiju svjetlost. Postoje i prelazni tipovi kao tip 1,5 koje imaju spektralne linije oba tipa. Poznati predstavnik tipa 2 je NGC 7742.[3]
  • BL-Lacertae objekti ili lacertidi imaju jaku aktivnost jezgra. Odlikuje je ih jaka promjena sjaja. Trenutno ima 50 poznatih objekata.[4]
  • Radiogalaksije odlikuje emisija radiotalasa. Imaju veoma slabu vidljivost, koja je ispod -24 mag. Prva radiogalaksija otkrivena je 1949. s oznakom Messier 87. Razlikuju se tri tipa radiogalaksija: s širokim emisijskim linijama (en. Broad Line Radio Galaxies, BLRGs), uskim emisijske linije (en. Narrow Line Radio Galaxies, BLRGs) i crvenim pomakom (en. High-z Radio Galaxies, HZRGs).[5]
  • Kvazari su najpoznatiji zastupnici, prije svega jer se i najčešće spominju u medijima. Zrače svjetlost visoke energije koja je kod jačih zastupnika nekoliko biliona puta snažnija od našeg Sunca. Kvazari su aktivni u cijelom elektromagnetnom spektru. Smatraju se veoma starim, jer su udaljeni nekoliko milijardi sg i predstavljaju izazov za kosmologe prilikom modeliranja nastanka galaksija.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Astronomie - Planeten, Sterne, Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 17. ISBN 3-7653-1231-2. 
  2. ^ "aktive Galaxien". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 31. 10. 2017. 
  3. ^ "Seyfert Galaxien". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 11. 2017. 
  4. ^ "BL Lacertae objekte". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 11. 2017. 
  5. ^ "Radiogalaxie". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 11. 2017. 
  6. ^ "Quasar". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 11. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]