FK Velež

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
FK Velež Mostar
Velez mostar.gif
Puno ime kluba Fudbalski klub Velež Mostar
Nadimak Rođeni
Osnovni podaci
Osnovan 26. juni 1922.
Lokacija Mostar
Adresa Maršala Tita bb
88000 Mostar
Stadion Stadion Vrapčići
Kapacitet: 7.000
Predsjednik Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Šefkija Vila
Menadžer Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedim Jusufbegović
Liga Premijer liga BiH
Pozicija
(2013/14.)
Premijer liga BiH, 5. mjesto
Dresovi
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Web stranica: fkvelez.ba

FK "Velež" je nogometni klub iz Mostara. Osnovan je 1922. i predstavlja kontinutiet rada RŠD "Velež", koje je zabranjeno 1939, a kroz FK "Velež" obnovljeno 1945. Takmiči se u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Historija[uredi | uredi izvor]

Historija Veleža po matičnim knjigama počinje 26. juna 1922. na poljani kod Sjevernog logora. Velež je dobio ime po obližnjoj planini, koja je opet, poput makedonskog grada Velesa, nazvana po imenu božanstva iz slavenske mitologije, Velesa.

Prvo "Veležovo" rukovodstvo činili su:

Predsjednik
Anđelko Vlaho

Potpredsjednik
Ranko Slijepčević

Prvi sekretar
Borivoje Janjoš

Drugi sekretar
Ljubomir Basta.

Za prvog kapitena tima izabran je Lazar Radić. Nakon osnivanja i odobrenja klupskih pravila, Velež igra prijateljske utakmice. Startovao je sa ekipom: Marko Vučijak, Ljubo Zrimšek, Savo Turanjin, Mile Pavić, Lazar Radić, Milan Rajković, Bogdan Tepšić, Ranko Slijepčević, Branko Turanjanin, Savo Medan i jedan još nepoznat čovjek iz Srbije, koji je u Mostaru tražio posao.

U prvim danima svog života, Velež je odmjeravao snage s lokalnim rivalima, ali i onim iz drugih gradova. 1924. bio je finalist olimpijskog turnira u Mostaru. Već u sezoni 1934/35. ubrajao se među kvalitetnije bosanskohercegovačke klubove. Veležu je Privremeno zabranjivan rad. Još okrutniju sudbinu doživio je 1940, kad su Veležova vrata bila zapečaćena. To se desilo poslije utakimce sa podgoričkom "Crnom Gorom", igrane na godišnjicu napada Hitlerove Njemačke na Poljsku, iza čega su uslijedile demonstracije i uzvikivanje parola poput "Dolje fašizam!".

Marta 1945. Velež je, poslije gotovo petogodišnjeg prislinog mirovanja, obnovljen. Najprije se takmičio u Oblasno-Podsaveznoj, zatim Republičkoj, Trećoj i Drugoj ligi, da bi napokon 1952. postao član Prve savezne lige. Premijera u toj eliti igrana je u Mostaru protiv Crvene Zvezde, a u tom timu Rođenih bili su: Žarko Barbarić, Mensud "Peko" Dilberović, Dane Prajo, Anton Bolfek, Hamdija Ćemalović, Vlado Slišković, Muhamed Mujić, Hasan "Sirle" Momić, Haldun Leo Hrvić i Slavko Hudarin.

Međutim među najboljima u SFR Jugoslaviji su bili samo jedno ljeto.

Velež se u prvoligaše vratio u sezoni 1955/56. i ostaje u ovoj konkurenciji sve do rapada Jugoslavije. Igrao je sve do takmičarske 1991/92, da bi aprilskim ratom 1992. okončao svoj boravak u tom društvu. Najveće uspjehe u prvenstvu države ostvario je u sezonama: 1972/73, 1973/74. i 1987/88. kada je na kraju sezone osvajao drugo mjesto. Titula prvaka mu je najbliža bila 1973/74, ali od nje ga je odvojila samo gol-razlika. Na kraju jesenje etape 1987/88. bio je na 1. mjestu.

U Veležu je stasao veliki broj državnih reprezentativaca, članova svih selekcija. Neki su to postali još u dresu matičnog kluba. I ovaj je spisak dugačak. U državnoj reprezentaciji igrali su: Enver Marić, Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Vladimir Matijević, Ivica Barbarić, Sead Kajtaz, Muhamed Mujić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Vahid Halihodžić, Predrag Jurić, Semir Tuce i Meho Kodro.

U kupu, do finala[uredi | uredi izvor]

Rođeni su četiri puta bili finalisti Kupa Jugoslavije. Dva puta su osvojili veliki srebreni trofej što je i najveći uspjeh jednog bosanskohercegovačkog tima u tom takmičenju. Do prvog su stigli 1981 kada su pod dirigentskom palicom asa Miloša Milutinovića trofej izborila trinaestorica veličanstvenih: Enver Marić (kapiten), Avdo Kalajdžić, Aleksandar Micić , Dubravko Ledić, Vladimir Matijević, Veselin Durasović, Dragan Okuka (1), Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić (2), Adnan Međedović, Vladimir Skočajić i rezerve Momčilo Vukoje i Mirsad Mulahasanović.

U finalu je pobijedjen Željezničar iz Sarajeva rezultatom 3:2. Trebalo je da prođe pet godina da Veležovci ponovo ispijaju šampanjac, slaveći drugi trijumf u Kupu. Tog sunčanog maja 1986. s velikim srebrenim peharom počasni krug su otrčali: Vukašin Petranović, Draženko Prskalo, Goran Jurić, Nenad Bijedić(2), Vladimir Matijević (kapiten), Ismet Šišić, Sead Kajtaz, Vladimir Skočajić, Predrag Jurić(1), Anel Karabeg (Vladimir Gudelj) i Semir Tuce.

Njihov strateg bio je Duško Bajević, a u finalu je savladan Dinamo Zagreb sa 3:1.

Velež je prvi put bio finalista kupa 1958. Akteri toga događaja su bili: Zdravko Brkljačić, Mensud Dilberović, Meho Handžić, Zdravko Rodin, Nikola Benco, Kruno Radiljević (kapiten), Milan Maksimović, Franjo Džidić, Omer Oručević, Šefik Alajbegović i Milorad Lazović. Tada je ekipu vodio Radomir Ćabrić, a protivnik je bila Crvena zvezda. Rezultat je bio 0:4 za Zvezdu.

Posljednje učešće Rođenih u kupu bilo je 1989. Igrali su: V. Petranović, Mili Hadžiabdić, Ismet Šišić (Ahmed Gosto), Ivica Barbarić, Veselin Đurasović, Ibro Rahimić, Zijad Repak, Zdenko Jedvaj (Damir Čerkić), Predrag Jurić, Anel Karabeg i Semir Tuce (kapiten)

Predvodio ih je Žarko Barbarić, protivnik je bio beogradski Partizan, a rezultat 6:1.

Rođeni u Evropi[uredi | uredi izvor]

"Rođeni" su 6 puta izlazili na evropsku scenu: 4 puta u Kupu UEFA i 2 puta u Kupu pobjednika kupova. Najuspješnije su učestvovali od jeseni 1974. do proljeća 1975. kad su stigli do četvrtfinala Kupa UEFA. Do tada su eliminirali moskovski Spartak, zatim bečki Rapid i engleski Derby County, da bi sa golom manjka (1:0, 0:2) stali u holandskom gradu Enschedeu protiv Twentea. A u tom čvrstom koračanju po starom kontinentu dres Veleža nosili su: Slobodan Mrgan, Miomir Meter, Džemal Hadžiabdić, Marko Colić, Boro Primorac, Vladimir Pecelj, Jadranko Topić, Vahid Halilhodžić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Momčilo Vukoje, zatim Slavko Njeguš, Mirsad Mulahasanović, Dubravko Ledić, Marijan Kvesić, Milidrag Hodžić, Dragan Okuka i Ahmed Glavović predvođeni strategom Sulejmanom Repcom. 1988. Velež je stigao do osmine finala Kupa UEFA s trenerom Žarkom Barbarićem.

Ostat će upamćen i veliki dvoboj sa slavnom Borussijom Dortmund. Na prepunom Bijelom brijegu, pred više od 33.000 gledalaca, Velež je slavio 2:1, ali rezultat iz Dortmunda glasio je 2:0 u korist Borussije.

Velež je bio finalist Srednjoevropskog kupa 1975. i pobjednik Balkanskog kupa 1981. Učestvovao je i u Rapan kupu (1962. i 1963). Rođeni su imali i nekoliko uspješnih turneja po inozemstvu. To su, prije svih, one po Srednjoj i Južnoj Americi i po Dalekom istoku i Australiji.

Mostar i Velež su od 1965. do 1992. bili domaćini najuglednijeg evropskog turnira u zimskom razdoblju. Za to vrijeme na djelu je vidjena 31 ekipa među kojima i 16 stranih - 2 reprezentacije i 14 klubova. Na stadionu pod Bijelim brijegom na toj reviji učestvovali su timovi iz Austrije, Mađarske, Čehoslovačke, Rumunije, Njemačke, Švicarske, Poljske, Irana, SSSR-a, kao i s prostora bivše Jugoslavije, izuzev iz Makedonije. Rođeni su na svom tradicionalnom turniru bili prvi čak 15 puta.

Nogometna škola[uredi | uredi izvor]

Kad se priča o Veležovim zvijezdama i šarmerima, svakako je nezaobilazna čuvena mostarska fudbalska škola. Rođeni su u slavnim danima i godinama bili prepoznatljivi po svom imidžu. Lepršava, maštovita, otvorena i ofanzivna igra. Takvim poimanjem fudbalske vještine plijenili su poklonike najpopularnijeg sporta na svim stadionima tadašnje države, ali i onim evropskim i drugim. Ko se ne sjeća i ko ne pamti velemajstore loptanja, fudbalske boeme - šarmere Halduna-Lea Hrvića, Sulejmana Repca, Muhameda Mujića, Duška Bajevića, Franju Vladića, Jadrana Topića, Momčila Vukoje, Blaža Sliškovića, Vladimira Škočajića, Vladimira Matijevića, Semira Tuce, Seada Kajtaza i one koji su, na njima specifičan način, čuvali mrezu mostarskog kluba - Žarka Barbarića, Gordana Irovića, Ivana Čurkovića, Envera Marića, Vukašina Petranovića.

Godine 1989. u četvrtom jurišu (finalisti i 1969, 1977, 1987) i juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije. Pobjednički trofej bio je u rukama Nenada Džidića (kapiten), Siniše Spaića, Slavena Muse, Zvonimira Matkovića, Dražena Madunovića, Sanjina Pintula, Nikole Jokišića, Asmira Džafića, Nikole Juričića, Damira Vučića (Marina Pušića) i Darmina Begića, a njihov trener bio je Salem Halilhodžić.

Poslije rata u BiH[uredi | uredi izvor]

Dolazkom rata Velež ostaje bukvalno bez svega što je imao. Poslije rata Mostar postaje podijeljen grad, od tada se Mostar dijeli na istočni i zapadni. Na istočnoj strani grada preovladavaju navijači Veleža, a na zapadu je HŠK Zrinjski. Derbiji koji se održavaju između ova dva tima su najveći i najgledaniji u Bosni i Hercegovini.

Navijači[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Red Army

Red Army, ili punim nazivom Udruženje građana "Klub navijača Red Army Mostar", jest organizirana grupa navijaa FK Velež.

Ambox outdated serious.svg Ovaj članak ili njegov dio sadrži zastarjele podatke.
Članak dopunite novijim podacima, a nakon toga uklonite ovaj šablon.

Igrači[uredi | uredi izvor]

Trenutni sastav[uredi | uredi izvor]

  • Igrači sezone 2010/11.
Br. Pozicija Igrač
1 Bosna i Hercegovina GK Adnan Bobić
3 Bosna i Hercegovina DF Darko Maletić
4 Bosna i Hercegovina MF Denis Zvonić
5 Bosna i Hercegovina DF Zlatko Kazazić
6 Bosna i Hercegovina MF Fadil Marić
7 Bosna i Hercegovina MF Mustafa Kodro
8 Bosna i Hercegovina MF Nedžad Serdarević
9 Bosna i Hercegovina DF Armel Škaljić
10 Bosna i Hercegovina MF Rijad Demić
11 Bosna i Hercegovina FW Mirza Ćemalović
12 Srbija GK Željko Kuzmić
13 Bosna i Hercegovina MF Anel Hebibović
Br. Pozicija Igrač
14 Bosna i Hercegovina DF Amer Mahinić
15 Bosna i Hercegovina DF Armin Jazvin
16 Bosna i Hercegovina DF Samir Merzić
17 Bosna i Hercegovina FW Ševko Okić
18 Bosna i Hercegovina MF Anel Čurić
19 Bosna i Hercegovina MF Maid Jaganjac
21 Bosna i Hercegovina MF Ajdin Nuhić
23 Bosna i Hercegovina FW Marsel Mace
24 Bosna i Hercegovina FW Alidin-Dino Hajdarović
25 Srbija DF Milan Knežević

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

1980/81, 1985/86.
2005/06.

Reference[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]