Ibn-Batuta

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Abu Abdullah Muhammad Ibn Battuta
Rođenje (1304-02-25) 25. februar 1304.
Tanger, Maroko
Smrt1369.
Maroko

Abu Abdullah Muhammad ibn Batuta ili jednostavno Ibn-Batuta (arapski: أبو عبد الله محمد بن بطوطة) bio je arapski naučnik, geograf i putopisac iz 14. vijeka. Poznat je po putovanjima koja su zabilježena u zapisima "Putovanja". U trideset godina posjetio je većinu tadašnjeg poznatog islamskog svijeta, kao i mnoge nemuslimanske zemlje. Putovao je i po sjevernoj Africi, rogu Afrike, zapadnoj Africi, istočnoj Evropi, Bliskom istoku, južnoj, srednjoj i jugoistočnoj Aziji te Kini. Smatra se jednim od najvećih putnika svih vremena. Podaci govore da je prešao više od 100.000 kilometara.

Rani život i prvi hadž[uredi | uredi izvor]

Ibn-Batuta je na svom putovanju kroz muslimanski svijet posjetio i Granadu, posljednje muslimansko uporište na Pirinejskom poluostrvu

Sve što se zna o životu Ibn Battuta dolazi iz autobiografskih podataka sadržanih u zapisima sa putovanja. Rođen je berberskoj porodici islamskih pravnih učenjaka u marokanskom gradu Tangeru 1304. godine, za vrijeme vladavine dinastije Marinida.[1] Kao mladić studirao je malikijski mezheb, dominantni oblik obrazovanja u Sjevernoj Africi u to doba,[2] te je po završetku školovanja bio sunitski učenjak i pravnik malikijskog mezheba. U junu 1325. godine, u dobi od 21 godine života, Ibn Battuta odlazi iz rodnog grada na hadždž, odnosno u Meku. Putovanje traje 16 mjeseci a Maroko ponovo neć vidjeti narednih 24 godine. Na put kreće sam, ne nalazeći pratioca sa prijateljskim odnosom niti putnike sa kojima bi se udružio na tom dalekom putovanju. Na ovo putovanje ka Meki krenuo je kopnom, slijedivši rutu koja se prostirala uz sjevernoafričku obalu Magreba. Put ga je vodio kroz Tlemcen, Bejaiau a zatim i Tunis, gdje je ostao dva mjeseca.[3] Zbog sigurnosti tu se pridružio karavani kako bi smanjio rizik od napada lutajućih arapskih beduina. U gradu Sfax, sklopio je prvi u nizu brakova koje je ostvario tokom svojih putovanja.[4] U rano proljeće 1326. godine, nakon putovanja od preko 3.500 km, Ibn Battuta je stigao u grad Aleksandriju.[5] Tu je proveo nekoliko sedmica posječujući lokacije u tom područje, a zatim krenuo u unutrašnjosti prema Kairu, koji je u to vrijeme bio važan i veliki grad i ujedno i glavni grad Mamlučkog Sultanata. U Kairu je ostao oko mjesec dana[6] a onda se ukrcao na prvi od svojih zaobilazaka prema Meki. U to doba iz Kaira prema Meki su postojale tri uobičajene rute. Ibn Battuta je izabrao najmanje korištenu rutu koja se sastojala od uzvodnog putovanja rijekom Nilom, a onda bi skrenuo istočno kopnom do crvenomorske luke 'Aydhad. Pa ipak, kada se približio tom gradu, zbog mjesne pobune koja je izbila, bio je prisiljen vratiti se nazad u Kairo.[7]

Irak i Perzija[uredi | uredi izvor]

Ibn Battutov kratki posjet perzijsko-mongolskom gradu Tabrizu 1327. godine

17. novembra 1326. godine, nakon mjesec dana provedenih u Mekki, Ibn Battuta se pridružio velikom karavanu hadžija koji su se sa hadža vraćali u Irak preko Arapskog poluostrva.[8] Karavan se kretao prema sjeveru, ka Medini, a zatim su putujući noću, okrenuli prema sjeveroistoku, preko Nađ platoa ka gradu Nadžafu, na putovanju koje je trajalo oko dvije sedmice. U Nadžafu je posjetio mezar Alije, četvrtog halife Pravednog halifata. Tu, umjesto da nastavi sa karavanom prema Bagdadu, Ibn Battuta je započeo šest mjeseci dugo putovanje zaobilaznicom, koje ga je odvelo u Perziju. Od Nadžafa, putovaoje u Vasit, a zatim slijedio rijeku Tigris do Basre. Njegovo sljedeće odredište je bio grad Isfahan u Perziji, preko Zagros planine. Došao je do Širaza, velikog grada u procvatu, pošteđenog od razaranja mongolskih osvajača koji su opustošili mnoge gradove na sjeveru. Poslije toga, vratio se preko planina do Bagdada gdje je stigao juna 1327. godine.[9] Pojedini dijelovi grada su i dalje bili u ruševinama nakon invazije vojske Hulago Kana 1258. godine. Poslije toga, Ibn Battuta je opet posjetio Bagdad, vjerovatno u julu, ali je prvi put otišao na izlet prema sjeveru duž rijeke Tigris. Posjetio je Mosul, gdje je bio gost guvernera Ilkanate,[10] a zatim i gradove Cizre i Mardin u današnjoj Turskoj. Na planini u blizini grada Sinjar, upoznao je kurdskog mistika koji mu je dao neke srebrnjake.[11] Vraća se natrag u Mosul gdje se pridružuje karavanu hadžija koji putuju u Meku. Oboljen dijarejom, stiže u grad slab i iscrpljen, na svoj ​​drugi hadž.[12]

Mjesta koja je posjetio Ibn Battuta[uredi | uredi izvor]

Tokom svog putovanja, Ibn Battuta je prešao oko 117.500 km i posjetio teritoriju koja odgovara teritoriji današnjih 44 država:[13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dunn 2005, str. 19
  2. ^ Dunn 2005, str. 22
  3. ^ Dunn 2005, str. 37; Defrémery i Sanguinetti 1853, str. 21 Vol. 1
  4. ^ Dunn 2005, str. 39; Defrémery i Sanguinetti 1853, str. 26 Vol. 1
  5. ^ Defrémery i Sanguinetti 1853, str. 27 Vol. 1
  6. ^ Dunn 2005, str. 49; Defrémery i Sanguinetti 1853, str. 67 Vol. 1
  7. ^ Dunn 2005, str. 53–54
  8. ^ Dunn 2005, str. 88–89; Defrémery i Sanguinetti 1853, str. 404 Vol. 1
  9. ^ Dunn 2005, str. 97; Defrémery i Sanguinetti 1854, str. 100 Vol. 2
  10. ^ Defrémery i Sanguinetti 1854, str. 134-139 Vol. 2.
  11. ^ Dunn 2005, str. 102; Defrémery i Sanguinetti 1854, str. 142 Vol. 2
  12. ^ Dunn 2005, str. 102–103; Defrémery i Sanguinetti 1854, str. 149 Vol. 2
  13. ^ Old World Encounters: Cross-Cultural Contacts and Exchanges in Pre-Modern Times (New York: Oxford University Press, 1993),114.
  14. ^ Candice Goucher, Charles LeGuin, and Linda Walton, Themes in Global History Boston: McGraw-Hill, 1998) Arhivirano 29. 5. 2016. na Wayback Machine

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Dunn, Ross E. (2005), The Adventures of Ibn Battuta, University of California Press, ISBN 0-520-24385-4 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link). Prvi put publikovano 1986. ISBN 0-520-05771-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]