MiG-29

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
MiG-29
Russian Air Force Mikoyan-Gurevich MiG-29S Naumenko-1.jpg
MiG-29
Proizvođač Mikojan
Prvi let 6. oktobar 1977
Status u upotrebi
Glavni korisnik Rusija, Indija, Ukrajina i mnogi drugi.
Cijena 29 miliona $ (2009.)

Mikojan-Gurjevič MiG-29 (Ruski: Микоян и Гуревич МиГ-21; NATO naziv: "Fulcrum") je sovjetski višenamjenski lovački avion. Prvi prototip je poletio 1977. godine, a paralelno je razvijan sa Su-27. Razvijen je kako bi bio konkurencija američkim F-16 i F-18.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Saga o avionu MiG-29 je započeta početkom sedamdesetih godina kada je konstruktorski biro "Mikojan" radio na više idejnih projekata novog lovačkog aviona 1980tih godina. Kako se to radi i na Zapadu, "Mikojan" je nastavio razvojem svojih projekata u skladu sa dostignutim stepenom razvoja novih metoda i procesa projektovanja, u skladu sa stečenim iskustvima u eksploataciji i u borbenoj primjeni svojih aviona i najboljih zapadnih aviona, ali i u skladu sa potrebama, da novi projekat može da zadovolji buduće zahtjeve potencijalnih korisnika.

Detaljan projekat aviona MiG-29 je započet 1974. godine. Od samog početka MiG-29 je bio projekat od posebnog značaja za sovjetsko RV i može se reći, da je njegov značaj sve više rastao sa nastupajućim vremenom. Potrebno je podsjetiti, da je NATO u to vrijeme usvojio taktiku prodiranja u sovjetski vazdušni prostor svojim bombarderskim i jurišnim avionima na malim visinama, a da tadašnji sovjetski avioni MiG-23 nisu bili opremljeni radarima sa mogućnošću "osmatranja i gađanja nadolje". Prema tome nisu mogli ni da autonomno napadaju takve ciljeve (protivnike) koji lete na malim visinama u svim vremenskim uslovima. Također, treba napomenuti, da su Amerikanci 1974. godine u naoružanje uveli lovac-presretač F-15 Eagle i da su iste godine poletjeli prototipovi lakog lovačkog aviona s oznakama YF-16 (kasnije poznat lovac F-16 Fighting Falcon) i YF-17 (kasnije mornarički lovac-bombarder F/A-18 Hornet). Osim toga, mora se imati na umu i ne baš slavan rezultat sovjetskih aviona u lokalnim ratovima, naročito na Bliskom Istoku. Očigledno je, da je MiG-29 morao da bude bolji od novih zapadnih lovaca u bliskoj borbi u zraku, da im bude ravnopravan protivnik ili da ih nadmaši u borbama izvan zone vizuelne vidljivosti, da se uspješno bori protiv jurišnih i bombarderskih aviona kakvi su na primjer F-111, ali i novi avion MRCA koji se tada rađao u Zapadnoj Evropi a kasnije dobio naziv Tornado.

Ukupno je proizvedeno 13 prototipova aviona MiG-29, a prvi je poletio 6. oktobra 1977. godine. Pilot je bio Aleksandar Fedotov (pogino je 1984. godine u udesu aviona MiG-31). Dva glavna opitna pilota su bili Aleksandar Fedotov i Valerij Menitski. Zapad je došao do prvih fotografija prototipova aviona MiG-29 pomoću satelita novembra 1977. godine i dao im privremenu oznaku Ram-L. U toku ispitivanja prototipova bilo je određenih problema: Menitski je morao iskočiti iz prototipa PT2 (16. juna 1978. godine) nakon loma motorskog nosača, a Fedotov je morao iskočiti iz PT4 nakon eksplozije komore za sagorjevanje na jednom motoru. Oba otkaza tehnike su nastala zbog grešaka proizvođača i "tipične" su kod razvoja novog aviona. Ispitivanje prototipova je uspješno završeno i prvi serijski avion je isporučen Frontovskoj avijaciji SSSR-a tokom 1983. godine. Opremanje vazduhoplovstva novim avionom se brzo odvijalo, sa prioritetom onih vazduhoplovnih jedinica koje su bile stacionirane u blizini "željezne zavjese". Prvo javno prikazivanje aviona MiG-29 Zapadu je izvršeno tokom posjete grupe od šest aviona MiG-29 Finskoj jula 1986. godine. Već 1987. godine i prvi avioni MiG-29 su ušli i u naoružanje Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva. U početnoj fazi uvođenja aviona u naoružanje bilo je dosta problema s ovladavanjem novih tehnologija. Vrijeme između dva otkaza je bilo dosta kratko (2 - 3 sata tokom 1983. godine), motori su bili podvrgavani čestim pregledima sa početnim resursom od samo pedesetak časova. Vrlo brzo su problemi prevaziđeni i počevši od 1986. godine avion je dostigao ustaljeni stepen pouzdanosti, praćen daljim unapređivanjem i povećanjem rokova rada motora i drugih komponenata.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Pogled na nos aviona.

Na avionu MiG-29 je izvršena intenzivna integracija (stapanje) krila i trupa. Krila su trapeznog oblika s uglom strijele napadne ivice od 420, s izraženim korjenim produžecima s uglom strijele od 730 - u koje su ugrađeni dopunski uvodnici zraka i top. Zbog toga su strejkovi debeli i grade znatan talasni otpor pri prelasku sa podzvučnih na nadzvučne brzine. Kao posljedica toga, vrijeme ubrzanja u transsonici je znatno veće nego na prijmer kod aviona F-16. U korjenom delu izlazne ivice krila su ugrađena zakrilaca, koja se pri polijetanju i slijetanju obaraju na ugao od 250 stepeni. Pored zakrilca - prema krajevima krila, su ugrađena krilca, koja se otklanjaju za ugao ±200 stepeni. Duž napadne ivice krila su ugrađena pretkrilca. Obaranje (izvlačenje) pretkrilaca se vrši automatski - pri sletanju po signalu o izvučenosti stajnog trapa, a u letu - po signalu sistema za ograničenje napadnog ugla. Maksimalan ugao otklona pretkrilaca iznosi 200 stepeni. Pri manevrisanju brzinama M Ł 0,8 i pri napadnom uglu a Ł 90 pretkrilca se automatski otklanjaju na ugao od 200 stepeni.

Motori[uredi | uredi izvor]

Za pogon aviona MiG-29 namjenski je razvijen motor RD-33. To je dvostrujni, dvovratilni turbomlazni motor sa komorom za dopunsko sagorjevanje (DS). On ostvaruje maksimalan potisak od 50,4 kN bez DS, a 83 kN sa DS, pri čemu su odgovarajuće specifične potrošnje goriva 0,75 i 1,96 kg/daN/h. Protok vazduha kroz motor iznosi 77 kg/s, a stepen dvostrujnosti je 0,55. Masa motora je 1.050 kg, dužina mu je 4,2 m, prečnik uvodnika 0,80 m, a maksimalan prečnik oko 1 m. Ukupan stepen sabijanja motora iznosi 21,7. Rotorski dio motora čine: četvorostepeni ventilator, devetostepeni kompresor visokog pritiska i jednostepene turbine visokog i niskog pritiska. Motor RD-33 pripada klasi motora s odnosom potiska i mase od 8 (daN) : 1 (kg); ima elektrohidromehaničko upravljanje i časovni resurs u granicama od 300 - 400 časova. Dalji pravci strukture motora su usmjereni na monokristalne lopatice turbine, na potpuno digitalno upravljanje i na poboljšanje tehnike hlađenja diskova i lopatica turbine. Novije verzije motora imaju povećan potisak za 10% i resurs od 700 - 1000 sati. Za pogon aviona MiG-29 se koriste dva motora RD-33.

Pilotska kabina[uredi | uredi izvor]

Pilotska kabina MiGa-29

Piloti sjede u izbacivim sjedištima koji se mogu aktivirati na nultoj visini (piloti se mogu sigurno katapultirati iz kabine dok je zrakoplov na zemlji). Uz zaslon ispred pilotskog vjetrobranskog stakla (en. "head up display, HUD") kabina je opremljena s uobičajenim pokazivačima. Težnja je očito bila napraviti pilotsku kabinu što sličnijom onoj na MiG-u 23 za lakši prijelaz pilota na novi tip zrakoplova. Od svih prethodnih ruskih lovaca MiG-29 ima najbolju vidljivost iz pilotske kabine uzdignute iznad trupa zrakoplova. Daljnja modernizacija model uključuje elektronične zaslone s modernim LCD više-funkcionalnim zaslonima umjesto klasičnih pokazivača (en.Glass cockpit).

Verzije[uredi | uredi izvor]

Peruanski MIG-29SE.
Srpski MiG-29UB.

MiG-29 (9-12)

Izvorna verzija; u operativnu uporabu ušla 1983.; NATO oznaka Fulcrum-A.

MiG-29A (9-12A)

Izvozna verzija za Varšavski pakt; jednostavnija elektronika i bez mogućnosti nošenja nuklearnog oružja.[2]

MiG-29B (9-12B)

Izvozna verzija za kupce izvan Varšavskog pakta. Još slabija elektronika.[2]

MiG-29UB (9-51)

Dvosjed s ograničenom borbenom sposobnošću.

MiG-29S (9-12S)

Verzija samo za Sovjetski Savez i Varšavski pakt. Novi N019M Topaz radar, unaprijeđene letne kontrole, avionika i IFF sustav te povećana nosivost oružja.[3][4]

MiG-29SD (9-12SD)

Izvozna verzija 9-12S sa slabijom elektronikom.[4]

MiG-29SE (9-12SE)

Izvozna verzija temeljena na 9-12SD; ista elektronika ali s mogućnošću ugradnje sonde za nadopunu goriva tijekom leta.[4]

MiG-29S (9-13S)

Povećan kapacitet goriva, mogućnost ugradnje sustava za ometanje L203BE Gardeniya.[4]

MiG-29SE (9-13SE)

Izvozna verzija s gotovo svim unaprijeđenjima koje imaju ruske S verzije.[4]

MiG-29SM (9-12SM)

Verzija samo za Sovjetski Savez i Varšavski pakt. Mogućnost lansiranja i navođenja raketa Kh-29T/TE te bombi KAB-500KR[4] Prvi prototip ove inačice poletio je 1995. godine.

MiG-29SMT (9-17)

Veći kapacitet goriva, novim premaz boje sa stealth značajkama, te nova avionika testirana na nekoliko probnih zrakoplova. Slovo T u oznaci SMT označava "toplivo" tj. gorivo.[5]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Indijski MiG-29.

MiG-29 prvi put je predstavljen javnosti u Finskoj u junu 1986. U septembru 1988. dva primjerka zrakoplova izložena su na aero-mitingu u Velikoj Britaniji. Slijedeće 1989. godine tijekom prve sedmice aeromitinga u Parizu MiG-29 sudjeluje u incidentu i ruši se.[6] Pariška prezentacija bila je tek drugo javno pokazivanje sovjetskih lovaca od 1930. godine. Zapadni posmatrači bili su impresionirani osobinama i mogućnostima zrakoplova.

Na MiGu-29 su u Zaljevskom ratu letjeli i irački piloti. Prema USAF-u, pet zrakoplova je srušeno.[7] Za rušenje zrakoplova više je kriva slaba obuka pilota, loša protuzračna obrana i loše održavanje nego njegova sama kvaliteta. Osam pilota MiGa-29 prebjeglo je u Iran gdje i danas lete u Iranskim zračnim snagama.

Kubanski MiG-29 srušio je dva civilna zrakoplova Cessna 337 1996. kada su se spomenuti zrakoplovi približili kubanskom zračnom prostoru. [8]

MiGovi u sirijskim zračnim snagama patroliraju iznad Sirije i Libanona. Sirijski piloti hvale mogućnosti zrakoplova i njegov sistem naoružanja.

Indijski MiGovi učestvovali su u ratu u Kašmiru. Bili su zračna podrška za Mirage 2000-s koji su ispuštali laserski navođene bombe na neprijateljske ciljeve. Indijske zračne snage modificirale su MiG-29 i uspješno testirale ispaljivanje rakete zrak-zrak s njegovih nosača. Indijski zrakoplovi su i prije kašmirskog rata bili opremljeni opremom za smozaštitu ("Chaff" - listići metalne folije koji se izbacuju iz zrakoplova radi ometanja neprijateljskih radara koji te listiće prepoznaje kao objekt; "Flare" – mnoštvo svjetlećih raketa za zavaravanje navođenih raketa).

SFRJ i SRJ[uredi | uredi izvor]

Bivša SFRJ kupila je krajem 1987. 14 MiGova-29 i 2 MiG-29UB. Jedina jedinica opremljena s njima bila je 127. eskadrila s Batajnice.[9] Prvi zrakoplovi stigli su u SFRJ 24. septembra 1987. bez oznaka. Radilo se o dva dvosjeda kojima su uskoro dodane oznake te evidencijski brojevi 18301 i 18302. U jugoslavenskog zrakoplovstvu, jednosjedni MiG-29 označavani su kao L-18 a dvosjedi kao NL-18.[10] Glavna skupina od 14 jednosjeda stizala je u dva navrata 22. i 28. prosinca iste godine i 1988.[11] Zbog predviđanja da će se u budućnosti zrakoplovstvo svesti na manje od 100 operativnih lovaca, za razdoblje od 1995. do 2000. razmatrana je kupnja dodatnih Fulcruma.[12] To se međutim zbog skorog raspada države nikada nije ostvarilo.

Izbijanjem sukoba u Hrvatskoj, MiGovi su napadali ciljeve na području Slavonije tijekom čega su tri i oštećena uslijed djelovanja hrvatskih snaga.[13] Svih 16 zrakoplova preživjelo je sukob te su nastavili letjeti u sastavu zrakoplovstva Savezne Republike Jugoslavije. Tijekom sankcija koje su uvedene prema SRJ zbog sudjelovanja u agresiji na Hrvatsku i BiH, zrakoplovi nisu redovno održavani te je 1999-u dočekao samo mali broj potpuno ispravnih zrakoplova.

Novo ratno djelovanje imali su za vrijeme NATO-ovog bombardiranja SRJ u sklopu operacije Saveznička Sila. Već prve noći 24. marta 1999., od pet MiGova-29 koliko ih je poletjelo, tri su oborena, jedan je oštećen i jedan je sletio s teškim kvarovima.[14] Sljedeći dan oborena su i dva zrakoplova koja su zalutala u bosanskohercegovački zračni prostor.[14] Nakon stanke od gotovo mjesec dana, jedan jugoslavenski Fulcrum poletio je 4. maja kako bi presreo NATO zrakoplove na području Valjeva. Ponovljeni kvarovi na zrakoplovu rezultirali su u tome da je oboren uz pogiblju pilota.[14] Do završetka bombardiranja, dodatna četiri zrakoplova uništena su na tlu dok je jedan izgubljen tijekom letnih testiranja.[14]

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Korisnici aviona MiG-29.
Bugarski MiGovi 29.
Njemački MiG-29.

Bivši korisnici[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "AEROMAGAZIN" br.3, jun 1998.
  2. ^ a b MiG-29 Fulcrum-A in service. Vectorsite.net (8.5.2010.)
  3. ^ Gunston & Gordon, str. 245 (1998)
  4. ^ a b c d e f Gunston & Gordon, str. 246 (1998)
  5. ^ Ruski programi modernizacije bojnih zrakoplova - MiG-29. Tino Jelavić, Hrvatski vojnik br. 69
  6. ^ http://www.weeklystandard.com/Content/Public/Articles/000/000/013/788wbhgw.asp
  7. ^ USA Air Force Milestones, 1999-12-31.
  8. ^ http://www1.umn.edu/humanrts/cases/86-99.html
  9. ^ Dimitrijević (2006), str. 261
  10. ^ Dimitrijević (2006), str. 262
  11. ^ Dimitrijević (2005), str. 81
  12. ^ Dimitrijević (2005), str. 85
  13. ^ Dimitrijević (2005), str. 89
  14. ^ a b c d Yugoslav & Serbian MiG-29S. Acig.org (13.5.2010.)