Idi na sadržaj

Ćiribiribela (Bijelo dugme)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ćiribiribela
LP Bijelog dugmeta
Objavljen1988.
ŽanrRok-muzika
Trajanje39:36
IzdavačDiskoton
Producent(i)Goran Bregović
Hronologija albuma Bijelog dugmeta
Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo
(1986)
Ćiribiribela
(1988)
nema

Ćiribiribela je deseti i posljednji LP-album grupe Bijelo dugme iz 1988. godine u izdanju sarajevske diskografske kuće "Diskoton". Sve pjesme napisao je Goran Bregović, a album je snimljen tokom oktobra i novembra 1988. godine u studijima Aquarius u Beogradu i RTV Sarajevo.[1]

O albumu

[uredi | uredi izvor]

Muzički album Bijelog dugmeta pod nazivom "Ćiribiribela" objavljen je krajem 1988. godine.[1] Snimljen je tokom političke krize u bivšoj Jugoslaviji, a obilježili su ga pacifistički napori vođe sastava Gorana Bregovića: na naslovnici albuma je slika Edwarda Hicksa "Noina arka", a pjesma "Lijepa naša" predstavlja nacionalnu himnu Hrvatske "Lijepa naša domovino" u kombinaciji sa srpskom pjesmom iz Prvog svjetskog rata "Tamo daleko", a naslovna pjesma sadrži tekst o paru koji se pita šta će učiniti ako rat započne i na kraju zaključuju da će "ostati kod kuće i ljubiti se".[2]

Snimanje albuma otkrilo je krizu unutar sastava. Pjesme "Lijepa naša" i "Evo, zakleću se" svirali su studijski muzičari Nenad Stefanović "Japanac" na bas gitari i član sastava Bajaga i Instruktori Vladimir "Vlajko" Golubović na bubnjevima, što je izazvalo sukobe Bregovića na jednoj strani, te basiste Zorana Redžića i bubnjara Gorana "Ipeta" Ivandića.[3]

Najuspješnija pjesma na albumu kod publike bila je "Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim", na kojoj je svirao trubački orkestar Fejata Sejdića. Prema Bregovićevim riječima, nadahnuta je stihom iz pjesme Đorđa Balaševića "Priča o Vasi Ladačkom".[4] Druge uspješne pjesme su "Evo zakleću se", "Ako ima Boga", "Šta ima novo", "Nakon svih ovih godina", pop pjesma "Napile se ulice" i dalmatinska narodna pjesma "Ćirbiribela".[1]

Raspad sastava

[uredi | uredi izvor]

Početkom 1989. godine Bijelo dugme je krenulo na turneju koja je trebala trajati do 1. aprila.[1] Koncertu u Beogradu, održanom na Beogradskom sajmu 4. februara, prisustvovalo je oko 13.000 ljudi.[5] Koncert u sarajevskoj Zetri, koji je bio održan 11. februara, također je bio vrlo uspješan, a prisustvovalo je više od 20.000 ljudi. Međutim, na nekim koncertima u Hrvatskoj publika je negodovala i bacala razne predmete na pozornicu dok je Bijelo dugme izvodilo svoje projugoslavenske pjesme.[5]

Nakon koncerta u Modriči održanog 15. marta (do kraja turneje su ostala četiri koncerta), pjevač Alija Islamović prijavio se u bolnicu zbog bolova u bubrezima.[6] Ovaj događaj otkrio je postojeće sukobe unutar sastava: Bregović je tvrdio da Islamović nije imao problema tokom turneje[6], dok je menadžer Raka Marić izjavio da će Bijelo dugme tražiti novog pjevača za planirane koncerte u Kini i Sovjetskom Savezu.]].[7] Vođa sastava Goran Bregović otišao je u Pariz, ostavljajući budući status Bijelog dugmeta otvoren za nagađanja. Nakon jugoslavenskih ratova koji su izbili 1991. godine, postalo je jasno da Bijelo dugme neće nastaviti svoju aktivnost.

"Ćirbiribela" je bilo posljednje muzičko izdanje ovog sastava (izuzimajući kompilacijske albume) prije ponovnog okupljanja Bijelog dugmeta 2005. godine i koncertnog albuma Turneja 2005: Sarajevo, Zagreb, Beograd.[1]

Spisak pjesama

[uredi | uredi izvor]
  1. "Ćiribiribela" (Bregović)– 4:12
  2. "Šta ima novo" (Bregović) – 5:21
  3. "Neću to na brzaka" (Bregović) – 4:10
  4. "Evo zakleću se" (Bregović) – 5:53
  5. "Đurđevdan je a ja nisam s onom koju volim" (Bregović) – 3:55
  6. "Napile se ulice" (Bregović) – 2:49
  7. "Ako ima Boga" (Bregović) – 5:18
  8. "Nakon svih ovih godina" (Bregović) – 4:40
  9. "Lijepa naša" (Bregović) – 3:18

Članovi grupe

[uredi | uredi izvor]

Saradnici

[uredi | uredi izvor]
  • Radomir Marić - Raka, izvršni producent
  • Goran Bregović, producent
  • Nebojša Stefanović - Japanac
  • Vladimir Golubović - Vlajko
  • Slobodan Sokolović
  • Jasmin Sokolović
  • Predrag D. Svačić
  • Vladimir Smolec
  • Beogradsko pjevačko društvo
  • Klapa Trogir
  • Orkestar "Kadrijevi", Skoplje
  • "TRIO" Leila Mulabegović, Dalida Duraković i Bojan H. Halilović (omot)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006. Beograd: self-released. str. 35.
  2. ^ Krstulović, Zvonimir (2005). Bijelo Dugme: Doživjeti stotu. Profil. str. 50.
  3. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Beograd: Laguna. str. 281.
  4. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Beograd: Laguna. str. 284.
  5. ^ a b Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Beograd: Laguna. str. 291.
  6. ^ a b Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Beograd: Laguna. str. 292.
  7. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Beograd: Laguna. str. 293.