Điđi Jankelić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Dragan Điđi Jankelić (rođen 29. 12. 1955. godine u Sarajevu) jeste bosanskohercegovački muzičar koji je najpoznatiji kao bubnjar grupe Bijelo dugme. Pod majčinim utjecajem upisao se u muzičku školu gdje je učio sviranje harmonike, a išao je na kurs klasične gitare i vježbao flautu. Opredijelio se za bubnjeve gledajući na koncertu bubnjara Korni grupe u Sarajevu. Muzikom je počeo aktivno da se bavi godine 1971. u KUD-u "Vaso Miškin Crni". Godine 1972. svirao je s Kornišama, a 1973. našao se u sastavu Trinaesti pokušaj. Naredne godine prešao je u grupu Formula 4. S grupom Rok snimio je singl ploču "Položi ruke u travu" (1974), a s grupom "Juli" (1975) svirao je i pjevao sentimentalne pjesme. Nakon toga se pridružio muzičkom sastavu Čisti zrak i s njima snimio ploču pod nazivom "301" (1975). Potom je s Nedom Ukraden sarađivao na ploči "Tko me to odnekud doziva" (1976) i s Rezonansom na njihovoj singl ploči "Neka svijet bude orkestar" (1977).

Početkom 1977. godine održao je solistički koncert u amfiteatru Doma mladih u Sarajevu. Tu ga je zapazio Željko Bebek i pozvao da svira na njegovom albumu "Skoro da smo isti" (1977), a potom je postao član Bijelog dugmeta, zamijenivši Ipeta Ivandića. Sa Bijelim dugmetom je snimio albume "Bitanga i princeza" i "Doživjeti stotu".[1] Bio je prvi bubnjar u bivšoj Jugoslaviji koji je počeo svirati bubnjeve sa dvije bas pedale. Zahvaljujući stilskoj raznovrsnosti Điđija Jankelića pri sviranju bubnjeva grupa Bijelo dugme je lakše postavila ritam sekciju i iz temelja napravila stilsku promjenu sa rock muzike na albumu Bitanga i princeza na ska muziku sa albuma Doživjeti stotu. Učestvovao je na muzičkoj turneji po Beogradu, Sarajevu i Zagrebu povodom ponovnog okupljanja Bijelog dugmeta nakon 16 godina od prestanka zajedničkog sviranja.[2] Po izlasku sa odsluženja vojnog roka u JNA, u aprilu 1983. godine razmišljao je o solo muzičkoj karijeri, od koje je, na kraju, ipak odustao. S Oliverom Mandićem je snimio album "Zbog tebe bih tucao kamen" (1982) i pratio Zdravka Čolića na turneji (1983. - '84.). Zatim je postao član grupe "Mama CO-CO" (1984), s kojom je pratio Željka Bebeka i Dadu Topića. Godine 1986. bio je član grupe Mona Liza, sa kojom je snimio album "Spavaj, Vesna" (1986). godine, kao i prateći pjevač na albumu "Smrt fašizmu" (1986.) grupe Plavi orkestar. Jedno vrijeme je bio povremeni član sarajevske hard rock grupe Divlje jagode. Godinama je bio miljenik muzičkih kritičara i publike koja ga je nezvanično smatrala najboljim bubnjarom u bivšoj Jugoslaviji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Điđi Jankelić, bubnjar Bijelog dugmeta". source.ba. Pristupljeno 20. 12. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Điđi Jankelić: "Prvo idu muzikalnost i maštovitost, pa tek onda tehnika!"". balkanrock.com. Pristupljeno 20. 12. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)