Doživjeti stotu (Bijelo dugme)
| Doživjeti stotu | ||||
|---|---|---|---|---|
.jpg) | ||||
| LP Bijelog dugmeta | ||||
| Objavljen | 1980. | |||
| Snimljen | Beograd, oktobar-novembar 1980 | |||
| Žanr | rok, novi val | |||
| Trajanje | 32:19 | |||
| Izdavač | Jugoton | |||
| Hronologija Bijelog dugmeta | ||||
| ||||
Doživjeti stotu je peti studijski LP-album sarajevske rok grupe Bijelo dugme iz 1980. godine u izdanju zagrebačke diskografske kuće Jugoton. Album je označio muzički prelazak Bijelog dugmeta sa njihovog hard rock zvuka pod utjecajem narodne muzike (poznat i kao "pastirski rok") ka novom valu. To je drugi i posljednji studijski album ove grupe na kojem je Zoran "Điđi" Jankelić svirao na bubnjevima. Sniman je i remiksovan u studiju VI Radio Beograda, oktobra i novembra 1980. Doživjeti stotu anketiran je 1998. godine kao 35. na listi 100 najvećih jugoslavenskih rok i pop albuma u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike.[1]
Historija
[uredi | uredi izvor]Tokom kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih, na jugoslavenskoj rok sceni pojavili su se brojne novovalne i punk grupe. Uočavajući ovaj trend u tadašnjoj popularnoj muzici u zemlji, vođa Bijelog dugmeta Goran Bregović navodno je bio fasciniran muzičkom scenom u razvoju koja se temeljila na grupama u nastajanju, posebno pjesmama Azre i Prljavog Kazališta. Tokom 1980. godine muzičari Bijelog Dugmeta odlučili su promijeniti muzički pravac, pa su u decembru 1980. godine objavili novi album "Doživjeti stotu" koji je bio pod utjecajem novog vala.[2][3]
"Doživjeti stotu" bio je prvi album Bijelog dugmeta koji je proizveo gitarista i vođa benda Goran Bregović.[3] Za razliku od pjesama s prethodnih albuma, koje su bile pripremljene mnogo prije snimanja albuma, većina pjesama s ovog albuma urađene su za vrijeme snimanja.[4] Kako su snimke morale biti gotove prije zakazanog masteringa u Londonu, Bregović je napisao tekstove u kratkom roku.[5] Saksofon na snimkama svirali su jazz saksofonista Jovan Maljoković i avangardni muzičar Paul Pignon. Bregović je jednom prilikom izjavio da su prvobitno pozvali Stjepka Guta da svira puhačke dijelove u pjesmama, ali ih je on odbio.[6]
Od pjesama na albumu, samo "Pristao sam biću sve što hoće" i "Pjesma mom mlađem bratu" nalikovale su starom zvuku Bijelog dugmeta. Pjesme "Ha ha ha" i "Tramvaj kreće (ili kako biti heroj u ova šugava vremena)" bile su prve pjesme Bijelog dugmeta koje su sadržavale tekstove povezane s politikom.[3] U skladu sa svojim prelaskom prema novom valu, grupa je promijenila svoj hard rok stil: članovi grupe Bijelo dugme kratko su se ošišali, a pjevač Željko Bebek obrijao je brkove koji su bili njegov zaštitni znak.[7]
Naslovnica albuma
[uredi | uredi izvor]Provokativnu naslovnicu, koja se pojavila u tri različite verzije, dizajnirao je Mirko Ilić, umjetnik usko povezan s jugoslavenskom scenom novog vala. Bilo je to prvi put da bend nije radio sa svojim starim saradnikom Draganom S. Stefanovićem na naslovnici albuma.[3]
Prijem i reakcije
[uredi | uredi izvor]Neposredno nakon objavljivanja, pjesma "Čudesno jutro u krevetu gospođe Petrović" dobila je zabranu na nekim radio i TV stanicama zbog teksta "sve u finu materinu".
Zbog radikalno novog zvuka, album je naišao na puno skepticizma. Međutim, vođa sastava Bregović izjavio je dok se grupa pripremala za početak turneje:
Bilo bi glupo napraviti ovu ploču drugačije nego što je, jer ovo je jedini način na koji trenutno osjećam svoju muziku. Kad se osvrnem unazad, mislim da je ovo naš prvi album urađen s toliko energije. Gladni smo muzike i mislim da će i naši nastupi uživo biti izuzetni. Ploča je sva urađena u živahnom tempu, ima puno teksta i ritma i mislim da će se svidjeti javnosti.
Većina kritičara je pohvalila novo muzičko djelo, a u recenziji albuma objavljenoj u časopisu Duga, Petar Luković napisao je:
Ono što je posebno impresivno za Bijelo dugme je njihova sposobnost da stalno obnavljaju svoju publiku. Za novačenje iz redova mlađih slušalaca, upravo oni koji su, kroz tekstove i vizuelnu sliku, spremni prihvatiti Dugme kao predstavnike autonomnog rok duha.
Krajem 1980, prema anketi čitalaca za časopis Džuboks Bijelo dugme je izabrano za grupu godine, Željko Bebek za pjevača godine, klavijaturista grupe Vlado Pravdić izabran je za klavijaturistu godine, Điđi Jankelić za bubnjara godine, Zoran Redžić za bas gitaristu godine, Goran Bregović za kompozitora, tekstopisca, producenta i aranžera godine, "Doživjeti stotu" za album i naslovnicu albuma godine.[7]
Bivši bubnjar Bijelog dugmeta Milić Vukašinović ismijavao je novi zvuk i stil Bijelog dugmeta u pjesmama Vatrenog poljupca "Poštovani ska ska" i "Živio rock 'n' roll", objavljenim na albumu "Živio rock 'n' roll" 1982.[3]
Spisak pjesama
[uredi | uredi izvor]- "Doživjeti stotu" (3:12)
- "Lova" (2:49)
- "Tramvaj kreće (ili Kako biti heroj u ova šugava vremena)" (3:14)
- "Hotel, motel" (3:33)
- "Pjesma mom mlađem bratu (iz Niša u proljeće '78)" (4:14)
- "Čudesno jutro u krevetu gospođe Petrović" (2:29)
- "Mogla je biti prosta priča" (2:47)
- "Ha, ha, ha" (3:10)
- "Zažmiri i broj" (3:45)
- "Pristao sam biću sve što hoće" (3:01)
Članovi grupe
[uredi | uredi izvor]- Željko Bebek - pjevanje
- Goran Bregović - gitara
- Điđi Jankelić - bubnjevi
- Zoran Redžić - bas-gitara
- Vlado Pravdić - klavijature
Saradnici
[uredi | uredi izvor]- Dubravko Majnarić - glavni i odgovorni urednik
- Goran Bregović - producent
- Siniša Škarica - muzički urednik
- Joca Višković - tehničko vođstvo
- Rade Ercegovac - ton majstor
- Dean Kršić - tehničar
- Mirko Ilić - dizajn
- Željko Stojanović - foto
- Paul Pignon, Jovan Maljoković - saksofoni
- Predrag Kostić - truba
- Jelenko Milaković - udaraljke
- "Pop polifonija" i dečiji hor grupe "Zana"
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Antonić, Duško; Štrbac, Danilo (1998). YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike. Belgrade: YU Rock Press.
- ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 183.
- ^ a b c d e Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006. Belgrade: self-released. str. 33.
- ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 190.
- ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 191.
- ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 192.
- ^ a b Krstulović, Zvonimir (2005). Bijelo Dugme: Doživjeti stotu. Profil. str. 35.