Bitanga i princeza (Bijelo dugme)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bitanga i princeza
Bitanga i princeza (Bijelo dugme).jpg
LP Bijelog dugmeta
Objavljen 1979.
Žanr rock
Trajanje 32:43
Izdavač Jugoton
Hronologija albuma Bijelog dugmeta

Eto! Baš hoću!
(1976)
Bitanga i princeza
(1979)
Doživjeti stotu
(1980)

Bitanga i princeza je četvrti studijski album rock grupe Bijelo dugme iz 1979. godine u izdanju diskografske kuće Jugoton. Bio je to prvi album Bijelog dugmeta na kojem je Điđi Jankelić svirao na bubnjevima i posljednji album ove grupe orijentiran na hard rock muziku prije njihovog prelaska na novi val sljedeće godine.[1]

Godine 1998. Bitanga i princeza je anketirana na 10. mjestu na listi 100 najvećih jugoslavenskih rok i pop albuma u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rok i pop muzike.[2] Godine 2015. album je proglašen 15. na listi 100 najvećih jugoslavenskih albuma prema hrvatskom izdanju muzičkog časopisa Rolling Stone.[3]

Historija[uredi | uredi izvor]

Bubnjar Ipe Ivandić i klavijaturista Laza Ristovski napustili su ovu muzičku grupu 1978. godine nakon objavljivanja njihovog sporednog projekta Stižemo, Bijelom dugmetu se pridružio klavijaturista Vlado Pravdić, koji ih je napustio 1976. zbog služenja obaveznog vojnog roka. Ipe Ivandić je zamijenjen Điđijem Jankelićem, koji je prethodno svirao na solo albumu pjevača Željka Bebeka Skoro da smo isti. Bijelo dugme je svoj novi album započelo pripremati tokom 1978. godine u Niškoj Banji, dok je vođa Bijelog dugmeta Goran Bregović još služio vojsku u Nišu, ali su se definitivno ponovo okupili u Sarajevu 1. novembra.[1]

Prvobitno je izdavačka kuća grupe Bijelo dugme Jugoton zakazala snimanje u londonskom AIR Studios (u kojem su snimljena njihova prethodna dva studijska albuma) za kraj novembra, da bi ploča bila objavljena prije novogodišnjih praznika.[4] Međutim, nakon što je postalo jasno da ova muzička grupa neće moći snimati u novembru, a novi raspored u studijima AIR ne može se napraviti, sesije snimanja preseljene su u Beograd. Album je snimljen tokom januara 1979. u studiju PGP RTB u Beogradu, a mastering u Abbey Road Studios u Londonu. Album je, kao i njihova prethodna dva studijska albuma, producirao Neil Harrison.[5] Nije sadržavao zaštitni znak grupe pod folk utjecajem hard rock zvuka, jer nije sadržavao gotovo nikakve elemente narodne muzike, dok su u baladama "Kad zaboraviš juli" i "Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš" nastupio simfonijski orkestar.[6]

Stvaranje albuma pratila je cenzura. Originalnu naslovnicu, koju je dizajnirao stari saradnik Bijelog dugmeta Dragan Stefanović, na kojoj je prikazana ženska noga koja udara muške genitalne dijelove, odbila je izdavačka kuća Jugoton kao "vulgarnu".[1] Stefanović je tada dizajnirao potpuno bijelu naslovnicu albuma, ali urednici Jugotona odbili su je s obrazloženjem da će zahtijevati da album bude jeftiniji.[7] Album je završio na naslovnici koju je dizajnirao Jugotonov dizajner Ivan Ivezić. Stih "Koji mi je moj" isključen je iz pjesme "Ala je glupo zaboraviti njen broj", a stih "A Hrist je bio kopile i jad" iz pjesme "Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš "zamijenjeno je sa "A on je bio kopile i jad ".[1]

Album je objavljen 16. marta 1979. U aprilu 1979. godine, Bregović je u intervjuu za muzički magazin Džuboks izjavio da je prihvatio uređivanje teksta, ali da se usprotivio promjeni Stefanovićeve naslovnice:

To je smiješno! Tamo sjedi neki odbor koji se sastoji od pet umjetnika i manekena i predaje ljudima govoreći im šta je dobro, a šta nije. Jugoslavenski narod uvijek je bio pametan u najgorim mogućim situacijama i neće biti pametan kad je u prodavnici ploča?!

[6]

Bregović je komentirao montažu tekstova "Ala je glupo zaboravio njen broj" i "Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš":

Na snimanju je izostavljena psovka, ali tu stvar s Hristom oni (Jugoton) su objasnili kao "političku stvar". Kad kažu "politički", svađa je gotova. To je poznato, univerzalno objašnjenje: "To bi moglo stvoriti političke neprijatnosti". Iako zaista ne vidim kakve bi neugodnosti to moglo izazvati. U zemlji u kojoj možete slobodno vjerovati u Hrista, možete slobodno biti i protiv Hrista, iako Hrist ni u kom pogledu nije važan u toj pjesmi. On je tu samo da istakne sliku. Namjera pjesme nije da se bavi religijom.

[6] 2005. godine, na snimanju dokumentarne serije Rockovnik, Bregović je izjavio:

danas taj stih vjerovatno ne bih napisao.

[4]

Spisak pjesama[uredi | uredi izvor]

  1. "Bitanga i princeza" (3:46)
  2. "Ala je glupo zaboravit' njen broj" (3:53)
  3. "Ipak, poželim neko pismo" (4:29)
  4. "Kad zaboraviš juli" (4:29)
  5. "Na zadnjem sjedištu moga auta" (3:56)
  6. "A koliko si ih imala do sad" (4:18)
  7. "Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš" (7:49)
  • Tekst i muzika - Goran Bregović.[5]

Članovi grupe[uredi | uredi izvor]

Saradnici[uredi | uredi izvor]

  • Dubravko Majnarić - glavni i odgovorni urednik
  • Neil Harrison - producent
  • Vojno Kundić - urednik
  • Maja Odžaklijevska - prateće pjevanje
  • Slobodan Marković - sintisajzer
  • Ranko Rihtman i Vojkan Borisavljević - aranžman za filharmoniju
  • Ivan Ivezić - omot
  • Chris Blair - rezao ploču

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Petar Janjatović: EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006, str. 33, ISBN 978-86-905317-1-4
  2. ^ Antonić, Duško; Štrbac, Danilo (1998). YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike. Belgrade: YU Rock Press. str. 14.
  3. ^ "Rolling Stone – Specijalno izdanje: 100 najboljih albuma 1955 – 2015". Rolling Stone (jezik: Croatian). Zagreb: S3 Mediji (Special editidon): 42.CS1 održavanje: Nepoznati jezik (link)
  4. ^ a b Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 163.
  5. ^ a b "Bijelo dugme - Bitanga i princeza". discogs.com. Pristupljeno 19. 10. 2020.
  6. ^ a b c Krstulović, Zvonimir (2005). Bijelo Dugme: Doživjeti stotu. Profil. str. 34.
  7. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 169.