Eto! Baš hoću! (album)
| Eto! Baš hoću! | ||||
|---|---|---|---|---|
.jpg) | ||||
| LP Bijelog dugmeta | ||||
| Objavljen | 1976. | |||
| Snimljen | Air Recording Studios, Oxford Circus, London 1-20. novembar 1976 | |||
| Žanr | rock, bluz-rok, balada | |||
| Trajanje | 34:14 | |||
| Izdavač | Jugoton | |||
| Hronologija Bijelog dugmeta | ||||
| ||||
Eto! Baš hoću! jest treći studijski LP-album sarajevske rok grupe Bijelo dugme iz 1976. Objavila ga je zagrebačka diskografska kuća Jugoton, a snimljen je u Air Recording Studios u Londonu novembra iste godine. Album je posvećen članovima grupe Zoranu Redžiću, Goranu "Ipetu" Ivandiću i Vladi Pravdiću, koji su bili na odsluženju obaveznog vojnog roka u JNA. Bio je to prvi album grupe Bijelo dugme na kojem je svirao klavijaturista Laza Ristovski nakon njegovog prelaska iz grupe Smak, što je u tadašnjim jugoslavenskim novinarskim muzičkim krugovima izazvalo veliku pažnju. To je ujedno i jedini album na kojem je bubnjeve svirao Milić Vukašinović, a anketiran je na 31. mjestu od 100 najvećih jugoslavenskih rok i pop albuma po knjizi iz 1998. YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rok i pop muzike.[1]
Snimanje albuma[uredi | uredi izvor]
Tokom 1976. bas gitarista Bijelog dugmeta Zoran Redžić, bubnjar Goran Ivandić i klavijaturista Vlado Pravdić bili su odsutni u muzičkim aktivnostima grupe zbog primanja poziva na obavezno služenje vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.[2] Svaki od njih je tako dobio privremenu zamjenu: na mjesto Redžića došao je vođa hard rok grupe Formula 4 Ljubiša Racić, umjesto Gorana "Ipeta" Ivandića preuzeo je Bregovićev bivši kolega iz grupe Kodeksi Milić Vukašinović, a Pravdića je zamijenio Laza Ristovski. Dolazak Laze Ristovskog iz Smaka (glavni konkurenti Bijelog dugmeta u to vrijeme) pobudila je veliku pažnju u tadašnjoj jugoslavenskoj štampi.
Grupa je radila i pripremala se za snimanje albuma u selu Borike u istočnoj Bosni, gdje su prethodno radili na svom prethodnom studijskom albumu, Šta bi dao da si na mom mjestu. Radni naslov albuma bio je "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje", po naslovu pjesme pjesnika i tekstopisca Duška Trifunovića. Goran Bregović nije uspio napisati muziku na stihove ove pjesme (stihove je kasnije upotrijebio u pjesmi koju je snimila Jadranka Stojaković), pa je namjeravao imenovati album "Hoću bar jednom da budem blesav". Međutim, urednicima Jugotona nije se svidio naslov, pa je album na kraju naslovljen "Eto! Baš hoću!". Album je kao i "Šta bi dao da na mom mjestu", snimljen u Londonu, a producirao ga je Neil Harrison. Na snimanju bas gitaru je svirao pjevač Željko Bebek, jer je Ljubiša Racić bio angažiran samo kao muzičar na koncertnim turnejama. Album je objavljen 20. decembra 1976.[3]
Opis[uredi | uredi izvor]
Nakon veoma uspješnog albuma "Šta bi dao da si na mom mjestu" muzičari Bijelog dugmeta snimili su "Eto! Baš hoću!", koji je naišao na veoma dobar prijem kod publike i muzičkih kritičara. Goran Bregović se prilikom komponiranja osam pjesama za ovo muzičko ostvarenje odlučio za nastavak uspješne kombinacije: "pastirskog roka" ("Dede bona, sjeti se, de ti tako svega", "Slatko je ljubit' tajno") uz upotrebu bosanskog žargona i narodnog pjevanja, rok standarda ("Ništa mudro" za koju je tekst napisao Duško Trifunović, "Ne dese se takve stvari pravome muškarcu") hard rock naslovna pjesma, "Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze" i bluz rok pjesma po kojoj je album i dobio ime "Eto! Baš hoću!". Također, Bregović je na ovaj album uvrstio i dvije balade, simfonijski orijentisanu "Sanjao sam noćas da te nemam" i jednostavniju pjesmu "Loše vino" (napisali su ih Goran Bregović i kantautor Arsen Dedić, a izvorno je snimio pjevač Zdravko Čolić). Upravo na narednom albumu "Bitanga i princeza" Goran Bregović će usredsrediti veću pažnju na simfonijske balade, koju je na ovom albumu uspješno započeo. Važno je napomenuti doprinos Laze Ristovskog, koji je svojim znalačkim sviranjem električnih orgulja dao veliki doprinos cjelokupnom kvalitetu muziciranja Bijelog dugmeta na ovom albumu.[2][4]
Značaj[uredi | uredi izvor]
Eto! Baš hoću! je 2015. proglašen 36. na listi 100 najvećih jugoslavenskih albuma koje je objavilo hrvatsko izdanje američkog muzičkog časopisa The Rolling Stone.[1] Antologijske pjesme s ove LP ploče komponirane su tokom najkreativnijeg perioda ovog sastava kada su albumima "Eto! Baš hoću!" i "Bitanga i princeza" postigli vrhunac popularnosti kako u Bosni i Hercegovini tako i u bivšoj Jugoslaviji.[2]
Spisak pjesama[uredi | uredi izvor]
- "Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze" (4:41)
- "Loše vino" (2:36)
- "Eto! Baš hoću!" (3:52)
- "Dede bona, sjeti se, de tako ti svega" (4:56)
- "Slatko li je ljubit' tajno" (4:37)
- "Ništa mudro" (2:32)
- "Ne dese se takve stvari pravome muškarcu" (4:08)
- "Sanjao sam noćas da te nemam" (6:46)
- Muziku i tekst napisao Goran Bregović (osim pjesme "Loše vino", čiji je tekstopisac Arsen Dedić).[4]
Članovi grupe[uredi | uredi izvor]
- Željko Bebek – pjevanje
- Goran Bregović – gitara
- Milić Vukašinović – bubnjevi
- Laza Ristovski – klavijature [4]
Saradnici[uredi | uredi izvor]
- Neil Harrison – producent
- Veljko Despot – urednik
- Jon Kelly – snimatelj
- Jon Walls – asistent
- Chris Blair – rezao ploču
- Alf Waite jr. – trombon
- David Detries – truba
- Benjamin Newson – alt saksofon
- Raphael Ravencroft – tenor, bariton, alt saksofon
- Dragan S. Stefanović – omot
- Veljko Despot – omot
Pjevačka pratnja:
- Joy Yates
- Stevie Lange
- Val Stokes [4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Antonić, Duško; Štrbac, Danilo (1998). YU 100: najbolji albumi jugoslovenske pok i pop muzike. Belgrade: YU Rock Press.
- ^ a b c Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006. Belgrade: self-released. str. 32.
- ^ "Eto! Baš hoću!". discogs.com. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- ^ a b c d "Bijelo dugme: Eto! Baš hoću!". metalmusicarchives.com. Pristupljeno 26. 11. 2022.