Šparoga

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Šparoga/Špargla
Ilustracija šparoge
Ilustracija šparoge
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Angiospermae
Razred Monocots
Red Asparagales
Porodica Asparagaceae
Rod Asparagus
Vrsta A. officinalis
Dvojno ime
'''Asparagus officinalis'''
L.

Šparoga ili špargla (lat. Asparagus officinalis) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Asparagaceae.
Druga imena: vilina metla, pitoma šparoga, betricia.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Šparoge
Hranjiva vrijednost po 100g
Energija 85 kJ
Ugljikohidrati 3.88 g
Šećeri 1.88 g
Masnoće 0.12 g
Bjelančevine 2.2 g
Vitamin A ekviv. 38 μg (4%)
- beta karoten 449 μg (4%)
- lutein i zeaksantin 710 μg
Tiamin (Vit. B1) 0.143 mg (11%)
Riboflavin (Vit. B2) 0.141 mg (9%)
Niacin (Vit. B3) 0.978 mg (7%)
Vitamin B5 0.274 mg (5%)
Vitamin B6 0.091 mg (7%)
Folna kiselina (Vit. B9) 52 μg (13%)
Vitamin C 5.6 mg (9%)
Vitamin E 1.1 mg (7%)
Vitamin K 41.6 μg (40%)
Kalcij 24 mg (2%)
Željezo 2.14 mg (17%)
Magnezij 14 mg (4%)
Mangan 0.158 mg (8%)
Fosfor 52 mg (7%)
Kalij 202 mg (4%)
Natrij 2 mg (0%)
Cink 0.54 mg (5%)
Link to USDA Database entry
Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba.
Izvor: USDA baza podataka za namirnice

Cvjetovi šparoge su bijeli ili zelenkasto-žuti. Biljka je dvodomna, to jest jednospolni cvjetovi se nalaze na odvojenim biljkama. Za uspješno oprašivanje potrebno je gajiti i mušku i žensku biljku blizu jedna drugoj. Plodovi koji sadrže malu dozu toksina su crvenkaste bobe veličine graška. Mladi izdanci se cijene i koriste kao povrće. Šparoga se prikupljaju u aprilu i maju. Izdanci šparoge su slatkasa okusa, specifičnog slatkastog mirisa. Uzgaja se kao jestiva i ukrasna biljka, može se naći i kao samonikla. Dobro uspijeva na pjeskovitom ili kamenitom zemljištu. Neke samonikle sorte šparoga kao što su, sparožina (Asparagus acutifolius), morska špargla (Asparagus maritimus) također se upotrebljavaju za jelo i neki smatraju da su ukusnije i zdravilje od gajene šparoge.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Kao i kupus, mladi izdanci šparoge sadrže 90% vode, manje količine vitamina C i karotina. Biljka sadrži i eterično ulje, aminokiseline asparagin, tirozin, vanilin, arsen, jantarna kiselina, željezo, fosfor, kalcij, mangan, nešto šećera i merkaptan. Markaptan je sumporno jedinjenje koje pošto se podvrgne metabolizamu i daje urinu vrlo karakterističan i jak miris. Ovaj proce u organizmu se dešava jako brzo i urin mijenja miris samo 15 do 30 minuta poslije jedenja šparoga. Neke osobe genetski nemaju enzim koji rastvara markaptan i kod njih urin neće promjeniti miris poslije konzumiranja šparoga.[1]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Osim u kulinarstvu i medicini šparoga se koristi i u organičkom vrtlarstvu pošto odbija razne nametnike kao što su puževi i insekti.

Medicina[uredi | uredi izvor]

Šparoga podržavaju funkcije jetre, bubrega i pluća. Djeluje kao depurativ, diuretik, laksativ i reumineralizant. Odlična je i za dijetalnu ishranu bolesnika od šećerne bolesti. Indikacije korištenja ekstrakta i sviježe šparoge: Insuficijencija jetre i bubrega, hronični bronhitis, bubrežni kamenci, anemije, demineralizacija, dijabetes. Konzumiranje većih količina sviježe šparoge mogu blago iritirati bubrege.

Narodna medicina[uredi | uredi izvor]

Podanak šparoge koji je izvađen u jesen, ako se skuha u vodi, posjpešuje rad jetre, odstranjuje žuticu i čisti bubrege i mjehur.[2]

Asparagus u kulinarstvu[uredi | uredi izvor]

I pored nekoliko ljekovitih biljnih preparata koje sadrže ekstrakt šparoge, njena najpoznatija i najpopularnija upotreba je u kulinarstvu. Izdanci su bogat izvor bjelančevina i dijetalnih vlakana. Mladi izdanci se smatraju gurmanskom hranom. Svježa šparoga se koristi kao dodatak salatama. Postoji obilje recepata sa kuhanom ili na pari omekšanom šparogom[3]. Šparoga se može naći konzervisana u teglama i limenkama. Internetom odavno kruže prilozi o tome da dnevno konzumiranje nekoliko grama konzervisane šparoge liječi i sprečava tumore. Ovo nije tačan podatak, i pretpostavlja se da je originalni prilog na engleskom jeziku došao iz neke meksičke fabrike koja se bavi proizvodnjom konzervisane šparoge.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.149
  • Richard Willfort, "Gesundheit durch Heilkräuter"(njemački), June 1, 2010

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Promjena mirisa urina poslije jedenja šparoga, theguardian.com; pristupljeno: 22. 1. 2015. (en)
  2. ^ Richard Willfort, "Gesundheit durch Heilkräuter"(njemački), 1. juni 2010.
  3. ^ Recepti i priprema šparoge, domaćica.com; pristupljeno: 22. 1. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]