Osmi putnik (1979)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Alien (1979))
Osmi putnik
Izvorni naslovAlien
RežiserRidley Scott
ProducentGordon Carroll, David Giler, Walter Hill, Ivor Powell, Ronald Shusett
Scenarist(i)Dan O'Bannon, Ronald Shusett
Uloge
MuzikaJerry Goldsmith
Žanrnaučna fantastika, horor
KinematografijaDerek Vanlint
Montaža
  • Terry Rawlings Izmijeni na Wikipodacima
Produkcija
  • 20th Century Fox
  • Brandywine Productions Izmijeni na Wikipodacima
Distributer
Premijera25. 5. 1979
Trajanje117 minuta Izmijeni na Wikipodacima
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet11.000.000 $
Zarada203.630.630 $
PrethodnikAlien Covenant
NasljednikAliens (1986)

Osmi putnik (en. Alien) jest naučnofantastični horor režisera Ridleyja Scotta iz 1979. Originalni naslov filma (Alien: tuđin, stranac, drugačiji) odnosi se na ekstremno agresivno vanzemaljsko biće koje vreba i redom ubija posadu jednog teretnog svemirskog broda. Aliena i njegove prateće elemente dizajnirao je švicarski nadrealistički umjetnik H. R. Giger, poznat po svojim stiliziranim biomehaničkim inovacijama. Film je ostvario veliki komercijalni uspjeh, te dobio priznanja kritike, što je rezultiralo snimanjem tri nastavka: Aliens, Alien 3 i Alien: Uskrsnuće.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Godine 2112. svemirski teretni brod Nostromo, koji pripada kompaniji Weyland-Yutani, vraća se natovaren s 20 miliona tona rude[1] na Zemlju. Nakon što je centralni kompjuter MUTHUR 182 (en. mother, bs. majka) primio radiosignal sa planetoida LV-426 (u orbiti zvijezde Zeta-2 Reticuli) mijenja kurs i budi 6-članu posadu koja je bila u hibernaciji. Po standardnom protokolu svaka posada je bila obavezna da ispita izvor signala. Nakon što se je posada probudila spuštaju se s na planetoid LV-426. Tri člana posade: kapetan Dallas te članovi Lambert i Kane polaze pješice na mjesto izvora signala gdje pronalaze olupinu vanzemljaskog broda a na mjestu pilota pronalaze mumificirani skelet. Kane će pronaći nekoliko objekata koji izgledaju kao jaja. Iz jednog će iskočiti biće paukolikog oblika (u originalu facehugger) koje će probiti Kaneovu kacigu i prilijepiti mu se za lice. U međuvremenu oficir Ripley smatra da bi se, nakon što je Ash špekulisao da se kod signala radi o pozivu za pomoć, mogli raditi i o upozorenju. Lambert i Dallas će Kanea donijeti nazad u brod. Ripley odbija da otvori glavna vrata zbog eventualne zaraze, no Ash će prekršiti protokol i pustiti ih unutra. Kane se nalazi u komatoznom stanju, parazit ga očigledno snabdijeva se kisikom. Uklanjanje parazita je nemoguće jer će se ispostaviti da je njegova krv kiselina koja nakon prvog pokušaja operacije prodire kroz nekoliko spratova. Kasnije će parazit sam otpasti i umrijeti. Kane se budi i naizgled nema nekih posljedica. Posada upravlja brod prema Zemlji, pred hibernaciju žele još jednom zajednički jesti. Kane će tokom jela dobiti grčeve i bolove u prsima. Kane umire a iz prsa mu izbija zmijoliko stvorenje koje uspijeva pobjeći u kutkove broda. Očigledno je Kane bio domaćin dok je facehugger položio jaje u njega. Ispostaviti će se da pobjeglo mladunče skida kožu (poput zmije) i brzo raste. Prvi će poginuti Brett, koji je trčao za preplašenim mačorom Jonesom. Kapetan Dallas pita Majku za upute no ne dobija odgovor. Parker će zaključiti da se vanzemaljac kreće kroz vazdušne cijevi te posada planira zamku. No ispostaviti će se da je vanzemaljac inteligentan te u zamci gine kapetan Dallas. Oficir Ripley koja, nakon pogibije Dallasa, po rangu ima komandu nad brodom te postavlja upit Majci. Ispostaviti će se da je kompanija Veyland-Yutani poslala telekomandu Majci za skretanje u zvjezdani sistem Zeta-2 Reticuli. Majka, uz znanje oficira-naučnika Asha, je dobio naređenje da se vanzemaljac, po svaku cijenu, donese živ na Zemlju a posada žrtvuje. U tom trenutku pojavljuje se Ash, za kog će se ispostaviti da je android, te napada Ripley i pokušava je ućutkati. Parker i Lambert međutim stižu i pomažu da Ripley isključi Asha. Da bi otkrili mogućnost likvidacije vanzemaljca posada reaktivira Asha, koji međutim ponavlja instrukcije kompanije uz divljenje vanzemaljcu koji ubija savršeno bez kajanja. Pobješnjela Ripley spaljuje bacačem plamena ostatke Asha. Lambert, Parker i Ripley donose odluke da unište teretni brod Nostromo, gdje bi ostao vanzemaljac, te bi se uputili u spasilačkom brodu Narcissus prema Zemlji. Prilikom skupljanja opreme vanzemaljac iznenađuje Lamberta i Parkera koji oboje ginu. Nakon što Ripley odlučuje, jer se Parker i Lambert ne javljaju, da sama krene kroz zvučnike čuje mjaukanje preplašenog mačora Jonesa te se vraća po njega. U posljednjem trenutku uspijeva uletjeti u Narcissuss i kroz prozore broda posmatra kako Nostromo eksplodira. Prije nego što legne u hibernacijsku kapsulu Ripley će primijetiti vanzemaljca koji je spavao sklupčan u kutku Narcissusa. Ripley nečujno oblači skafander i dekompresijom izbacuje vanzemaljca van broda. Vanzemaljac će pokušati da se spasi u jednom id izduvnih otvora no Ripley aktivira pogone i spaljuje ga. Na kraju Ripley s mačorom Jonesom leži u hibernacijskog kapsuli uz nadu da će je pronaći spasilačka ekipa.

Alternativni kraj[uredi | uredi izvor]

  • Bilo je planirano da se vanzemaljac, imitirajući glas kapetana Dallas, pošalje poruku do Zemlje. U ovoj verziji Ripley bi poginula u konačnom obračunu, no Scott je odbacio ovu ideju.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

  • Kao najznačajnija zasluga filma je Scottov pokušaj uvođenja snažne ženske uloge, dotle je ovaj žanr dominirao muškarcima. Uprkos otporima producenata zamjenjen je muški Ripley za ženskom ulogom.
  • Nesporazum unutar posade su u prethodnom scenariju trebali biti zbog bogaćenja tokom spasilačke misije.
  • Lik vanzemaljca je dizajnirao švicarski umjetnik neusurealizma H.R. Giger dobio je oskara.[2]
  • Uvod filma su dizajnirali Richard Greenbeg i Stephen Frankfurt
  • Talijanski modelar Carlo Rambaldi, koji je konstruisao složeni mehanizam za čeljusti vanzemaljca, napravio je i lutku za E.T. vanzemaljca, navigatora gilde iz Dune, i King Konga 1976.[3]
  • Parazit facehugger (bs. licozagrljaj) koji je napao Kanea inspirisan je oblikom ljudske ruke. Dijelovi parazita sastavljeni su od mesa školjki (ostrige) i ovčije jetre.
  • Da bi scene djelovale stvarnije, glumcima nisu svi detalji bili objašnjeni, kao npr. da će proboj vanzemaljca kroz Kaneov grudni koš svi biti uprskani krvlju.
  • Nazivi brodova "Nostromo" i "Narcissus" su imena romana Josepha Conrada.
  • U prvoj verziji scenarija vanzemaljac je imao naziv zvjezdana beštija (en. Starbeast).
  • Veliki broj scena gdje je vanzemljaca glumio kostimirani kaskader nisu upotrebljene jer su prema Scottu bile smiješne. Uostalom vanzemaljca je glumio Bolaji Badejo koji je visine 2,08 metara.
  • Poglavlje Discord in Scarlet iz nf-knjige Voyage of the Space Beagle (autor A.E. van Vogt) je očigledno služilo kao inspiracija te ja u sudskoj parnici autor dobio odštetu od 50.000 dolara.
  • U sceni gdje kapetan Dallas sjedi u kabini čuje se Mocartova kompozicija Eine kleine Nachtmusik.[4] Na kraju filma čuje se kompozicija Symphony No. 2 (‚Romantic‘) koju je komponovao Howard Hanson.
  • Dan O'Bannon je upoznao Moebiusa,tokom snimanja Dune (Ajejandro Jodorowsky),[2] H.R. Gigera i Chris Fossa koji su angažovani za Osmog putnika. Moebius je dizajnirao skafandere, dok Fossov dizajn svemirskih brodova i arhitektura nisu upotrijebljen.
  • Postoje filmovi gdje se ukrštavaju (en. crossover) Alien i Predator: Alien vs. Predator i Alien vs. Predator:Requiem. U prvom se pojavljuje kompanija Weyland a u drugom Yutani. Filmovi igraju prije Aliena gdje su kompanije fuzionirale u Weyland-Yutani. U nastavku Aliens (1982) i Alien 3 androida Bishopa igra Lance Henriksen koji je istovremeno u Alien vs. Predator igrao i osnivača kompanije Charlesa Bishopa.
  • Sirovi snimak, koji je neobjavljen, dug je 192 minute.

Glavne uloge[uredi | uredi izvor]

Ekipa kod snimanja, s lijeva na desno:Ian Holm (Ash), Harry Dean Stanton (Brett), Sigourney Weaver (Ripley), Yaphet Kotto (Parker), Tom Skerritt (Dallas), Veronica Cartwright (Lambert) i John Hurt (Kane)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Osmi putnik". film. pinkSCI-FI&Fantasy. 2. 2. 2019.
  2. ^ a b "HR Giger, der düstere Prophet der Biomechanik". Arte.tv (jezik: njemački). 29. 6. 2017. Arhivirano s originala, 8. 6. 2021. Pristupljeno 13. 2. 2019.
  3. ^ "Spezialeffekt-Magier Carlo Rambaldi ist tot" (jezik: njemački). Der Spiegel. Axel Springer Verlag. 10. 8. 2012. Mit dem Oscar für die besten visuellen Effekt wurde er für "E.T. - Der Außerirdische" und "Alien" ausgezeichnet. Einen weiteren gab es als "Special Achievement Award" für "King Kong"
  4. ^ "Soundtracks". IMDB. Pristupljeno 13. 2. 2019.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]