Direktorijski sistem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Oblici vladavine
Republički oblik vladavine:
  Predsjednička republika sa potpunim predsjedničkim sistemom
  Polupredsjednički sistem s izvršnim predsjednikom i odvojenim šefom vlade koji vodi ostatak izvršne vlasti a kojeg imenuje predsjednik i odgovoran je zakonodavnoj vlasti
  Parlamentarna republika sa predsjednikom čija je uloga ceremonijalna dok izvršnu vlast predstavlja premijer čija uloga zavisi od povjerenja zakonodavne vlasti
  Republika sa predsjednikom koji ima izvršnu vlast,a kojeg bira zakonodavno tijelo

Monarhijski oblik vladavine:
  Ustavne monarhije sa monarhom čija je uloga ceremonijalna dok izvršnu vlast predstavlja premijer
  Ustavne monarhije koje pored monarha imaju i premijera ali gdje monarh i dalje ima značajnu izvršnu i/ili zakonodavnu vlast

  Države u kojima su obustavljene ustavne odredbe vlade (npr. vojnom diktaturom)
  Države gdje se oblik vladavine ne uklapa ni u jedan gore navedeni sistem (npr. Prelazne vlade, nejasne političke situacije ili ne postojanje vlade)

Direktorijska republika jest država kojom upravlja kolegij od više ljudi koji zajednički vrše ovlasti šefa države i/ili šefa vlade .

U političkoj historiji izraz direktorija, na francuskom directoire, primjenjuje se na visoke kolegijalne državne institucije sastavljene od članova pod nazivom direktor. Rani direktorijski sistemi bili su Ambrozijanska republika (1447-1450), Češki ustanak (1618-1620), Konfederacija Nove Engleske (1643-1686), djelimično u Prvom periodu Nizozemske Republie (1650-1672), Ustav Pensilvanije 1776. i Direktorij 1795–1799 u Francuskoj. Francuski direktorij inspirisan je Ustavom Pensilvanije iz 1776. godine, koji je istaknuto sadržavao kolegijalno Vrhovno izvršno vijeće od 12 članova s predsjednikom primus inter pares (prvi među jednakima). Varijante ovog oblika vladavine, zasnovane na francuskom modelu, uspostavljene su i u evropskim regijama koje je Francuska osvojila tokom Francuskih revolucionarnih ratova. Direktorijski sistemi imaju nižu metričku vrijednost predsjedništva u odnosu na predsjedničke sisteme zbog manje koncentracije političke moći u rukama jednog pojedinca.[1] Vojne hunte se razlikuju od direktorijskog sistema po tome što nisu birane. Korištenje sortiranja za odabir više rukovodilaca može dovesti do direktorijskog sistema.

Trenutni direktorijski sistemi[uredi | uredi izvor]

Direktorijska republika u Švicarskoj[uredi | uredi izvor]

Trenutno, jedina zemlja koja potpuno koristi ovaj oblik vlasti je Švicarska[2] (i u manjoj mjeri San Marino), gdje direktorije upravljaju svim nivoima uprave, federalnim, kantonalnim i općinskim. Na prvi pogled, Savezno vijeće Švicarske može izgledati kao tipična parlamentarna vlada, međutim, to nije vijeće ministara, već kolegij šefova država. Sadašnji predsjednik Konfederacije je zapravo samo primus inter pares (prvi među jednakima) sa predstavničkim funkcijama, posebno za diplomatiju sa drugim državama, bez ikakve moći usmjeravanja ili koordinacije aktivnosti kolega.[3] Savezno vijeće Švicarske bira Savezna skupština na četiri godine, a sastoji se od sedam članova, među kojima je jedan predsjednik, a jedan potpredsjednik po principu rotacije, iako su ove funkcije u normalnim okolnostima simbolične. Veza između švicarskog sistema upravljanja i predsjedničkog sistema je još očiglednija za kantonalne vlade, gdje su trenutno svi direktori pojedinačno direktno birani od strane birača.[4]

Bivši direktorijski sistemi[uredi | uredi izvor]

U prošlosti su zemlje s izabranim direktorijama uključivale:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sigman, Rachel; Lindberg, Staffan I. (1. 11. 2017). "Neopatrimonialism and Democracy: An Empirical Investigation of Africa's Political Regimes". doi:10.2139/ssrn.3066654.
  2. ^ "Switzerland | History, Flag, Map, Capital, Population, & Facts". Encyclopedia Britannica.
  3. ^ Pierre Cormon (2014). Swiss Politics for Complete Beginners. Ginevra: Slatkine.
  4. ^ Buchs, Aurélia; Soguel, Nils (1. 4. 2022). "Fiscal performance and the re-election of finance ministers–evidence from the Swiss cantons". Public Choice (jezik: engleski). 191 (1): 31–49. doi:10.1007/s11127-021-00949-z. ISSN 1573-7101.