Eurosong 1978.

Eurosong 1978.
Eurosong 1978.
Datumi
Finale	29. april 1978.
Domaćin
Mjesto održavanja	Kongresna dvorana u Parizu; Pariz, Francuska
Voditelj(i)	Denise Fabre; Léon Zitrone
Dirigent	François Rauber
Izvršni nadzornik	Frank Naef
Emiter	Télévision Française 1 (TF1)
Međučin	Stéphane Grappelli, Oscar Peterson, Yehudi Menuhin, Kenny Clarke, Niels-Henning Ørsted Pedersen
Učesnici
Broj učesnika	20
Povratak	Danska; Turska
Glasanje
Sistem glasanja	Po 10 favorita svake države će biti nagrađivani sa po 12, 10 pa 8 i tako do 1 bodova u zavisnosti kako je glasao žiri te zemlje.
Bez poena	Norveška
Pobjednička pjesma	Izrael; "A-Ba-Ni-Bi"
Hronologija
	◄ 1977 • 1978 • 1979 ►

Eurosong 1978. bio je dvadesettreći Eurosong, održan 22. aprila 1978. u Parizu. Pobijedili su Izhar Cohen i Alphabeta, predstavnici Izraela, s pjesmom "A-Ba-Ni-Bi". Iako je 'A-Ba-Ni-Bi' ispravno, Francuska televizija je greškom prikazala kao 'Ah-Bah-Nee-Bee'. Voditelji su bili Denise Fabre i Léon Zitrone i to je bio prvi put da više od jednog voditelja vodi takmičenje. Nastupilo je 20 država, najviše dotad.

Pobjednička pjesma je ljubavna pjesma otpjevana na hebrejskom ekvivalentu Ubbi dubbi (naslov je proširenje hebrejske riječi ani אני, što znači "Ja"). Ovo je prva pobjeda Izraela. Pobjeda je izazvala probleme za sjevernoafričke i srednjoistočne zemlje, iako se nisu takmičile. Prema knjizi John Kennedy O'Connora The Eurovision Song Contest: The Official History, kada je postalo jasno da će Izrael pobijediti, mnoge zemlje su prekinule sa prenosom. Jordanska televizija je završila prijenos sa slikom cvijeća^[2] i kasnije je objavila da je Belgija pobijedila (Belgija je bila druga). Norveška je završila zadnja peti put, i prvi puta je neko osvojio nula bodova od osmišljavanja modernog sistema glasanja 1975.

Lokacija

Takmičenje se održalo u Parizu, glavnom i najvećem gradu Francuske, a mjesto održavanja bila je Kongresna dvorana u Parizu. To je koncertna dvorana, konvencijski centar i šoping centar u 17. arondismanu. Kongresna dvorana izgrađena je 1974.

Format

Björn Skifsu se nije svidjelo pravilo da svaka država mora da pjeva na nacionalnom jeziku. Htio je da pjeva na engleskom, ali se predomislio u zadnji čas. Potpuno je zaboravio tekst, pa je prve stihove odtrtljao prije nego što se sjetio teksta pjesme. Pored 20 takmičara, šou su uživo prenosili i Jugoslavija, Tunis, Alžir, Maroko, Jordan, Istočna Njemačka, Poljska, Mađarska, Čehoslovačka, Dubai, Hong Kong, Sovjetski Savez i Japan.

Takmičari

Ovo je bio prvi puta da su se Grčka i Turska skupa takmičili; Grčka je debitovala 1974, ali su sljedeće godine odustali kao odgovor na Tursku invaziju Kipra 1974, te kao protest na tursko takmičenje u Štokholmu 1975.. Grčka se vratila 1976. u Haagu s pjesmom o kiparskoj krizi, "Panayia Mou, Panayia Mou", a engleski naslov je bio "Smrt Kipra", te su nastupali u Londonu 1977. s pjesmom "Mathima Solfege". Turska se nije takmičila tih godina kao protest na grčko sudjelovanje. To će se ponoviti još samo 1979: Grčka se takmičila s pjesmom "Sokrati" u Jerusalemu - Turska se nije takmičila. 1980. obje su zemlje nastupile. Iako Turska ne priznaje Kipar, sve tri zemlje su se takmičile 1981. sve do 2012.

Danska se vratila prvi puta nakon 1966. Grčka pjesma se zvala "Charlie Chaplin", kao referenca na komedijaša koji je umro 1977. Interesantno, na zapadnonjemačkom nacionalnom izboru se također pojavila pjesma "Charlie Chaplin". Ta pjesma je osvojila treće mjesto^[3] Pjesma iz Monaka je također referirala na Charlie Chaplina, ali na indirektan način.

Dirigenti

Irska - Noel Kelehan
Norveška - Carsten Klouman
Italija - Nicola Samale
Finska - Ossi Runne
Portugal - Thilo Krasmann
Francuska - Alain Goraguer
Španija - Ramón Arcusa
Ujedinjeno Kraljevstvo - Alyn Ainsworth
Švicarska - Daniel Janin
Belgija - Jean Musy
Nizozemska - Harry van Hoof
Turska - Onno Tunç
Zapadna Njemačka - Jean Frankfurter
Monako - Yvon Rioland
Grčka - Haris Andreadis
Danska - Helmer Olesen
Luksemburg - Rolf Soja
Izrael - Nurit Hirsh
Austrija - Richard Österreicher
Švedska - Bengt Palmers

Izvođači povratnici

Nekoliko izvođača se vratilo. Ireen Sheer je predstavljala Luksemburg 1974. i dijelila je 4. mjesto. Jean Vallée je predstavljao Belgiju 1970, dok je Norbert Niedermeyer, koji je predstavljao Austriju 1972. kao dio grupe Milestones, ove godine je nastupio kao dio benda Springtime.

Rezultati

Ždrijeb	Država	Pjevač	Pjesma	Jezik^[4]	Mjesto	Bodovi
01	Irska	Colm C. T. Wilkinson	"Born to Sing"	engleski	5	86
02	Norveška	Jahn Teigen	"Mil etter mil"	norveški	20	0
03	Italija	Ricchi e Poveri	"Questo amore"	italijanski	12	53
04	Finska	Seija Simola	"Anna rakkaudelle tilaisuus"	finski	18	2
05	Portugal	Gemini	"Dai li dou"	portugalski	17	5
06	Francuska	Joël Prévost	"Il y aura toujours des violons"	francuski	3	119
07	Španija	José Vélez	"Bailemos un vals"	španski^a	9	65
08	Ujedinjeno Kraljevstvo	Co-Co	"The Bad Old Days"	engleski	11	61
09	Švicarska	Carole Vinci	"Vivre"	francuski	9	65
10	Belgija	Jean Vallée	"L'amour ça fait chanter la vie"	francuski	2	125
11	Nizozemska	Harmony	"'t Is OK"	nizozemski	13	37
12	Turska	Nilüfer & Nazar	"Sevince"	turski	18	2
13	Zapadna Njemačka	Ireen Sheer	"Feuer"	njemački	6	84
14	Monako	Caline & Olivier Toussaint	"Les jardins de Monaco"	francuski	4	107
15	Grčka	Tania Tsanaklidou	"Charlie Chaplin" (Τσάρλυ Τσάπλιν)	grčki	8	66
16	Danska	Mabel	"Boom Boom"	danski	16	13
17	Luksemburg	Baccara	"Parlez-vous français?"	francuski	7	73
18	Izrael	Izhar Cohen & the Alphabeta	"A-Ba-Ni-Bi" (א-ב-ני-בי)	hebrejski	1	157
19	Austrija	Springtime	"Mrs. Caroline Robinson"	njemački^b	15	14
20	Švedska	Björn Skifs	"Det blir alltid värre framåt natten"	Švedski	14	26

Bilješke:

a. ^ Sadrži i riječi na francuskom.

b. ^ Sadrži i riječi na engleskom.

Tablica

		Ukupan broj bodova
		Rezultati
Takmičari	Irska	86		12		3		5			7	10		10	5		10		10		6	8
	Norveška	0
	Italija	53	10	6			1	4	8	6	1	1		1	2	8	2		3
	Finska	2		2
	Portugal	5			4				1
	Francuska	119	6	3	10	2	2		5	8	6	8	6	4	10	5	8	8	1	5	12	10
	Španija	65				7					8	2	4	7		4	6	12	2	6	7
	Ujedinjeno Kraljevstvo	61	3				6	2	3		2	4	2	6	8	7	3		5	2	5	3
	Švicarska	65		5	1	1		7	4	2		7	8		6	2		3	8	1	10
	Belgija	125	12	7	6	6	4	12	2	12	10		5		3	12	12		7	7	4	4
	Nizozemska	37			5					3					4	1		5	6	12		1
	Turska	2		1						1
	Zapadna Njemačka	84	1		3	12	7		10		3	5	7	8		10	7	1		3		7
	Monako	107	4	4	7	8	5	1		10	5	6	10	5	7		4	10		8	1	12
	Grčka	66	7		2	5	8	10	7		4							4	4	10	3	2
	Danska	13						6					1							4	2
	Luksemburg	73	2		12		12		12	7		3	3	2		6	1	7				6

	Izrael	157	8	8	8	10	10	8	6	5	12	12	12	12	12	3	5	6	12		8
	Austrija	14					3							3	1			2				5
Švedska	26	5	10		4		3		4

12 bodova

Broj	Država	Dao
6	Izrael	Belgija, Zapadna Njemačka, Luksemburg, Nizozemska, Švicarska, Turska
5	Belgija	Francuska, Grčka, Irska, Monako, Ujedinjeno Kraljevstvo
3	Luksemburg	Italija, Portugal, Španija
1	Francuska	Austrija
	Zapadna Njemačka	Finska
	Irska	Norveška
	Monako	Švedska
	Nizozemska	Izrael
	Španija	Danska

Reference

↑ O'Connor, John Kennedy (2007). The Eurovision Song Contest: The Official History. UK: Carlton Books. str. 217. ISBN 978-1-84442-994-3.
↑ O'Connor, John Kennedy. The Eurovision Song Contest - The Official History. Carlton Books, UK. 2007 ISBN 978-1-84442-994-3
↑ Natfinals - German 1978 final^{[mrtav link]}
↑ "Eurovision Song Contest 1978". The Diggiloo Thrush. Pristupljeno 4. 3. 2012.

[O'Connor-1] O'Connor, John Kennedy (2007). The Eurovision Song Contest: The Official History. UK: Carlton Books. str. 217. ISBN 978-1-84442-994-3.

[2] O'Connor, John Kennedy. The Eurovision Song Contest - The Official History. Carlton Books, UK. 2007 ISBN 978-1-84442-994-3

[3] Natfinals - German 1978 final^{[mrtav link]}

[4] "Eurovision Song Contest 1978". The Diggiloo Thrush. Pristupljeno 4. 3. 2012.

[1]

[2]

[3]

[4]

a

b