Evropsko ekipno šahovsko prvenstvo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Poštanska marka Azerbejžana, izdata povodom pobjede na prvenstvu 2013.

Evropsko ekipno šahovsko prvenstvo je evropsko šahovsko takmičenje, koje se održava od 1957. godine u organizaciji Evropske šahovske federacije (ECU). U šahovskoj terminologiji i bankama podataka skraćuje se kao ETC (engleski: European Team Championship). Na prvenstvima mogu učestvovati sve evropske šahovske federacije, kao i federacije bivših republika Sovjetskog saveza i Izraela. Prvenstvo se održava u muškoj i ženskoj konkurenciji.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvo prvenstvo odigrano je u Beču i Badenu u Austriji od 22.-28. augusta 1957. godine. Sve do 10-og prvenstva, održanog 1992. u Debrecenu, na turniru su igrale samo muške ekipe, a nakon toga ženski se turnir održava istovremeno. Turniri su se isprva održali svake četiri godine, ponekad u intervalima od tri ili pet godina, da bi se od 11-og prvenstva održanog u Puli, ritam ustalio na dvogodišnje održavanje.

Format takmičenja[uredi | uredi izvor]

Od prvog muškog prvenstva 1957. pa do 8-og prvenstva održanog 1983., igrale su se kvalifikacije za finalni turnir. Prijavljeni timovi bili su podijeljeni u grupe od dva do četiri tima, koji su u međusobnim susretima odlučivali o pobjedniku grupe. Pobjednici grupa, su se kvalificirali za finalni turnir. Kvalifikacije i završni turnir su se igrali po dvostrukom Bergerovom sistemu. Od 9-og prvenstva 1989. godine, na turniru učestvuje 28 ekipa, a njihov se broj skoro svake godine povećavao, dok su se turniri igrali bez kvalifikacija, a igralo se po Švicarskom sistemu sa 9 kola. Broj članova u timu se mijenjao, od deset - sa pravom na dvojicu rezervnih igrača, preko osam i šest, da bi se od 10-og prvenstva 1992. ustalio na četiri igrača sa jednim rezervnim igračem. Na prva tri prvenstva, dodjeljivala se medalja samo za pobjednika po tablama, a od 4-og prvenstva, 1973 u austrijskom Kapfenbergu dodjeljivana su priznanja i za drugi i treći najbolji rezultat po tabli.

Na ženskim prvenstvima, koja su započela 1992., održanim u Debrecenu, sistem takmičenja je bio švicarski sa devet rundi, a na prvom turniru učestvovalo je 38 timova, koji su igrali na dvije table, sa pravom na jednu rezervnu igračicu. Broj igračica, povećan je na četiri na 6-om prvenstvu 2005. u Göteborgu.

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Muškarci[uredi | uredi izvor]

# Grad
domaćin
Država Godina I II III Broj
tabli
Broj
timova
Broj
igrača
Broj
partija
1. Beč/Baden
(detalji)
AUT 1957. SSSR FNRJ  Čehoslovačka 10 4 47 120
2. Oberhausen
(detalji)
NJE 1961. SSSR FNRJ  Mađarska 10 6 72 300
3. Hamburg
(detalji)
NJE 1965. SSSR SFRJ  Mađarska 10 6 71 300
4. Kapfenberg
(detalji)
AUT 1970. SSSR  Mađarska DRNJ 10 8 96 280
5. Bath
(detalji)
ENG 1973. SSSR SFRJ  Mađarska 8 8 80 224
6. Moskva
(detalji)
SSSR 1977. SSSR  Mađarska SFRJ 8 8 80 224
7. Skara
(detalji)
ŠVE 1980. SSSR  Mađarska  Engleska 8 8 80 224
8. Plovdiv
(detalji)
BUG 1983. SSSR SFRJ  Mađarska 8 8 80 224
9. Haifa
(detalji)
IZR 1989. SSSR SFRJ  Zapadna Njemačka 6 28 216 756
10. Debrecen
(detalji)
MAĐ 1992.  Rusija  Ukrajina  Engleska 4 41 204 720
11. Pula
(detalji)
HRV
1997.  Engleska  Rusija  Armenija 4 34 169 612
12. Batumi
(detalji)
GRU 1999.  Armenija  Mađarska  Njemačka 4 36 174 648
13. Leon
(detalji)
ŠPA 2001.  Nizozemska  Francuska  Njemačka 4 25 169 612
14. Plovdiv
(detalji)
BUG 2003.  Rusija  Izrael  Gruzija 4 37 182 648
15. Göteborg
(detalji)
ŠVE 2005.  Nizozemska  Izrael  Francuska 4 40 196 720
16. Heraklio
(detalji)
GRČ 2007.  Rusija  Armenija  Azerbejdžan 4 40
17. Novi Sad
(detalji)
SRB 2009.  Azerbejdžan  Rusija  Ukrajina
18. Porto Carras
(detalji)
GRČ 2011.  Njemačka  Azerbejdžan  Mađarska
19. Varšava
(detalji)
POL 2013.  Azerbejdžan  Francuska  Rusija
20. Reykjavik
(detalji)
ISL 2015.  Rusija  Armenija  Mađarska

Žene[uredi | uredi izvor]

# Grad
domaćin
Država Godina I II III Broj
tabli
Broj
timova
Broj
igrača
Broj
partija
1. Debrecen
(detalji)
MAĐ 1992.  Ukrajina  Gruzija  Azerbejdžan 2 38 112 326
2. Pula
(detalji)
HRV 1997.  Gruzija  Rumunija  Engleska 2 30 89 270
3. Batumi
(detalji)
GRU 1999.  Slovačka  SR Jugoslavija  Rumunija 2 36 103 324
4. Leon
(detalji)
ŠPA 2001.  Francuska  Moldavija  Engleska 2 32 91 2888
5. Plovdiv
(detalji)
BUG 2003.  Armenija  Mađarska  Rusija 2 31 88 270
6. Göteborg
(detalji)
ŠVE 2005.  Poljska  Gruzija  Rusija 4 26 128 466
7. Heraklio
(detalji)
GRČ 2007.  Rusija  Poljska  Armenija
8. Novi Sad
(detalji)
SRB 2009.  Rusija  Gruzija  Ukrajina
9. Porto Carras
(detalji)
GRČ 2011.  Rusija  Poljska  Gruzija
10. Varšava
(detalji)
POL 2013.  Ukrajina  Rusija  Poljska
11. Reykjavik
(detalji)
ISL 2015.  Rusija  Ukrajina  Gruzija

Pregled[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]