Granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Granica između Bosne i Hercegovine
i Hrvatske
Bosnia and Herzegovina Croatia Locator.png
Položaj Bosne i Hercegovine i Hrvatske
Karakteristike
Države Bosna i Hercegovina
Hrvatska
Dužina932 km
Historija
Ustanovljena21. novembar 1995.

Dejtonski sporazum
Granični prelazi
Broj50
ListaSpisak graničnih prijelaza

Granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske međunarodna je granica između spomenutih država, od kojih je potonja članica Evropske unije od 1. jula 2013, pa je ovo i jedna od vanjskih granica te unije.[1] Duga je 932 km.

Opis[uredi | uredi izvor]

Počinje od tromeđe Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije na Savi kod Vršana. Dalje ide Savom do Jasenovca, gdje prelazi na Unu i prati njen tok do Bosanskog Novog. Južno od njega skreće na kopno i ide preko planine Radač, a potom izbija na Glinu, obilazi Veliku Kladušu, ide u smjeru jugoistoka i stiže do Korane, obilazi Bihać i potom se vraća na Unu. Od Martin Broda ide rječicom Dabašnicom, pa dalje preko rijetko naseljenih predjela na Kamešnici i Dinari, gotovo paralelno s obalom Jadranskog mora, i dolazi do Neretve između Gabele i Metkovića, a zatim do planine Žabe, te skreće i izbija na obalu između Kleka i Neuma, gdje Bosna i Hercegovina ima jedini izlaz na more, dijeleći Hrvatsku na dva dijela. Nakon nešto više od 20 km obale granica nastavlja ići jugoistočno, do tromeđe Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore.[2]

Podijeljena je u dva dijela: jedan dug više od 830 kilometara u smjeru jugozapad-sjever (sjeverno od Neuma), koji se proteže paralelno s jadranskom obalom, a zatim najvećim dijelom Unom i Savom, graničeći s osam hrvatskih županija, i drugi dug više od 100 kilometara (južno od Neuma), gdje Dubrovačko-neretvanska županija odvaja Bosnu i Hercegovinu od obale.

Historija[uredi | uredi izvor]

Granica postoji još od vremena Mletačke Republike, koja je potpisivanjem Karlovačkog mira 1699. proširila svoje posjede u Dalmaciji na račun Osmanlijskog Carstva. Godine 1797. Mletačka Republika prestala je postojati nakon što ju je prvo osvojio Napoléon Bonaparte da bi zatim bila ustupljena Habsburškoj Monarhiji, prema uvjetima Kampoformijskog mira. Od 1809. do 1813. mletačke zemlje bile su u sastavu Prvog Francuskog Carstva, a zatim su bile dio Ilirskih provincija da bi se ponovo vratile pod austrijsku vlast. Za vrijeme Austro-Ugarske, Kraljevina Hrvatska i Slavonija, koje su pripadale Ugarskoj, te Dalmacija graničile su s Bosanskim pašalukom. Nakon što je Austro-Ugarska anektirala i Bosnu i Hercegovinu, granica je dobila oblik koji je ostao do danas, uz manje modifikacije u međuratnom periodu. Od 1946. do 1991. bila je republička granica unutar SFR Jugoslavije, a od 1991. ona je opet granica dvije suverene države, nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Granica je potvrđena Dejtonskim sporazumom 1995.[3]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Why Dubrovnik is a lonely outpost". The Economist. 1. 7. 2013. Pristupljeno 18. 8. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Vedran Pavlić (22. 1. 2017). "Overview of Croatia's border disputes with BiH, Montenegro, Serbia, Slovenia, Liberland". total-croatia-news.com. Pristupljeno 18. 8. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Bosnia, Croatia, Serbia: Historical Boundaries 1815–1945". archiveeditions.co.uk. Arhivirano s originala, 6. 9. 2018. Pristupljeno 18. 8. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)