Herbig–Haro objekat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Izbacivanje materije zvjezdanim vjetrom na polovima

Herbig-Haro objekat (HH objekti) su mali kompaktni oblaci interstelarne materije. Ubraja se u mlade zvjezdane objekte. Ima emisijske linije vodika (H i H2) i ugljen-monoksida. Pokazuju veoma uočljive strukture u obliku čvorova. Otkriće su napravili u 1950-tim, neovisni jedan od drugog, američki astronom George H. Herbig i meksički astronom Guillermo Haro. Ustanovili su da HH objekti se obično nalaze u regionu nastanka zvijezda poput Orionove magline. Nazivaju se i male emisijske magline. Njihova sjajnost potječe od plinskog snopa mladih zvijezda koji je okružen insterstelarnom materijom. Snop pogađa interstelarnu materiju brzinom 100 km/s. Sudar se pretvara u termičnu energiju koja se emitira zračenjem. [1] Njihova temperatura iznosi oko 10.000 Kelvina.[2] Kao uzrok se smatraju protozvjezdani vjetrovi, koji potječu od novonastalih protozvijezda. Materija koja se nalazi u akrecionim disku izbacuje se velikom brzinom. Hlađenje vjetrova odvija se zračenjem. Godišnja stopa gubitka mase od 10-7 Sunčevih masa je, u poređenju s aktivnim galaksijskim jezgrima, veoma niska. Izbacivanje materije se odvija u dva pravca, koji se mogu porediti s polovima. Zvijezda, okružena akrecionim diskom, je obično tipa T Tauri. Danas (2014.) je poznato oko 300 HH objekata.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Astronomie - Planeten, Sterne,Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 163. ISBN 3-7653-1231-2. 
  2. ^ "Herbig-Haro objekt". Hrvatska enciklopedija (jezik: hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
  3. ^ Müller, Andreas. "Herbig-Haro- Objekt". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 10. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]