Korisnik:Palapa/Carmina Burana (Orff)2

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Carmina Burana je kantata koju je 1935. i 1936. godine komponovao Carl Orff, na osnovu 24 pjesme iz srednjovjekovne zbirke Carmina Burana. Njegov puni latinski naslov je Carmina Burana: Cantiones profanae cantoribus et choris cantandae comitantibus instrumentis atque imaginibus magicis ("Pjesme Beuerna: Svjetovne pjesme za pjevače i horove koje se pjevaju zajedno sa instrumentima i magičnim slikama"). Prvi put ju je izvela Oper Frankfurt 8. juna 1937. godine. To je dio Trionfija, muzičkog triptiha koji uključuje i Catulli Carmina i Trionfo di Afrodite. Prvi i posljednji dio djela se zovu " Fortuna Imperatrix Mundi " ("Fortune, Carica svijeta") i počinje s "O Fortuna".

Tekst[uredi | uredi izvor]

" Kolo sreće" iz Codexa Buranus

Godine 1934. Orff je naišao na izdanje Carmine Burane iz 1847. autora Johanna Andreasa Schmellera, originalni tekst koji datira uglavnom iz 11. ili 12. vijeka, uključujući i neke iz 13. vijeka. Michel Hofmann je bio mladi student prava i entuzijasta latinskog i grčkog jezika; pomogao je Orffu u odabiru i organizaciji 24 od ovih pjesama u libreto, uglavnom u svjetovnim latinskim stihovima, s malo srednjeg visokonjemačkog [1] i starofrancuskog. Izbor pokriva širok spektar tema, podjednako poznatih u 13. vijeku kao i u 21. vijeku: prevrtljivost sreće i bogatstva, prolazna priroda života, radost povratka proljeća, te zadovoljstva i opasnosti pića, proždrljivost, kockanja i požude.

Carmina Burana je strukturirana u pet glavnih sekcija, koje sadrže ukupno 25 stavaka. Orff označava oznake attacca između svih pokreta unutar svake scene.

Fortuna Imperatrix Mundi Fortune, Empress of the World
1 O Fortuna Latinski O Fortune hor
2 Fortune plango vulnera Latinski I lament the wounds that Fortune deals hor
I. Primo vere I. In Spring
3 Veris leta facies Latinski The joyous face of Spring mali hor
4 Omnia Sol temperat Latinski All things are tempered by the Sun bariton
5 Ecce gratum Latinski Behold the welcome hor
Uf dem anger In the Meadow
6 Tanz   Dance instrumentala
7 Floret silva nobilis Latinski/Srednji visokonjemački The noble woods are burgeoning hor
8 Chramer, gip die varwe mir Srednji visokonjemački Monger, give me coloured paint hor (mali i veliki)
9 (a) Reie   Round dance instrumentala
(b) Swaz hie gat umbe Srednji visokonjemački They who here go dancing around hor
(c) Chume, chum, geselle min Srednji visokonjemački Come, come, my dear companion mali hor
(d) Swaz hie gat umbe (repriza) Srednji visokonjemački They who here go dancing around hor
10 Were diu werlt alle min Srednji visokonjemački If the whole world were but mine hor
II. In Taberna II. In the Tavern
11 Estuans interius Latinski Seething inside bariton
12 Olim lacus colueram Latinski Once I swam in lakes tenor, hor (muški)
13 Ego sum abbas Latinski I am the abbot (of Cockaigne) bariton, hor (muški)
14 In taberna quando sumus Latinski When we are in the tavern hor (muški)
III. Cour d'amours III. Court of Love
15 Amor volat undique Latinski Love flies everywhere soprano, boys' choir
16 Dies, nox et omnia Latinski/Starofrancuski Day, night and everything bariton
17 Stetit puella Latinski There stood a girl soprano
18 Circa mea pectora Latinski/Srednji visokonjemački In my breast bariton, hor
19 Si puer cum puellula Latinski If a boy with a girl 3 tenora, baritona, 2 basa
20 Veni, veni, venias Latinski Come, come, pray come dupli hor
21 In trutina Latinski On the scales soprano
22 Tempus est iocundum Latinski Time to jest soprano, bariton, hor dječaka
23 Dulcissime Latinski Sweetest boy soprano
Blanziflor et Helena Blancheflour and Helen
24 Ave formosissima Latinski Hail to the most lovely hor
Fortuna Imperatrix Mundi Fortune, Empress of the World
25 O Fortuna (reprise) Latinski O Fortune hor

Veliki dio kompozicione strukture zasniva se na ideji okretanja Točka sreće. Crtež točka koji se nalazi na prvoj stranici Burana Codexa uključuje četiri fraze oko vanjske strane točka: Regnabo, Regno, Regnavi, Sum sine regno. (Vladat ću, vladam, vladao sam, ja sam bez carstva). Unutar svake scene, a ponekad i unutar jednog stavka, točak sreće se okreće, radost se pretvara u gorčinu, a nada u tugu. "O Fortuna", prva pjesma u Schmellerovom izdanju, zaokružuje ovaj krug, čineći kompozicioni okvir za djelo kroz istovremeno otvaranje i zatvaranje.

Scenografiju je napravio Helmut Jürgens za nastup u Minhenu 1959. godine

Orff je bio pretplaćen na dramski koncept pod nazivom "Theatrum Mundi" u kojem su muzika, pokret i govor bili neodvojivi. Babcock piše da je „Orffova umjetnička formula ograničila muziku tako što je svaki muzički trenutak trebao biti povezan s akcijom na sceni. Ovdje moderne izvedbe Carmine Burane ne ispunjavaju Orffove namjere." Orff potpisuje Carminu Buranu kao "scensku kantatu" u namjeri da na sceni prikazuje ples, koreografiju, vizuelni dizajn i druge faze akcije; komad se danas obično izvodi u koncertnim dvoranama kao kantata.

Plesnu verziju Carmine Burane koreografirala je Loyce Houlton za Minnesota Dance Theatre 1978. [2] U čast Orffovog 80. rođendana, snimljena je glumačka i koreografska filmska verzija, koju je režirao Jean-Pierre Ponnelle za njemačku radionicu ZDF; Orff je sarađivao u njegovoj produkciji. [3]

Muzički stil[uredi | uredi izvor]

Orffov stil pokazuje želju za direktnošću govora i pristupa. Carmina Burana ima malo ili nimalo razvoja u klasičnom smislu, a polifonija je također upadljivo odsutna. Carmina Burana izbjegava očigledne harmonijske složenosti, što su mnogi muzičari i kritičari istakli, kao što je Ann Powers iz New York Timesa. [4]

Na Orfa su melodijski utjecali modeli kasne renesanse i ranog baroka, uključujući Williama Byrda i Claudija Monteverdija. [5] Uobičajeno je pogrešno mišljenje da je Orff melodije Carmine Burane bazirao na neumatskim melodijama; dok su mnogi tekstovi u Burana kodeksu pojačani neumima, gotovo nijedna od ovih melodija nije bila dešifrovana u vrijeme Orffove kompozicije, niti jedna nije poslužila Orffu kao melodijski model.[6] [7] Njegova svjetlucava orkestracija pokazuje poštovanje prema Stravinskom. Konkretno, Orffova muzika veoma podsjeća na raniji rad Stravinskog, Les noces (Vjenčanje).

Ritam je, za Orfa kao što je bio i za Stravinskog, često primarni muzički element. Sve u svemu, zvuči ritmički jednostavno i jednostavno, ali metar će se slobodno mijenjati od jednog takta do drugog. Dok se ritmički luk u sekciji uzima kao cjelina, nakon takta od pet može slijediti jedan od sedam, do jednog od četiri i tako dalje, često s označenom cezurom između njih. Ove stalne ritmičke promjene u kombinaciji sa cezurom stvaraju vrlo "razgovoran" osjećaj - toliko da se ritmička složenost djela često zanemaruje.

Neke od solo arija predstavljaju hrabre izazove za pjevače: jedina solo tenor arija, Olim lacus colueram, često se pjeva gotovo u potpunosti u falsetu kako bi se demonstrirala patnja lika (u ovom slučaju, pečenog labuda). Baritonske arije često zahtijevaju visoke note koje se obično ne nalaze u baritonskom repertoaru, a dijelovi baritonske arije Dies nox et omnia često se pjevaju u falsetu, što je jedinstven primjer u baritonskom repertoaru. Zapažena je i solo sopran arija Dulcissime koja zahtijeva izuzetno visoke note. Orf je ovu ariju namijenio za lirski sopran, a ne koloraturni, kako bi muzičke tenzije bile očiglednije.

Carmina Burana je partitura za veliki orkestar

Drveni duhači Limeni Žičani Klavijature Udaraljke

♭ i A

♭)

♭ i C

Glasovi

Carmina Burana je prvi put postavljena od strane Opere u Frankfurtu 8. juna 1937. pod dirigentskom palicom Bertila Wetzelsbergera (1892–1967) sa Cäcilienchor Frankfurt, uprizorenje Oskara Wälterlina i scenografije i kostimima Ludwiga Sieverta. Ubrzo nakon veoma uspješne premijere, Orff je svom izdavaču, Schott Music, rekao sljedeće:

Sve što sam do danas napisao, a što ste vi, nažalost, odštampali, može se uništiti. Sa Carminom Buranom počinju moja sabrana djela. [8]

Nekoliko predstava ponovljeno je i drugdje u Njemačkoj. Nacistički režim je u početku bio nervozan zbog erotskog tona nekih pjesama, [9] ali je na kraju prihvatio to djelo. Postao je najpoznatije muzičko djelo komponovano u Njemačkoj u to vrijeme. [10] Popularnost djela nastavila je rasti nakon rata, a do 1960-ih Carmina Burana je bila dobro uspostavljena kao dio međunarodnog klasičnog repertoara. Komad je izabran za broj 62 na Classic 100 Ten Years On i nalazi se na broju 144 u Classic FM Kući slavnih 2020. [11]

Alex Ross je napisao da „muzika sama po sebi ne čini grijehe samo time što jeste i što ostaje popularna. To što se Carmina Burana pojavila u stotinama filmova i televizijskih reklama dokaz je da ne sadrži nikakvu đavolsku poruku, dapače da ne sadrži nikakvu poruku." [12]

Naknadni aranžmani[uredi | uredi izvor]

Popularnost djela osigurala je stvaranje mnogih dodatnih aranžmana za različite izvođačke snage.

Godine 1956. Orffov učenik Wilhelm Killmayer sačinio je reduciranu verziju za soliste, SATB mješoviti hor, dječji hor, dva klavira i šest udaraljki (timpani + 5), a autor je sam Orff. Partitura ima kratke solo dionice za tri tenora, bariton i dva basa. Ova verzija treba da omogući manjim ansamblima priliku da izvedu komad. [13] [14] [15]

Aranžman za puhački ansambl pripremio je Juan Vicente Mas Quiles (rođen 1921.), koji je želio i da duhačkim orkestrima pruži priliku da izvode djelo i da olakša nastupe u gradovima koji imaju visokokvalitetne zborove i puhački orkestar, ali nemaju simfonijski orkestar. Izvedbu ovog aranžmana snimila je North Texas Wind Symphony pod vodstvom Eugenea Corporona. U pisanju ove transkripcije, Mas Quiles je zadržao originalne dionice refrena, udaraljki i klavira. [16]

Zapaženi snimci[uredi | uredi izvor]

  • Herbert Blomstedt sa San Francisco Symphony, i San Francisco Symphony Chorus, dirigent Vance George, dobitnik Grammy Award for Best Choral Performance u 1992. Snimak je izdala Decca 11. oktobra, 1991.
  • Rafael Frühbeck de Burgos sa New Philharmonia Orchestra, the New Philharmonia Chorus (chorus master: Wilhelm Pitz), Wandsworth School Boys' Choir, John Noble, Raymond Wolansky, Lucia Popp, Emi, 1966.
  • Charles Dutoit with the Orchestre Symphonique de Montréal and Saint Lawrence Choir (Beverly Hoch (s), Stanford Olsen (t), Mark Oswald (bar). 1997, Decca 028945529028. High quality recording technically (balancing orchestra and choir)
  • Kurt Eichhorn with the Munich Radio Orchestra and Chor des Bayerischen Rundfunks [de], Tölzer Knabenchor; Lucia Popp, John van Kesteren, Hermann Prey; film directed by Jean-Pierre Ponnelle for ZDF;[17] recorded July 1973, released 1974 on Eurodisc; CD reissues on BMG in 1984 and 1995. Both the film adaptation and recording were endorsed by Carl Orff himself (Orff also collaborated on the film in honour of his 80th birthday)
  • Eugen Jochum (dirigent) sa Bavarian Radio Symphony Orchestra and the Bavarian Radio Chorus (Chor und Symphonieorchester des Bayerischen Rundfunks), Munich, Germany, with choir master Josef Kugler, as part of Trionfi: Carmina Burana (recorded October 1952) with Elfriede Trötschel (soprano), Paul Kuën (tenor), Hans Braun (baritone); reissued in 2012 on Major Classics, M2CD016, 5 060294 540168
  • Eugen Jochum with the choir and orchestra of the Deutsche Oper Berlin and Gundula Janowitz, Gerhard Stolze, and Dietrich Fischer-Dieskau. Recorded October 1967 in Berlin's Ufa-Studio, released 1968 (Deutsche Grammophon). This version was also endorsed by Carl Orff himself and was the first choice of the BBC Radio 3 CD Review "Building a Library" review in 1995.
  • Herbert Kegel with the MDR Rundfunkchor, the MDR Leipzig Radio Symphony Orchestra and Jutta Vulpius [de], Hans-Joachim Rotzsch, Kurt Hübenthal and Kurt Rehm. Recorded and released 1960 (VEB Deutsche Schallplatten). Orff himself loved this version.
  • Ferdinand Leitner with the Kölner Rundfunk-Sinfonie Orchester, the Kölner Rundfunkchor led by Herbert Shernus, and the Tölzer Knabenchor, led by Gerhard Schmidt-Gaden, was "Carl Orff's authorized recording"; Ruth-Margret Pütz (soprano), Michael Cousins (tenor), Barry McDaniel (baritone), Roland Hermann (bass). Released 1973 by Acanta and as part of seven CD set "Carl Orff Collection" (Acanta, 1992) and on Arts Archives (2003).
  • James Levine with Chicago Symphony Orchestra and Chorus and June Anderson, Philip Creech, and Bernd Weikl. Recorded 1984 (Deutsche Grammophon). This version won the 1987 Grammy Award for Best Choral Performance.
  • Ray Manzarek, keyboard player for the Doors, produced by Philip Glass and Kurt Munkacsi. Arrangements by Ray Manzarek. Carmina Burana, released 1983 on A&M Records. Genres: Rock music, Progressive rock, Art rock.
  • Riccardo Muti with Philharmonia Orchestra and Chorus and Arleen Auger, John van Kesteren and Jonathan Summers. Recorded 1979 (EMI), featured in the top three of BBC Radio 3's review and is also recommended by Classics Today.
  • New York Choral Society accompanied by Jeffrey Reid Baker using synthesizers. A 1988 recording.[18]
  • Eugene Ormandy, with the Philadelphia Orchestra and the Rutgers University Choir, Recorded and released, 1960, reissued, 1987 CBS Masterworks Records
  • Seiji Ozawa with the Berlin Philharmonic and Shin-Yu Kai Chorus; Kathleen Battle, Frank Lopardo and Thomas Allen; 1990 Philips DVD video.
  • Simon Rattle with the Berlin Philharmonic and Berlin Radio Choir; Sally Matthews, Lawrence Brownlee and Christian Gerhaher; 2005 EMI Classics. Very fast, percussive emphasis.
  • Robert Shaw with the Atlanta Symphony Orchestra, Atlanta Symphony Orchestra Chorus, and Atlanta Boy Choir; Judith Blegen (sop.), William Brown (ten.), and Håkan Hagegård (bar.); recorded 1981, released 1983 by Telarc.
  • Leonard Slatkin with St. Louis Symphony Orchestra and Chorus, RCA 09026 61673-2, featured in the top three of BBC Radio 3's review
  • Leopold Stokowski with the Houston Symphony, Guy Gardner, Virginia Babikian, Clyde Hager, the Houston Chorale and the Houston Youth Symphony Boys Choir. Released 1959 Capitol Records
  • Christian Thielemann with the choir and orchestra of the Deutsche Oper Berlin and Knabenchor Berlin. Released 1999 by Deutsche Grammophon GmbH, Hamburg. Named "Editor's Choice" by Gramophone
  • Michael Tilson Thomas with the Cleveland Orchestra, Chorus and Boys Choir; Judith Blegen, Kenneth Riegel and Peter Binder; recorded 1974, released 1975 CBS Records (quadrophonic); CD re-release 1990 MK 33172 CBS Records Masterworks. This recording was used in Michael Smuin's 1997 ballet Carmina Burana, choreographed for Smuin Ballet.[19]
  • Jos Van Immerseel with Anima Eterna Brugge, Collegium Vocale Gent, and Cantate Domino; Yeree Suh (sop.), Yves Saelens (ten.) and Thomas Bauer (bar.); 2014 Zigzag. Recorded on period instruments.

Reference[uredi | uredi izvor]

  Izvori

  • Kater, Michael H. (2000). "Carl Orff: Man of Legend". Composers of the Nazi Era: Eight Portraits. New York: Oxford University Press.
  • Taruskin, Richard (2005). The Oxford History of Western Music. 4 "The Early Twentieth Century". Oxford: Oxford University Press.
  •  CITEREFVarious

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]

  • Abrantes, Miguel Carvalho (2020). The Carmina Burana of Carl Orff: Translated from Latin to English.
  • Babcock, Jonathan. "Carmina Burana Carla Orffa: Svježi pristup praksi izvođenja djela". Horski časopis 45, br. 11 (maj 2006.): 26–40.
  • Fassone, Alberto: "Carl Orff", u: The New Grove Dictionary of Music and Musicians, London: Macmillan 2001.
  • Lo, Kii-Ming, "Sehen, Hören und Begreifen: Jean-Pierre Ponnelles Verfilmung der Carmina Burana von Carl Orff", u: Thomas Rösch (ur. ), Tekst, muzika, Szene – Das Musiktheater von Carl Orff, Mainz itd. (Schott) 2015, str. 147–173.
  • Steinberg, Michael . "Carl Orff: Carmina Burana ". Horska majstorstva: Vodič za slušaoce . Oxford: Oxford University Press, 2005, 230–242.
  • Werner Thomas: Das Rad der Fortuna – Ausgewählte Aufsätze zu Werk und Wirkung Carl Orffs, Schott, Mainz 1990,ISBN 3-7957-0209-7 .

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

[[Kategorija:Category:Carl Orff]] [[Kategorija:Category:Kantate]] [[Kategorija:Pages with unreviewed translations]]

  1. ^ More precisely, Bavarian-colored Middle High German. Reconstructions of the pronunciation of the Middle High German texts in the Carmina Burana in John Austin (1995). "Pronunciation of the Middle High German Sections of Carl Orff's 'Carmina Burana'." The Choral Journal, vol. 36, no. 2, pp. 15–18, and in Guy A.J. Tops (2005). "De uitspraak van de middelhoogduitse teksten in Carl Orffs Carmina Burana." Stemband, vol. 3, no. 1, pp. 8–9. (In Dutch; contains IPA transcriptions of the Middle High German texts.).
  2. ^ Minnesota Dance Theatre celebrates 50 years with 'Carmina Burana'
  3. ^ Carmina Burana by Carl Orff, Jean Pierre Ponnelle (1975)
  4. ^ "Not Medieval but Eternal; In Its Sixth Decade, Carmina Burana Still Echoes" by Ann Powers, The New York Times (14 June 1999)
  5. ^ Helm, Everett (July 1955). "Carl Orff". The Musical Quarterly. Oxford. 41: 292.
  6. ^ Liess, Andreas (1980). Orff. Idee und Werk (jezik: njemački). Munich: Goldmann. str. 82–83. ISBN 978-3-442-33038-6. Orff waren also zur Zeit der Schöpfung der Carmina originale Melodien nicht bekannt. (At the time of writing the Carmina, Orff had no knowledge of the original melodies.)
  7. ^ Bernt, Günter (1979). Carmina Burana (jezik: njemački). Munich: dtv. str. 862. ISBN 978-3-7608-0361-6. Die Carmina Burana Carl Orffs versuchen nicht, die überlieferten Melodien zu verwenden. (Carl Orff's Carmina Burana do not attempt to utilise the traditional melodies.)
  8. ^ Various.
  9. ^ Kater 2000.
  10. ^ Taruskin 2005.
  11. ^ "Classic FM Hall of Fame 2020", Classic FM
  12. ^ "In Music, Though, There Were No Victories" by Alex Ross, The New York Times (20 August 1995)
  13. ^ Chamber version of Orff’s Carmina burana
  14. ^ Tucson Chamber Carmina Burana
  15. ^ CARMINA BURANA (Edition for voices, two pianos and percussion)
  16. ^ "Juan Vicente Mas Quiles – Carmina Burana, published by Schott Music
  17. ^ Carmina Burana (1975) na IMDb-ju
  18. ^ "Jeffrey Reid Baker's Website". jeffreyreidbaker.com.
  19. ^ Roca, Octavio; Critic, Chronicle Dance (1997-11-07). "Smuin's 'Carmina' Hits the Heart / Double bill at Fort Mason". SFGate. Pristupljeno 2019-10-04.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Korisnik:Palapa/Carmina_Burana_(Orff)2&oldid=3380431"