Nedostatak beta-ketotiolaze

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nedostatak beta-ketotiolaze
(Nedostatak 3-oksotiolaze)
(Nedostatak mitohondrijskog acetoacetil-koenzima tiolaze A)
(Nedostatak alfa-metil-acetoacetil-CoA tiolaze)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E71.1
OMIM203750
DiseasesDB29824

Nedostatak beta-ketotiolaze je rijedak, autosomno recesivni metabolički poremećaj u kojem organizam ne može pravilno obraditi aminokiselinu izoleucin ili produkte raspadanja lipida.[1][2] Zajedno sa nedostatkom SCOT-a, pripada grupi poremećaja koji se nazivaju poremećaji korištenja ketona.

Tipska dob početka ovog poremećaja je između 6 i 24 mjeseca.

Simptomi i znaci[uredi | uredi izvor]

Znakovi i simptomi nedostatka beta-ketotiolaze uključuju povraćanje, dehidraciju, probleme s disanjem, ekstremni umor i povremeno konvulzije. Ove epizode se nazivaju ketoacidotisni napadi i ponekad mogu dovesti do kome. Napadi se javljaju kada se spojevi koji se nazivaju organske kiseline (koji nastaju kao produkti razgradnje aminokiselina i masti) nagomilaju do toksičnih nivoa u krvi. Ovi napadi su često izazvani infekcijama, gladovanjem (nekonzumiranjem hrane), ili u nekim slučajevima, drugim tipovima stresa.

Genetika[uredi | uredi izvor]

Nedostatak beta-ketotiolaze je autosomno recesivan

Ovo stanje se nasljeđuje po autosomno recesivno obrascu i izuzetno je rijetko jer je prijavljeno samo kod 50 do 60 osoba širom svijeta.

Nedostatak beta-ketotiolaze uzrokuju mutacije u genu ACAT1. Enzim koji stvara gen ACAT1 ima esencijalnu ulogu u razgradnji proteina i masti u ishrani. Konkretno, odgovoran je za obradu izoleucina, aminokiseline koja je dio mnogih proteina. Ovaj enzim također obrađuje ketone, koji nastaju tokom razgradnje masti. Ako mutacija u "ACAT1" genu smanjuje ili eliminira aktivnost ovog enzima, organizam nije u stanju da pravilno procesuira izoleucin i ketone. Kao posljedica toga, mogu se nakupiti štetni spojevi i uzrokovati da krv postane previše kisela (ketoacidoza), što narušava funkciju tkiva, posebno u centralnom nervnom sistemu.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

U nedostatku beta-ketotiolaze, alfa-metil-beta-keto-butirat, alfa-metil-beta-OH-butirat i tiglil glicin (uzvodni metaboliti zahvaćenog enzima) mogu se akumulirati i mogu se otkriti analizom organske kiseline u urinu pomoću GC–MS. Ovo može pomoći u dijagnozi, ali za precizniju procjenu potrebno je izvršiti genetičko testiranje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ RESERVED, INSERM US14 -- ALL RIGHTS. "Orphanet: Beta ketothiolase deficiency". www.orpha.net (jezik: engleski). Pristupljeno 2017-07-02.
  2. ^ "OMIM Entry - # 203750 - ALPHA-METHYLACETOACETIC ACIDURIA". omim.org (jezik: engleski). Pristupljeno 2017-07-02.

Ovaj članak uključuje tekst iz javnog domena iz Nacionalne medicinske biblioteke SAD-a

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]