Razlika između verzija stranice "Franjevci"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m robot dodaje {{Nedostaje šablon}} |
m Bot: Automatska zamijena teksta (-],[ +], [) |
||
Red 15: | Red 15: | ||
Franjevački red danas ima oko 2.000.000 pripadnika, i ima svoje sjedište u [[Rim]]u. |
Franjevački red danas ima oko 2.000.000 pripadnika, i ima svoje sjedište u [[Rim]]u. |
||
Franjevci su igrali istaknutu ulogu u istorijskom i kulturnom životu [[Bosna|Bosne]] i [[Hrvatska|Hrvatske]]. U [[Bosna|Bosnu]] dolaze kao papinski inkvizitori i misionari koji rade na iskorjenjivanju učenja [[Bosanski krstjani|bosanskih krstjana]], тј. [[Bogumili|Bogumila]] već [[1291]]. godine i tu trajno ostaju, a franjevačka provincija [[Bosna Srebrena]] je jedina ustanova koja neprekidno djeluje od srednjeg vijeka pa do danas. [[1339]]. godine se ustanovljava Bosanska vikarija, na čelu sa fra [[Peregrin Saksonac|Peregrinom Saksoncem]], koji je imao značajnu ulogu i na dvoru bosanskog bana [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]], a naimenovan je i [[Bosanski Biskup|bosanskim biskupom]]. |
Franjevci su igrali istaknutu ulogu u istorijskom i kulturnom životu [[Bosna|Bosne]] i [[Hrvatska|Hrvatske]]. U [[Bosna|Bosnu]] dolaze kao papinski inkvizitori i misionari koji rade na iskorjenjivanju učenja [[Bosanski krstjani|bosanskih krstjana]], тј. [[Bogumili|Bogumila]] već [[1291]]. godine i tu trajno ostaju, a franjevačka provincija [[Bosna Srebrena]] je jedina ustanova koja neprekidno djeluje od srednjeg vijeka pa do danas. [[1339]]. godine se ustanovljava Bosanska vikarija, na čelu sa fra [[Peregrin Saksonac|Peregrinom Saksoncem]], koji je imao značajnu ulogu i na dvoru bosanskog bana [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]], a naimenovan je i [[Bosanski Biskup|bosanskim biskupom]]. |
||
Prvi franjevački samostan u [[Bosna|Bosni]] je podignut u [[Mila]]ma kod [[Visoko]]g oko [[1340]]. godine, a kasnije su izgrađeni i samostani u [[Kraljeva Sutjeska|Sutjesci]], [[Olovo (BiH)|Olovu]], [[Srebrenica|Srebrenici]], [[Fojnica|Fojnici]], [[Kreševo|Kreševu]]. Ovakav razvoj bosanske vikarije ju je doveo u vodeći položaj na čitavom [[Balkan]]u, a njeno područje se proteže od [[Apulija|Apulije]] na jugoistoku [[Italija|Italije]] pa do [[Crno More|Crnog Mora]]. U prvoj polovini 15. vijeka se neke manje oblasti osamostaljuju i odvajaju, a nakon Osmanlijskog osvajanja [[Bosna|Bosne]] dolazi do podjele vikarije [[1514]]. na Bosnu Srebrenu (na prostoru pod Turskom okupacijom) i Bosnu-Hrvatsku (na preostalom području) i obje ove vikarije su [[1517]]. godine izdignute u rang provincija. Sultan [[Mehmed El-Fatih]] je [[1463]]. godine izdao dokument na osnovu kojeg se franjevcima dozvoljava dalje djelovanje u Bosni. U 16. vijeku se područje provincije Bosne Srebrene širi sa Osmanlijskim osvajanjima, pa obuhvata i [[Slavonija|Slavoniju]], [[Srijem]], [[Banat]] i južnu [[Ugarska|Ugarsku]] (do [[Budim]]a). U 18. vijeku, dolazi do osamostaljivanja dalmatinskih samostana, a potom se [[1757]]. izdvajaju i prekosavski samostani, te se [[1758]]. godine ustanovljava područje Bosne Srebrene koje odgovara granicama današnje Bosne i Hercegovine, a [[1847]] se ustanovljava i zasebna hercegovačka provincija. Brojni franjevci Bosne Srebrene su imali neprocjenjiv doprinos kulturnom i naučnom životu Bosne i Hercegovine, a najistaknutiji među njima bili su: [[Divković Matija|Matija Divković]], [[Nikola Lašvanin]], [[Filip Lastrić]], [[Ivan Franjo Jukić]],[[Grga Martić]] kao i mnogi drugi. |
Prvi franjevački samostan u [[Bosna|Bosni]] je podignut u [[Mila]]ma kod [[Visoko]]g oko [[1340]]. godine, a kasnije su izgrađeni i samostani u [[Kraljeva Sutjeska|Sutjesci]], [[Olovo (BiH)|Olovu]], [[Srebrenica|Srebrenici]], [[Fojnica|Fojnici]], [[Kreševo|Kreševu]]. Ovakav razvoj bosanske vikarije ju je doveo u vodeći položaj na čitavom [[Balkan]]u, a njeno područje se proteže od [[Apulija|Apulije]] na jugoistoku [[Italija|Italije]] pa do [[Crno More|Crnog Mora]]. U prvoj polovini 15. vijeka se neke manje oblasti osamostaljuju i odvajaju, a nakon Osmanlijskog osvajanja [[Bosna|Bosne]] dolazi do podjele vikarije [[1514]]. na Bosnu Srebrenu (na prostoru pod Turskom okupacijom) i Bosnu-Hrvatsku (na preostalom području) i obje ove vikarije su [[1517]]. godine izdignute u rang provincija. Sultan [[Mehmed El-Fatih]] je [[1463]]. godine izdao dokument na osnovu kojeg se franjevcima dozvoljava dalje djelovanje u Bosni. U 16. vijeku se područje provincije Bosne Srebrene širi sa Osmanlijskim osvajanjima, pa obuhvata i [[Slavonija|Slavoniju]], [[Srijem]], [[Banat]] i južnu [[Ugarska|Ugarsku]] (do [[Budim]]a). U 18. vijeku, dolazi do osamostaljivanja dalmatinskih samostana, a potom se [[1757]]. izdvajaju i prekosavski samostani, te se [[1758]]. godine ustanovljava područje Bosne Srebrene koje odgovara granicama današnje Bosne i Hercegovine, a [[1847]] se ustanovljava i zasebna hercegovačka provincija. Brojni franjevci Bosne Srebrene su imali neprocjenjiv doprinos kulturnom i naučnom životu Bosne i Hercegovine, a najistaknutiji među njima bili su: [[Divković Matija|Matija Divković]], [[Nikola Lašvanin]], [[Filip Lastrić]], [[Ivan Franjo Jukić]], [[Grga Martić]] kao i mnogi drugi. |
||
== Također pogledajte == |
== Također pogledajte == |
||
* [[Kršni zavičaj]] |
* [[Kršni zavičaj]] |
Verzija na dan 11 maj 2013 u 02:01
Na ovoj stranici koristi se jedan ili više šablona koji ne postoje. |
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Svjetovni red ustanovljen po nadahnuću sv. Franje Asiškog (1182-1226). Sv. Franjo je po svom obraćanju ustanovio bratstvo "Pokornička braća i sestre", iz kojeg se razvijaju tri franjevačka reda:
- Mala Braća - muški red
- Klarise - ženski red
- Franjevački Svjetovni Red - i muški i ženski
Franjevački red slijedi pravilo reda, a istorijat pravila je sljedeći:
- prvo pravilo reda je ustanovljeno 1221. godine, a preradio ga je papa Grgur IX 1228. godine
- drugo pravilo je izradio 1289. godine papa Nikola IV i ostalo je na snazi do 1883. godine
- treće pravilo je napisao papa Leon XIII, 1883.
- četvrto i trenutno važeće pravilo je izradio 1978 godine papa Pavao VI.
Franjevački red danas ima oko 2.000.000 pripadnika, i ima svoje sjedište u Rimu. Franjevci su igrali istaknutu ulogu u istorijskom i kulturnom životu Bosne i Hrvatske. U Bosnu dolaze kao papinski inkvizitori i misionari koji rade na iskorjenjivanju učenja bosanskih krstjana, тј. Bogumila već 1291. godine i tu trajno ostaju, a franjevačka provincija Bosna Srebrena je jedina ustanova koja neprekidno djeluje od srednjeg vijeka pa do danas. 1339. godine se ustanovljava Bosanska vikarija, na čelu sa fra Peregrinom Saksoncem, koji je imao značajnu ulogu i na dvoru bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, a naimenovan je i bosanskim biskupom. Prvi franjevački samostan u Bosni je podignut u Milama kod Visokog oko 1340. godine, a kasnije su izgrađeni i samostani u Sutjesci, Olovu, Srebrenici, Fojnici, Kreševu. Ovakav razvoj bosanske vikarije ju je doveo u vodeći položaj na čitavom Balkanu, a njeno područje se proteže od Apulije na jugoistoku Italije pa do Crnog Mora. U prvoj polovini 15. vijeka se neke manje oblasti osamostaljuju i odvajaju, a nakon Osmanlijskog osvajanja Bosne dolazi do podjele vikarije 1514. na Bosnu Srebrenu (na prostoru pod Turskom okupacijom) i Bosnu-Hrvatsku (na preostalom području) i obje ove vikarije su 1517. godine izdignute u rang provincija. Sultan Mehmed El-Fatih je 1463. godine izdao dokument na osnovu kojeg se franjevcima dozvoljava dalje djelovanje u Bosni. U 16. vijeku se područje provincije Bosne Srebrene širi sa Osmanlijskim osvajanjima, pa obuhvata i Slavoniju, Srijem, Banat i južnu Ugarsku (do Budima). U 18. vijeku, dolazi do osamostaljivanja dalmatinskih samostana, a potom se 1757. izdvajaju i prekosavski samostani, te se 1758. godine ustanovljava područje Bosne Srebrene koje odgovara granicama današnje Bosne i Hercegovine, a 1847 se ustanovljava i zasebna hercegovačka provincija. Brojni franjevci Bosne Srebrene su imali neprocjenjiv doprinos kulturnom i naučnom životu Bosne i Hercegovine, a najistaknutiji među njima bili su: Matija Divković, Nikola Lašvanin, Filip Lastrić, Ivan Franjo Jukić, Grga Martić kao i mnogi drugi.
Također pogledajte
Vanjski linkovi i reference
Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Knjige
- The Poor and the Perfect: The Rise of Learning in the Franciscan Order, 1209-1310 by Neslihan Senocak. (Cornell University Press; 2012) 280 pages; shows how Franciscans shifted away from an early emphasis on poverty and humility and instead emphasized educational roles
- A History of the Franciscan Order: From Its Origins to the Year 1517 by John Richard Humpidge Moorman, Franciscan Institute Publications, 1988. ISBN 978-0-8199-0921-3
- Origins of the Franciscan Order by Cajetan Esser, Franciscan Institute Publications, 1970. ISBN 978-0-8199-0408-9
- The Leonine Union of the Order of Friars Minor by Maurice Carmody, Franciscan Institute Publications, 1994. ISBN 978-1-57659-084-3
- Friars Minor in China: 1294 - 1944, by Arnulf Camps and Pat McCloskey, Franciscan Institute Publications, 1996. ISBN 978-1-57659-002-7
- In the Name of St. Francis: A History of the Friars Minor and Franciscanism until the Early Sixteenth Century, by Grado Giovanni Merlo, translated by Robert J. Karris and Raphael Bonanno, Franciscan Institute Publications, 2009. ISBN 978-1-57659-155-0
- The History of Franciscan Theology, by Kenan Osborne, Franciscan Institute Publications, 1994. ISBN 978-1-57659-032-4
- Friars Minor in Ireland from Their Arrival to 1400, by Francis Cotter, Franciscan Institute Publications, 1994. ISBN 978-1-57659-083-6
- The Franciscan Spirituals and the Capuchin Reform, by Thaddeus MacVicar, Franciscan Institute Publications, 1986. ISBN 978-1-57659-086-7
- Medieval Franciscan Houses, by John R. H. Moorman, Franciscan Institute Publications, 1983. ISBN 978-1-57659-079-9
- A Poor Man's Legacy: An Anthology of Franciscan Poverty, by Cyprian Lynch, Franciscan Institute Publications, 1989. ISBN 978-1-57659-069-0
- The Franciscan Concept of Mission in the High Middle Ages, by E. Randolph Daniel, Franciscan Institute Publications, 1992. ISBN 0-8131-1315-6
- Peace and Good in America, A History of the Holy Name Province, Order of the Friars Minor, 1850s to the Present, by Joseph M. White, Franciscan Institute Publications, 2004. ISBN 978-1-57659-196-3
- The Birth of a Movement, by David Flood and Thaddee Matura, Franciscan Institute Publications, 1975. ISBN 978-0-8199-0567-3
- A History of the Franciscan Order: From Its Origins to the Year 1517 by John R. H. Moorman, Oxford University Press, Oxford, (1968) ISBN 0-19-826425-9; reprint: Franciscan Herald Press, Chicago, IL (1988) ISBN 0-8199-0921-1
- Franciscan Philosophy at Oxford in the Thirteenth Century by D.E. Sharp, Oxford University Press, London (1930); (a more recent ed.: ISBN 0-576-99216-X)
- Medieval Monasticism: Forms of Religious Life in Western Europe in the Middle Ages (3rd Edition) by C.H. Lawrence, ISBN 0-582-40427-4
- The Spiritual Franciscans: From Protest to Persecution in the Century After Saint Francis by David Burr. ISBN 0-271-02128-4
- Francis and Clare: The Complete Works By Ignatius C. Brady, Regis J. Armstrong, Paulist Press, Mahwah, New Jersey, (1982) ISBN 0-8091-2446-7
- The Fraternal Economy: A Pastoral Psychology of Franciscan Economics By David B. Couturier, Cloverdale Books, South Bend (2007) ISBN 978-1-929569-23-6
- Francis of Assisi: Early Documents 3 Volumes. Edited by Regis J. Armstrong, OFM Cap., J.A. Wayne Hellmann, OFM Conv., and William J. Short, OFM. New York: New City Press. Copyright 1999, Franciscan Institute of Saint Bonaventure University, Saint Bonaventure, NY. ISBN 978-1-56548-110-7.
- "The Franciscan Story" by Maurice Carmody, Athena Press Publishing Co. UK (2008). ISBN 1-84748-141-8 ; ISBN 978-1-84748-141-2
- "Santo António de Lisboa - Da Ciência da Escritura ao Livro da Natureza", Maria Cândida Monteiro Pacheco, Imprensa Nacional casa da Moeda,Lisboa, (1997), ISBN 972-27-0855-4
- "O Simbolismo da Natureza em Santo António de Lisboa", José Acácio Aguiar e Castro,Universidade Católica Portugesa- Fundação Engº António de Almeida, Porto, 1997, ISBN UCP 972-9290.13-X /FEAA 972-8386-03-6
Članci
- Schmucki, Oktavian (2000) "Die Regel des Johannes von Matha und die Regel des Franziskus von Assisi. Ähnlichkeiten und Eigenheiten. Neue Beziehungen zum Islam" (pp. 219–244) in Cipollone, Giulio (ed.). La Liberazione dei 'Captivi' tra Cristianità e Islam: Oltre la Crociata e il Gihâd: Tolleranza e Servizio Umanitario. (CollectaneaArchivi Vaticani, 46.) Archivio Segreto Vaticano, Vatican City.
- , Masha Halevi, Between Faith and Science: Franciscan Archaeology in the Service of the Holy Places, Middle Eastern Studies Volume 48, Issue 2, 2012pages 249-267
Vanjski linkovi
Službene web stranice
Tri grane Prvog reda
Regular and Secular Third Order
- Tertius Ordo Regularis
- Ordo Franciscanus Saecularis
- Franciscan Community of Mercy, independent Franciscan website.
- Brothers of the Poor of St. Francis of Assisi
Luterani Franjevci
- Order of Lutheran Franciscans
- Šablon:De icon Evangelische Franziskaner-Tertiaren in Germany.
- Šablon:Sv icon Franciskus Tredje Orden in Sweden.
- The Kanaan Franciscan Brothers
- Šablon:Sv icon Helige Franciskus Systraskap
- Šablon:Sv icon Franciskus-Sällskapet i Finland
Anglikanci Franjevci
- Anglican Franciscans
- Order of Servant Franciscans, Third Order (OSF).
- Order of Saint Francis (OSF)
- The Little Sisters of St. Clare
- Franciscan Servants of the Holy Cross - Original Province (FSHC)
- The Company of Jesus (CJ)
- The Franciscan Order of the Divine Compassion
- The Community of the Franciscan Way
Non-denominational Franjevci
- Companions of Jesus, a non-denominational order..
- Order of Ecumenical Franciscans, a non-denominational group.
Istraživački resursi
- Online guide to the Academy of American Franciscan History Microfilm Collection, 1526-1972, The Bancroft Library
- Franciscan authors, 13th – 18th century
Commons ima datoteke na temu: Franjevci |