Razlika između verzija stranice "Metodologija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Članak je proširen i potkrijepljen.
Red 1: Red 1:
{{Izmjene u toku}}
{{Izmjene u toku}}
{{Nedostaju izvori}}
{{Preuređivanje}}
'''Metodologija''' je grana [[logika|logike]] koja proučava i razvija logičke okvire naučnog saznanja, proučava metod, razvija njegova logička načela, nastoji da sistematizira i ocijeni istraživačko iskustvo jedne nauke. Njena primarna funkcija je u logičko-epistemološkoj kritici čitave naučno-istraživačke prakse. Ona ispituje i tehniku istraživanja. Metodologiji je neophodna i kritička [[analiza]] i uopćavanje tehničkih iskustava. Logička saznanja su temelj metodologije, ali u nju pored logičkih ulaze i tehnički i heuristički elementi.


[[Datoteka:Plato-raphael.jpg|mini|Platon (427-347. p. n. e). Platonova metoda je bila "dolazak do istine kroz razgovor i rsapravu". Prikazan je dio slike "Atinska škola", Rafaelo, XVI st.]]
'''Metodologija = logičko-epistemološki + operativno-tehnički + heuristički momenat.'''
[[Datoteka:Hegel 042.jpg|mini|Hegel (1770-1831), zaslužan je za "dijalektičku metodu"]]
'''Metodologija''' (od [[grčki jezik|grč]]: ''methodos'', ''meta'' – iza, poslije + ''hodos'' – način, put i ''logos'' – riječ, govor, mišljenje, nauka) je [[nauka]] o cjelokupnosti svih oblika i načina istraživanja pomoću kojih se dolazi do objektivnog i sistematskog naučnog saznanja, dakle, pojam metodologije označava načine kako se na naučan, objektivan način dolazi do istine, provjeravaju pretpostavke i pretvaraju u naučne činjenice.<ref name="Klaić">{{cite book |last= Klaić |first= Bratoljub |date= |title= Veliki rječnik stranih riječi |url= |location= Zagreb |publisher= Zora, 1974|page= |isbn= |access-date= }}</ref><ref name="Lex">{{cite book |last= Vujaklija |first= Milan |date= |title= Leksikon stranih riječi i izraza |url= |location= Beograd |publisher= Prosveta, 1986 |page= |isbn= |access-date= }}</ref><ref name="Tubić">{{cite book|url=|title=Enciklopedijski rječnik marksističkih pojmova|last=Tubić|first=Risto|date=|publisher=IP Veselin Masleša, 1974|isbn=|location=Sarajevo|page=232-233|access-date=}}</ref><ref name="Filipović">{{cite book |last= Filipović|first= Vladimir (redaktor)|date= |title= Filozofijski rječnik|url= |location= Zagreb|publisher= Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989|page= |isbn= |access-date= }}</ref>
U svakoj potpunije razvijenoj metodološkoj zamisli mogu se izdvojiti tri glavne grupe problema:

* logički
Metodologija proučava i razvija okvire naučnog saznanja, proučava metode, razvija načela, nastoji da sistematizira i ocijeni istraživačko iskustvo jedne nauke. Njena primarna funkcija je u [[Logika|logičko]]-[[Epistemologija|epistemološkoj]] kritici cjelokupne naučno-istraživačke prakse. Ona ispituje tehniku istraživanja i daje joj precizne okvire. Logička saznanja su temelj metodologije, ali u nju pored logičkih ulaze i tehnički i heuristički elementi.
* tehnički

* naučno–strategijski
U svakom potpunije razvijenom metodološkom sistemu mogu se izdvojiti tri glavne grupe problema:
* logički,
* tehnički i
* naučno–strategijski.

Metodološki pristup dolaženja do saznanja ima nekoliko faza:<ref>{{cite web | url = http://www.yale.edu/bestpractices/resources/docs/problemsolvingmodel.pdf| title = Six-Step Problem Solving Model | last = | first = | date = | website = Yale University| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref><ref>{{cite web | url = https://www.projectmanagement-training.net/category/six-phases/| title = The six phases of project management| last = | first = | date = | website = project-management-training.net| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref>

* [[Definicija|Definiranje]] problema (šta je problem, njegove pretpostavke, koje su raspoložive [[Informacija|informacije]] o datom problemu). Istraživanje problema mora biti pravilno i pažljivo pripremljeno (također mora biti provodljivo i isplativo) da bi krajnji rezultat bio realan i ostvariv. Utvrđivanje količine potrebnih [[Resurs (čvor)|resursa]], odabir [[metoda]] i lokacije [[Istraživanje|istraživanja]] neki su od elemenata potrebnih za definiranje problema.

* Određivanje ciljeva i predmeta – ciljevi i predmet se mogu odrediti davanjem odgovora na pitanja: šta je cilj (mora biti realan, pragmatičan i ostvariv) i šta je predmet (također mora biti stvaran, opipljiv). (Odrediti predmet ili pojavu koja će se istražiti, odabrati opseg istraživanja.)

* Odabir i primjena adekvatnih [[metoda]] (potrebno je odabrati nekoliko komplementarnih ili različitih metoda da bi se umanjila ili isključila mogućnost odstupanja ili greške; metode moraju biti pouzdane, primjenljive i isplative).

* Prikupljanje validnih [[Podatak|podataka]] i [[informacija]] (onih koje su relevantne za problem, provjerljive, dovoljnog kvantiteta i koje odgovaraju postavljenim ciljevima).

* Obrada [[podatak|podataka]] i [[informacija]] (u postupke obrade ubrajaju se sređivanje - sortiranje, kategorisanje, grupisanje; [[analiza]], prezentacija i sl). Ovdje se koriste metode kao što je [[mjerenje]], komparativna metoda, analiza, korištenje [[Informaciona tehnologija|informatičkih tehnologija]]. Provjera se vrši u slučaju upitnih rezultata, tada je potrebno ponoviti istraživanje, eventualno i korištenjem alternativnih metoda i ponovnim prikupljanjem potrebnih podataka i informacija.

* Donošenje odluke i zaključaka (može biti formalno i direktno).

Ove faze su komplementarne, isprepletene, bez strogo određenih granica.

Zadatak metodologije u [[Nauka|nauci]] je unaprijeđenje [[metoda]] istraživanja koje se primjenjuju i analiza metodoloških aspekata sprovedenih istraživanja u nauci na sistematski i kritičan način te pospješivanje transfera iskustava stečenih tokom istraživanja i njihovo uobličavanje.<ref name="Tubić"/>

Dakle, metodologija utvrđuje nadekvatnije načine i postupke vođenja i implementacije naučnog istraživanja, određuje najbolja pravila korištenja naučnih alata i [[Instrument|instrumenata]], [[Definicija|definira]] mjeru sa kojom se može imati određeno povjerenje u dobijene naučne rezultate, ispituje valjanost naučnih postupaka i preciznost primijenjenih [[tehnika istraživanja]] itd.<ref name="Tubić"/>

Drugim riječma, metodologija određuje kriterije objektivnog procjenivanja naučnih saznanja, najpouzdanije i najefikasnije postupke dolaženja do naučnog saznanja, također ispituje valjanost postavljenih naučnih [[hipoteza]], njihovu [[Logika|logičnu]] utemeljenost na prethodnim [[Teorija|teorijama]] i pravilan odnos između sakupljenih podataka i postavljene hipoteze.

U metodologiji se koriste principi,<ref>{{cite web | url = http://www.merriam-webster.com/dictionary/principle| title = Principle| last = | first = | date = | website = Merriam-Webster| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref><ref>Principi (od [[latinski jezik|lat.]]: ''principium'' – početak, porijeklo) su fundamentalna, primarna ili opšta [[istina]] ili [[zakon]] iz koje proizilaze drugi; fiksno ili unaprijed određeno načelo ili način postupanja) pomažu u snalaženju u novim situacijama, mogu se primijeniti i na različite i na slične situacije. Principi mogu biti zdravorazumski (opisuju pojavu) i naučni (kako i zašto pojava nastaje). Npr. logički principi: ''principium tertium exclusum'': '''A''' je '''B''' ili '''A''' nije '''B'''; princip kontradikcije: ne može [[kiša]] istovremeno padati i ne padati na istom mjestu; princip identiteta: '''A'''='''A'''.{{cite web | url = http://www.revolvy.com/main/index.php?s=Principle | title = Principle| last = | first = | date = | website = Revolvy| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}{{cite web | url = http://plato.stanford.edu/entries/contradiction/| title = Contradiction| last = | first = | date = | website = Stanford Encyclopedia of Philosophy| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}{{cite web | url = http://www.jyb-logic.org/id-campinas.pdf| title = What is the principle of identity?| last = | first = | date = | website = | publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref>

tj. naučni stavovi ili univerzalna pravila koja naročito pomažu kada je nepoznato ono što određuje neku pojavu. Principe možemo podijeliti u tri kategorije:<ref>{{cite web | url = http://www.nap.edu/read/1864/chapter/4#40| title = Scientific Principles and Research Practices| last = | first = | date = | website = National Academy of Sciences| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref><ref>{{cite web | url = http://bio100.class.uic.edu/labs/scimethod.htm| title = The Principles of Science| last = | first = | date = | website = BIOS 100 Weblinks| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref>

# Univerzalni [[filozofija|filozofsko]]-[[logika|logički]] principi; oni važe za sva područja, uključujući i naučno [[Komunikacija|komuniciranje]].
# Posebni principi relevantni za datu nauku (za [[prirodne nauke]], za [[društvene nauke]], itd).
# Specifična pravila koja važe za određena područja.

== Metode ==

Svaka nauka, pored predmeta kojim se bavi, pojmovne određenosti i naučne građe, treba raspolagati i naučnim metodama kojim će, na način adekvatan toj nauci, analizirati probleme, objasniti uzroke i pojave, doći do saznanja i pouzdanih i primjenljivih rezultata. [[Metoda]] označava osmišljen i primjenljiv način na koji se vrši neki [[rad]].<ref name="Tubić"/>

Metoda također ima značenje koje se odnosi na utvrđen redoslijed, [[sistem]] ili planski postupak utvrđivanja [[Istina|istine]]. U skladu sa time, metodičnost je postupanje po određenom sistemu, po unaprijed postavljenom planu, redoslijedu, postupanje na smišljen način.<ref name="Klaić"/>

[[Metodika]] je opći naziv za metode koji se koriste u određenoj nauci (npr. učenje o [[Pedagogija|pedagoškim]] metodama).<ref name="Filipović"/>

Temeljne odrednice metoda u proučavanju pojava su:<ref name="Klaić"/>

* njihova uzajamna veza i uslovljenost,
* kretanje, promjene, obnavljanje,
* transformacija postepenih kvantitativnih promjena u esencijalne kvalitativne promjene; uočavanje i određivanje zakonitosti;
* posmatranje protivuriječnosti, borba suprotnosti (npr. staroga i novoga), odnosi između onoga što je jednostavno i onoga što je kompleksno (složeno).<ref name="Klaić"/>

Metode se mogu svrstati prema tipu i formi [[Intelekt|intelektualne]] aktivnosti koja je angažovana na proučavanju određene naučne građe, odnosno, podataka i informacija:<ref name="Tubić"/>

* '''Analitička metoda''' je metoda istraživanja koja se odnosi na raščlanjivanje jedne cjeline na njene dijelove ili sastavne elemente kako bi se mogli posmatrati njihova [[Priroda|priroda]], odnosi, uzroci i posljedice. Potrebno je upoznati prirodu fenomena (pojave) ili stvari koji se proučavaju kako bi se razumjela njihova suština. Ova [[metoda]] omogućava bolje poznavanje predmeta tako da se njome oni mogu objasniti, praviti [[Analogija (filozofija)|analogije]], bolje razumjeti i postaviti nove [[Teorija|teorije]]. [[Analiza|Analizirati]] znači i bolje razumjeti cjelinu nakon što se upozna priroda njenih dijelova.<ref> {{cite web | url = http://www.eumed.net/libros-gratis/2007a/257/7.1.htm| title = El Método Analítico | last = | first = | date = | website = Enciclopedia virtual| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = sp}}</ref>

* '''Sintetička metoda''' u nauci je metoda kojom se preko jednostavnijh formi i pojmova postepeno dolazi do složenijih formi i pojmova. [[Etimologija|Etimološki]], [[riječ]] potiče iz [[Grčki jezik|grčkog jezika]]: ''sýnthesis'' koja znači "kompozicija". Ovom metodom se ujedinjuju različiti elementi u jednu cjelinu. U [[Hegel|Hegelovoj]] [[Dijalektika|dijalektici]] označava sveobuhvatni koncept koji nadilazi i ujedinjuje suprotstavljene pozicije.<ref>{{cite web | url = http://www.garzantilinguistica.it/ricerca/?q=sintetico| title = Sintetico, sintesi| last = | first = | date = | website = Garzanti linguistica| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = it}}</ref>

* '''Induktivna metoda''' je naučna metoda kod koje se do općih zaključaka dolazi polazeći od pojedinačnih premisa. Ovo je jedna od najčešćih metoda; karakterišu je četiri osnovne etape: posmatranje i registriranje svih činjenica, [[analiza]] i klasifikacija činjenica, induktivna derivacija - od činjenica do generalizacije, verifikacija.

Dakle, nakon faza posmatranja, analiza i klasifikacije činjenica, postavlja se [[hipoteza]] ili [[zaključak]] koji je zasnovan na posmatranju pojedinačnih stvari i pojava iste prirode i obuhvata sve stvari i pojave takve prirode.
<ref>{{cite web | url = http://lesdefinitions.fr/methode-inductive| title = Methode inductive| last = | first = | date = | website = Les définitions| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| | language = fr}}</ref>

* '''Komparativna metoda''', u širem smislu, je koncept upoređivanja koji se može objasniti kao [[Um|umna]] [[Logika|logička]] aktivnost koja se javlja u mnogim situacijama svakodnevnog [[Život|života]], sastoji se u posmatranju sličnosti i razlika između dvije ili više stvari ili pojava. U užem smislu, komparacija kao naučna metoda je sistematski postupak kojim se proučavaju odnosi, sličnosti i razlike između dva predmeta ili pojave sa ciljem da se izvedu određeni zaključci.<ref>{{cite web | url = http://pendientedemigracion.ucm.es/info/eurotheo/diccionario/M/metodocomparativo_a.htm| title = Metodo comparativo| last = | first = | date = | website = Universidad complutense Madrid| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = sp}}</ref>

* '''Deskriptivna metoda''', odnosno, opisivanje, je jedan od ciljeva [[Nauka|nauke]] (pored npr. predviđanja i objašnjavanja). Metode deskripcije, kao što kaže naziv, opisuju predmete i pojave. Deskriptivne metode mogu biti metode posmatranja, [[anketa]], [[studija slučaja]].<ref>{{cite web | url = http://psychcentral.com/blog/archives/2011/09/27/the-3-basic-types-of-descriptive-research-methods/| title = The 3 Basic Types of Descriptive Research Methods| last = | first = | date = | website = Psychcentra| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref>
Deskriptivno istraživanje se može objasniti kao opis stanja stvari u trenutku dok ih istraživač posmatra bez mijenjanja bilo koje varijable. Pri tome, opisuju se različiti aspekti pojave ili predmeta, njihove karakteristike i/ili ponašanje.
<ref>{{cite web | url = http://research-methodology.net/research-methodology/research-design/conclusive-research/descriptive-research/| title = Descriptive research| last = | first = | date = | website = Research methodology| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref>

* '''Empirijska metoda''' je model naučnog istraživanja koji se temelji na empirijskoj logici. Skupa sa fenomenološkom metodom, predstavlja najčešće metode u [[Društvene nauke|društvenim naukama]] i deskriprivnim naukama. [[Aristotel]] je koristio analitičko razmišljanje i empirijski metod kao metode dolaska do spoznaje.<ref>{{cite web | url = http://docente.ucol.mx/adan_cruz/public_html/metem.htm| title = El metodo empirico| last = | first = | date = | website = Universidad de Colima| publisher = | accessdate = | language = sp}}</ref><ref>{{cite web | url = https://explorable.com/empirical-research| title = Empirical research| last = | first = | date = | website = Explorable| publisher = | accessdate = 30. 6. 2016| language = en}}</ref>

* '''Dijalektička metoda''' kod [[Platon]]a je dolazak do istine kroz razgovor i raspravu, sučeljavanje suprotstavljenih stavova. Kasnije, kod [[Heraklit]]a, a naročito kod [[Hegel]]a, u razrađenoj i kompletiranoj formi, dijalektička metoda je pristup predmetima koji odgovara [[Ontologija|ontološkoj]] (suštinskoj, stvarnoj) strukturi predmeta.

== Primjeri ==

[[Datoteka:Differential sociogram.svg|mini|Primjer diferencijalnog sociograma]]
[[Datoteka:Moreno Sociogram 1st Grade.png|mini|Morenov sociogram prikazuje odnose između učenika prvog razreda - afinitet za sjedenje u istoj klupi]]
[[Datoteka:Normalized Rorschach blot 06.jpg|mini|Primjer projektivne metode - Rorschachov test]]

* Metoda posmatranja. Ova metoda zasniva se na [[Čulo|čulnoj]] [[Percepcija|percepciji]] posmatrača. Za ovu metodu, između ostalog, bitno je precizno odrediti predmet posmatranja i način registracije opaženog. Metoda posmatranja se može sprovesti sa učešćem ili bez učešća posmatrača. Posebna metoda posmatranja je [[introspekcija]] (samoposmatranje).

* Metoda razgovora može se sprovesti putem ankete ili upitnika, primjenjuje se u situacijama na koje nije moguće primijeniti neki drugi način uvida u pojavu. Za uspješnu metodu razgovora potrebno je dobro planiranje, priprema relevantnih pitanja, određivanje metode zapisivanje. Ovo je jednostavna i relativno jeftina metoda. Negativne odlike ove metode su razlike u poimanju pojmova između istraživača i subjekta, pouzdanost subjekta (nepouzdanost sjećanja).

* [[Mjerenje]] i [[eksperiment]] su egzaktne metode. Zasnivaju se na upoređivanju neke vrijednosti sa poznatom, određenom vrijednošću (npr. mjerenje [[nacionalni dohodak|nacionalnog dohotka]], nivoa [[Obrazovanje|obrazovanja]], potrošnje itd.) Eksperiment nije uvijek primjenljiv kao metoda (neki od razloga su [[Humanizam|humani]] i [[Ekonomija|ekonomski]]). Ove metode se sprovode u kontroliranim uslovima, sa ili bez kontrolnih grupa.

* Komparativne metode se primjenjuju kod istraživanja makro i globalnih pojava (kod istraživanja gdje bi bilo skupo, iracionalno ili nehumano vještački izazivati određene pojave). Ovom metodom vrši se poređenje, traže se sličnosti ili razlike, analogijom se izvode zaključci.

* Analiza ili raščlanjivanje, kao metoda, koristi se, između ostalog, prilikom proučavanja pojava iz prošlosti - ako ih se nije moglo direktno pratiti i proučavati (preko svjedoka, raspoloživih [[Dokument|dokumenata]], [[artefakt|artefakata]] – ali treba ih verificirati, utvrditi autentičnost).

* Sociometrijska metoda primjenjuje se za za ispitivanje strukture, [[Kohezija (čvor)|kohezije]], [[Dinamika|dinamike]] odnosa i pojava u grupi ili zajednici. Ovu metodu razvila je [[psihologija]] (pretpostavke su da ispitanici trebaju prihvatiti ili odbiti ulogu ili odnos prema drugima, kao saradnici, partneri i sl.). Odnosi i veze, struktura grupe ili zajednice, podgrupe, istaknuti članovi i dr. prikazuju se uz pomoć [[sociogram|sociograma]].

* Kvantne metode su [[Statistika|statističke]] metode kod kojih se barata uzorcima, popisima, kretanjima i trendovima. Obrađeni [[Podatak|podaci]] i [[Informacija|informacije]] prikazuju se i izražavaju u [[Procenat|procentima]], indeksima, grafikonima, tabelama i sl.

* Kod projektivnih metoda od ispitanika se traži [[Svijest|nesvjesna]] [[projekcija]] na osnovu višeznačnog sadržaja ([[zvuk]], [[slika]]). Ispitivač na osnovu odgovora utvrđuje stanje i dobija informacije. Za uspjeh ove metode potrebna je dobra obučenost isptivača i adekvatna [[Tehnika|tehnička]] sredstva.

* Informatičke metode se temelje na upotrebi [[Računarski sistem|računarskih sistema]], [[Personalni računar|personalnih računara]], [[baza podataka]], [[Računarska mreža|informatičkih mreža]] i sl.

* Skale za mjerenje stavova obuhvataju test pitanja sa ponuđenim odgovorima koji su bodovani po određenom principu.

* Metoda obrade slučaja se koristi kada su informacije neadekvatne po broju, kvalitetu ili izraženim stavovima. Prethodno se određuje kriterij i bira [[reprezentativni uzorak]] – rezultat se projektuje na cijelu masu ili kategoriju koja se ispituje.

* Individualne i grupne metode se u osnovi sprovode interpersonalno (između dva subjekta) ili grupno (u zajednici, [[Organizacija|organizaciji]], [[institucija|instituciji]]).


== Osnovne metode saznanja ==
== Osnovne metode saznanja ==

*[[Analiza]]
*[[Analiza]]
*[[Sinteza]]
*[[Sinteza]]
Red 28: Red 128:
== Također pogledajte ==
== Također pogledajte ==


*[[Filozofija]]
* [[Filozofija]]
*[[Logika]]
* [[Logika]]
* [[Naučna strategija]]
* [[Naučna strategija]]

{{Stub-filoz}}
== Reference ==
{{refspisak|2}}

== Literatura ==
{{refbegin|2}}

#{{cite book |last= Saltaga |first= Fuad |date= |title= Metodologija društvenih nauka |url= |location= |publisher= Pravni fakultet Sarajevo, 2009 |page= |isbn= |access-date= }}
#{{cite book |last= Spasoje Bjelica i Asen Videnov |first= |date= |title= Sociologija na putu ka ciljevima u biznisu |url= |location= Novi Sad, 2007|publisher= |page= |isbn= |access-date= }}
#{{cite book |url= |title= Enciklopedijski rječnik marksističkih pojmova|last= Tubić|first= Risto|date= |publisher= IP Veselin Masleša, 1974 |isbn= |location= Sarajevo|page= |access-date= }}
#{{cite book |url= |title= Filozofijski rječnik|last= Filipović|first= Vladimir (redaktor)|date= |publisher= Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989|isbn= |location= Zagreb|page= |access-date= }}
{{refend}}

{{Commonscat|Methodology}}
{{Commonscat|Methodology}}



Verzija na dan 30 juni 2016 u 17:15

Platon (427-347. p. n. e). Platonova metoda je bila "dolazak do istine kroz razgovor i rsapravu". Prikazan je dio slike "Atinska škola", Rafaelo, XVI st.
Hegel (1770-1831), zaslužan je za "dijalektičku metodu"

Metodologija (od grč: methodos, meta – iza, poslije + hodos – način, put i logos – riječ, govor, mišljenje, nauka) je nauka o cjelokupnosti svih oblika i načina istraživanja pomoću kojih se dolazi do objektivnog i sistematskog naučnog saznanja, dakle, pojam metodologije označava načine kako se na naučan, objektivan način dolazi do istine, provjeravaju pretpostavke i pretvaraju u naučne činjenice.[1][2][3][4]

Metodologija proučava i razvija okvire naučnog saznanja, proučava metode, razvija načela, nastoji da sistematizira i ocijeni istraživačko iskustvo jedne nauke. Njena primarna funkcija je u logičko-epistemološkoj kritici cjelokupne naučno-istraživačke prakse. Ona ispituje tehniku istraživanja i daje joj precizne okvire. Logička saznanja su temelj metodologije, ali u nju pored logičkih ulaze i tehnički i heuristički elementi.

U svakom potpunije razvijenom metodološkom sistemu mogu se izdvojiti tri glavne grupe problema:

  • logički,
  • tehnički i
  • naučno–strategijski.

Metodološki pristup dolaženja do saznanja ima nekoliko faza:[5][6]

  • Definiranje problema (šta je problem, njegove pretpostavke, koje su raspoložive informacije o datom problemu). Istraživanje problema mora biti pravilno i pažljivo pripremljeno (također mora biti provodljivo i isplativo) da bi krajnji rezultat bio realan i ostvariv. Utvrđivanje količine potrebnih resursa, odabir metoda i lokacije istraživanja neki su od elemenata potrebnih za definiranje problema.
  • Određivanje ciljeva i predmeta – ciljevi i predmet se mogu odrediti davanjem odgovora na pitanja: šta je cilj (mora biti realan, pragmatičan i ostvariv) i šta je predmet (također mora biti stvaran, opipljiv). (Odrediti predmet ili pojavu koja će se istražiti, odabrati opseg istraživanja.)
  • Odabir i primjena adekvatnih metoda (potrebno je odabrati nekoliko komplementarnih ili različitih metoda da bi se umanjila ili isključila mogućnost odstupanja ili greške; metode moraju biti pouzdane, primjenljive i isplative).
  • Prikupljanje validnih podataka i informacija (onih koje su relevantne za problem, provjerljive, dovoljnog kvantiteta i koje odgovaraju postavljenim ciljevima).
  • Obrada podataka i informacija (u postupke obrade ubrajaju se sređivanje - sortiranje, kategorisanje, grupisanje; analiza, prezentacija i sl). Ovdje se koriste metode kao što je mjerenje, komparativna metoda, analiza, korištenje informatičkih tehnologija. Provjera se vrši u slučaju upitnih rezultata, tada je potrebno ponoviti istraživanje, eventualno i korištenjem alternativnih metoda i ponovnim prikupljanjem potrebnih podataka i informacija.
  • Donošenje odluke i zaključaka (može biti formalno i direktno).

Ove faze su komplementarne, isprepletene, bez strogo određenih granica.

Zadatak metodologije u nauci je unaprijeđenje metoda istraživanja koje se primjenjuju i analiza metodoloških aspekata sprovedenih istraživanja u nauci na sistematski i kritičan način te pospješivanje transfera iskustava stečenih tokom istraživanja i njihovo uobličavanje.[3]

Dakle, metodologija utvrđuje nadekvatnije načine i postupke vođenja i implementacije naučnog istraživanja, određuje najbolja pravila korištenja naučnih alata i instrumenata, definira mjeru sa kojom se može imati određeno povjerenje u dobijene naučne rezultate, ispituje valjanost naučnih postupaka i preciznost primijenjenih tehnika istraživanja itd.[3]

Drugim riječma, metodologija određuje kriterije objektivnog procjenivanja naučnih saznanja, najpouzdanije i najefikasnije postupke dolaženja do naučnog saznanja, također ispituje valjanost postavljenih naučnih hipoteza, njihovu logičnu utemeljenost na prethodnim teorijama i pravilan odnos između sakupljenih podataka i postavljene hipoteze.

U metodologiji se koriste principi,[7][8]

tj. naučni stavovi ili univerzalna pravila koja naročito pomažu kada je nepoznato ono što određuje neku pojavu. Principe možemo podijeliti u tri kategorije:[9][10]

  1. Univerzalni filozofsko-logički principi; oni važe za sva područja, uključujući i naučno komuniciranje.
  2. Posebni principi relevantni za datu nauku (za prirodne nauke, za društvene nauke, itd).
  3. Specifična pravila koja važe za određena područja.

Metode

Svaka nauka, pored predmeta kojim se bavi, pojmovne određenosti i naučne građe, treba raspolagati i naučnim metodama kojim će, na način adekvatan toj nauci, analizirati probleme, objasniti uzroke i pojave, doći do saznanja i pouzdanih i primjenljivih rezultata. Metoda označava osmišljen i primjenljiv način na koji se vrši neki rad.[3]

Metoda također ima značenje koje se odnosi na utvrđen redoslijed, sistem ili planski postupak utvrđivanja istine. U skladu sa time, metodičnost je postupanje po određenom sistemu, po unaprijed postavljenom planu, redoslijedu, postupanje na smišljen način.[1]

Metodika je opći naziv za metode koji se koriste u određenoj nauci (npr. učenje o pedagoškim metodama).[4]

Temeljne odrednice metoda u proučavanju pojava su:[1]

  • njihova uzajamna veza i uslovljenost,
  • kretanje, promjene, obnavljanje,
  • transformacija postepenih kvantitativnih promjena u esencijalne kvalitativne promjene; uočavanje i određivanje zakonitosti;
  • posmatranje protivuriječnosti, borba suprotnosti (npr. staroga i novoga), odnosi između onoga što je jednostavno i onoga što je kompleksno (složeno).[1]

Metode se mogu svrstati prema tipu i formi intelektualne aktivnosti koja je angažovana na proučavanju određene naučne građe, odnosno, podataka i informacija:[3]

  • Analitička metoda je metoda istraživanja koja se odnosi na raščlanjivanje jedne cjeline na njene dijelove ili sastavne elemente kako bi se mogli posmatrati njihova priroda, odnosi, uzroci i posljedice. Potrebno je upoznati prirodu fenomena (pojave) ili stvari koji se proučavaju kako bi se razumjela njihova suština. Ova metoda omogućava bolje poznavanje predmeta tako da se njome oni mogu objasniti, praviti analogije, bolje razumjeti i postaviti nove teorije. Analizirati znači i bolje razumjeti cjelinu nakon što se upozna priroda njenih dijelova.[11]
  • Sintetička metoda u nauci je metoda kojom se preko jednostavnijh formi i pojmova postepeno dolazi do složenijih formi i pojmova. Etimološki, riječ potiče iz grčkog jezika: sýnthesis koja znači "kompozicija". Ovom metodom se ujedinjuju različiti elementi u jednu cjelinu. U Hegelovoj dijalektici označava sveobuhvatni koncept koji nadilazi i ujedinjuje suprotstavljene pozicije.[12]
  • Induktivna metoda je naučna metoda kod koje se do općih zaključaka dolazi polazeći od pojedinačnih premisa. Ovo je jedna od najčešćih metoda; karakterišu je četiri osnovne etape: posmatranje i registriranje svih činjenica, analiza i klasifikacija činjenica, induktivna derivacija - od činjenica do generalizacije, verifikacija.

Dakle, nakon faza posmatranja, analiza i klasifikacije činjenica, postavlja se hipoteza ili zaključak koji je zasnovan na posmatranju pojedinačnih stvari i pojava iste prirode i obuhvata sve stvari i pojave takve prirode. [13]

  • Komparativna metoda, u širem smislu, je koncept upoređivanja koji se može objasniti kao umna logička aktivnost koja se javlja u mnogim situacijama svakodnevnog života, sastoji se u posmatranju sličnosti i razlika između dvije ili više stvari ili pojava. U užem smislu, komparacija kao naučna metoda je sistematski postupak kojim se proučavaju odnosi, sličnosti i razlike između dva predmeta ili pojave sa ciljem da se izvedu određeni zaključci.[14]
  • Deskriptivna metoda, odnosno, opisivanje, je jedan od ciljeva nauke (pored npr. predviđanja i objašnjavanja). Metode deskripcije, kao što kaže naziv, opisuju predmete i pojave. Deskriptivne metode mogu biti metode posmatranja, anketa, studija slučaja.[15]

Deskriptivno istraživanje se može objasniti kao opis stanja stvari u trenutku dok ih istraživač posmatra bez mijenjanja bilo koje varijable. Pri tome, opisuju se različiti aspekti pojave ili predmeta, njihove karakteristike i/ili ponašanje. [16]

  • Empirijska metoda je model naučnog istraživanja koji se temelji na empirijskoj logici. Skupa sa fenomenološkom metodom, predstavlja najčešće metode u društvenim naukama i deskriprivnim naukama. Aristotel je koristio analitičko razmišljanje i empirijski metod kao metode dolaska do spoznaje.[17][18]
  • Dijalektička metoda kod Platona je dolazak do istine kroz razgovor i raspravu, sučeljavanje suprotstavljenih stavova. Kasnije, kod Heraklita, a naročito kod Hegela, u razrađenoj i kompletiranoj formi, dijalektička metoda je pristup predmetima koji odgovara ontološkoj (suštinskoj, stvarnoj) strukturi predmeta.

Primjeri

Primjer diferencijalnog sociograma
Morenov sociogram prikazuje odnose između učenika prvog razreda - afinitet za sjedenje u istoj klupi
Primjer projektivne metode - Rorschachov test
  • Metoda posmatranja. Ova metoda zasniva se na čulnoj percepciji posmatrača. Za ovu metodu, između ostalog, bitno je precizno odrediti predmet posmatranja i način registracije opaženog. Metoda posmatranja se može sprovesti sa učešćem ili bez učešća posmatrača. Posebna metoda posmatranja je introspekcija (samoposmatranje).
  • Metoda razgovora može se sprovesti putem ankete ili upitnika, primjenjuje se u situacijama na koje nije moguće primijeniti neki drugi način uvida u pojavu. Za uspješnu metodu razgovora potrebno je dobro planiranje, priprema relevantnih pitanja, određivanje metode zapisivanje. Ovo je jednostavna i relativno jeftina metoda. Negativne odlike ove metode su razlike u poimanju pojmova između istraživača i subjekta, pouzdanost subjekta (nepouzdanost sjećanja).
  • Mjerenje i eksperiment su egzaktne metode. Zasnivaju se na upoređivanju neke vrijednosti sa poznatom, određenom vrijednošću (npr. mjerenje nacionalnog dohotka, nivoa obrazovanja, potrošnje itd.) Eksperiment nije uvijek primjenljiv kao metoda (neki od razloga su humani i ekonomski). Ove metode se sprovode u kontroliranim uslovima, sa ili bez kontrolnih grupa.
  • Komparativne metode se primjenjuju kod istraživanja makro i globalnih pojava (kod istraživanja gdje bi bilo skupo, iracionalno ili nehumano vještački izazivati određene pojave). Ovom metodom vrši se poređenje, traže se sličnosti ili razlike, analogijom se izvode zaključci.
  • Analiza ili raščlanjivanje, kao metoda, koristi se, između ostalog, prilikom proučavanja pojava iz prošlosti - ako ih se nije moglo direktno pratiti i proučavati (preko svjedoka, raspoloživih dokumenata, artefakata – ali treba ih verificirati, utvrditi autentičnost).
  • Sociometrijska metoda primjenjuje se za za ispitivanje strukture, kohezije, dinamike odnosa i pojava u grupi ili zajednici. Ovu metodu razvila je psihologija (pretpostavke su da ispitanici trebaju prihvatiti ili odbiti ulogu ili odnos prema drugima, kao saradnici, partneri i sl.). Odnosi i veze, struktura grupe ili zajednice, podgrupe, istaknuti članovi i dr. prikazuju se uz pomoć sociograma.
  • Kvantne metode su statističke metode kod kojih se barata uzorcima, popisima, kretanjima i trendovima. Obrađeni podaci i informacije prikazuju se i izražavaju u procentima, indeksima, grafikonima, tabelama i sl.
  • Kod projektivnih metoda od ispitanika se traži nesvjesna projekcija na osnovu višeznačnog sadržaja (zvuk, slika). Ispitivač na osnovu odgovora utvrđuje stanje i dobija informacije. Za uspjeh ove metode potrebna je dobra obučenost isptivača i adekvatna tehnička sredstva.
  • Skale za mjerenje stavova obuhvataju test pitanja sa ponuđenim odgovorima koji su bodovani po određenom principu.
  • Metoda obrade slučaja se koristi kada su informacije neadekvatne po broju, kvalitetu ili izraženim stavovima. Prethodno se određuje kriterij i bira reprezentativni uzorak – rezultat se projektuje na cijelu masu ili kategoriju koja se ispituje.
  • Individualne i grupne metode se u osnovi sprovode interpersonalno (između dva subjekta) ili grupno (u zajednici, organizaciji, instituciji).

Osnovne metode saznanja

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b c d Klaić, Bratoljub. Veliki rječnik stranih riječi. Zagreb: Zora, 1974.
  2. ^ Vujaklija, Milan. Leksikon stranih riječi i izraza. Beograd: Prosveta, 1986.
  3. ^ a b c d e Tubić, Risto. Enciklopedijski rječnik marksističkih pojmova. Sarajevo: IP Veselin Masleša, 1974. str. 232-233.
  4. ^ a b Filipović, Vladimir (redaktor). Filozofijski rječnik. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989.
  5. ^ "Six-Step Problem Solving Model" (PDF). Yale University (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "The six phases of project management". project-management-training.net (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ "Principle". Merriam-Webster (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ Principi (od lat.: principium – početak, porijeklo) su fundamentalna, primarna ili opšta istina ili zakon iz koje proizilaze drugi; fiksno ili unaprijed određeno načelo ili način postupanja) pomažu u snalaženju u novim situacijama, mogu se primijeniti i na različite i na slične situacije. Principi mogu biti zdravorazumski (opisuju pojavu) i naučni (kako i zašto pojava nastaje). Npr. logički principi: principium tertium exclusum: A je B ili A nije B; princip kontradikcije: ne može kiša istovremeno padati i ne padati na istom mjestu; princip identiteta: A=A."Principle". Revolvy (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)"Contradiction". Stanford Encyclopedia of Philosophy (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)"What is the principle of identity?" (PDF) (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ "Scientific Principles and Research Practices". National Academy of Sciences (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ "The Principles of Science". BIOS 100 Weblinks (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  11. ^ "El Método Analítico". Enciclopedia virtual (jezik: sp). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  12. ^ "Sintetico, sintesi". Garzanti linguistica (jezik: italijanski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  13. ^ "Methode inductive". Les définitions (jezik: francuski). Pristupljeno 30. 6. 2016. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  14. ^ "Metodo comparativo". Universidad complutense Madrid (jezik: sp). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  15. ^ "The 3 Basic Types of Descriptive Research Methods". Psychcentra (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  16. ^ "Descriptive research". Research methodology (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  17. ^ "El metodo empirico". Universidad de Colima (jezik: sp). CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  18. ^ "Empirical research". Explorable (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Literatura

  1. Saltaga, Fuad. Metodologija društvenih nauka. Pravni fakultet Sarajevo, 2009.
  2. Spasoje Bjelica i Asen Videnov. Sociologija na putu ka ciljevima u biznisu. Novi Sad, 2007.CS1 održavanje: lokacija (link)
  3. Tubić, Risto. Enciklopedijski rječnik marksističkih pojmova. Sarajevo: IP Veselin Masleša, 1974.
  4. Filipović, Vladimir (redaktor). Filozofijski rječnik. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989.