Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada glavne pošte

Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini javlja se na samom početku 20. vijeka pod uticajem međunarodnog pokreta u umjetnosti sa kraja 19. vijeka. Secesijska arhitektura je složena umjetnička pojava i prvenstveno predstavlja izraz i shvatanje upotrebe ukrasnih elemenata. Suština nove umjetnosti nije vječna i kanonizirana ljepota, nego odraz duha svoga vremena. Glavni elementi prepoznatljivosti secesijske arhitekture su raščlanjenost elemeneta i dekorativnost.

Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini se pojavila zajedno sa političkim smjerovima koji su nastojali da odcijepe bosansku kulturu od njenih prijašnjih udruženja i asimiliraju je u evropski kolotok.

Za svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine arhitekta Zemaljske vlade u Sarajevu Karlo Panek, projektirao je paviljon Bosne i Hercegovine, koji je predstavljao simbolički sklop graditeljskih oblika različitih epoha. Dominirali su oblici islamske umjetnosti, kao izraz bosanskohercegovačkog podneblja.[1] Paviljon je sadržavao i elemente secesijske umjetnosti iskazani u biomorfnoj stiliziranoj ornamentici (zmijolike linije, floralna dekoracija, dinamika motiva). Za svoje djelo Panek dobio je nagradu francuskog ministra.

Osnovni vid izražavanja secesijske arhitekture u Bosni i Hercegovini podrazumjevao je odvajanje od historicizma i kulturoloških aspekata društva.

Stambeni objekti[uredi | uredi izvor]

Daljni razvoj obilježen je dominacijom dekorativnog shvatanja nove arhitekture. Njen duh najbogatije se izrazio u stambenoj arhitekturi (stambena vila, zgrade kolektivnog stanovanja, najamne stambene zgrade, stambena palača), prvenstveno što je najzastupljenija, ali i zbog slobodnijeg odnosa prema ovoj arhitektonskoj temi.

Posebno pažljivo i studiozno rješavana su unutrašnja pročelja, okrenuta ka jugu, najčešće u vidu lođa u drvenoj konstrukciji, u finoj i bogatoj izvedbi. Tako stambena zgrada dobiva dva pročelja, ono više reprezentativno, prema ulici, i drugo više intimno, prema dvorištu, stilski jedinstvena, oblikovana različito.[1] Poznatiji objekti u stilu secesije su:

Sakralni objekti[uredi | uredi izvor]

Vjerski objekti izgrađeni u periodu 1900-1918. nisu rađeni u duhu secesijske umjetnosti. Svi ovi objekti izgrađeni su u duhu historicizma u skladu sa ustaljenim pravilima primjene historijskih stilova i njihovih semantičkih značenja. Secesijski oblici javljaju se na nekoliko vjerskih objekata kao detalji: na zvoniku crkve svetog Ilije u Zenici, iznad portala župne crkve u Bugojnu i crkvi ženskog samostana u Čardaku kod Modriče.[1]

Ostali objekti[uredi | uredi izvor]

Secesijska obilježja poprimaju i industrijski objekti, banke i pošte:

Dekorativni oblici[uredi | uredi izvor]

Razvoj secesijske arhitekture obilježen je dominacije dekorativnog shvatanja. U Bosni i Hercegovini arhitekte su se oslanjale na bečke uzore, a Wagnerova arhitektura je najviše interpretirana. Najtipičniji oblici dekoracije su: biomorfne stilizacije, floralni ornamenti, ritmizirane linije, nabujale vitice, polipi, glava Meduze sa zmijama.

Horizontalno tekući dekorativni motiv, često je primjenjivan i u različitim rješenjima.

Floralni motiv je najčešće na portalima i to na dijelovima od kovanog željeza. Motiv cvijeta javlja se na zidnoj ravni (kultivirani malter). Prisutni su cvjetovi: perunike, orhideje, ljubičice, a ponajviše blještavog suncokreta i kestena.

Maskeron, u vidu glave žene sa obiljem traka i vitica koje se spuštaju niz međuprozorske stupce, ponekad je dominantan motiv na pročelju, ali i u zoni atike.

Rokoko vjenčići i girlande, u Beču kao izraz mjesta, u Sarajevu su se često koristili. Najčešće kiparske teme su atlanti koji podupiru doksat ili piramidalna kompozicija u zoni atike koja naglašava ugao građevine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
  • Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Pristupljeno 9. 2. 2017.
  2. ^ "Borislav Spasojević: Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu-". RABIC Sarajevo, 1999. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  3. ^ "Zgrada u ulici Mula Mustafe Bašeksije u Sarajevu" (PDF). Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2018.[mrtav link]
  4. ^ "Palata Musafija" (PDF). kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
  5. ^ "Oficirski paviljoni u Sarajevu". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
  6. ^ "Zgrada Banke na Obali". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
  7. ^ "Amir Pašić: Arhitektura Bosne i Hercegovine, Austrougarski period (1878-1918)" (PDF). Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za historiju, Sarajevo. 2014. Pristupljeno 10. 9. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]