Srčani skelet

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Srčani skelet – poznat i kao fibrozni, odnosno vlaknasti skelet srca – je jednostruka struktura vezivnog tkiva visoke gustoće koja formira i veže zaliske i utiče na snage koje sebpreko nje ispoljavaju. Srčani skelet razdvaja i dijeli pretkomore (dvije manje, gornje šupljine) od komora (dvije veće, donje srčane šupljine). Važan je jer predstavlja primarni kanal kojim električna energija proizlazi iz vrha do dna srca.[1][2]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Srčani skelet sastoji se od četiri trake gustog vezivnog tkiva – kolagena – koji okružuju osnove plućno stablo, aortu i srčane zaliske.[3] Iako nije "pravi" skelet, pruža strukturu i podrška za srce, kao što i izolira pretkomore iod komora. U mladosti, ova kolagenska struktura nema kalcijskih priraslica i priličnoje fleksibilna. Sa starenjem, u njoj se može nakupljati kalcij. Ova akumulacija doprinosi kašnjenju depolarizacije talasa u gerijatrijskih pacijenata koji mogu održavati funkciju AV-čvora i Hisovog snopa.[4]

Vlaknasti prstenovi[uredi | uredi izvor]

Srčani vlaknasti (fibrozni) prstenovi
Gray495.png
Poprečni presjek srca sa prikazom vlaknastih prstenova koji okružuju zaliske
Detalji
Latinski Anulus fibrosus dexter cordis,
Anulus fibrosus sinister cordis
Gray's p.536
Dorlands
/Elsevier
a_50/12143716
Anatomska terminologija
Vlaknasti (fibrozni) trigon
Detalji
Latinski Trigonum fibrosum dextrum cordis,
Trigonum fibrosum sinistrum cordis,
Trigona fibrosa
Gray's p.536
Anatomska terminologija

Desni i lijevi fibrozni srčani prsten (anulus fibrosus cordis) okružuje atrioventrikularni i arterijski otvor. Desni vlaknasti prsten je poznat kao anulus fibrosus dexter cordis , a lijevi kao ''anulus fibrosus sinister cordis.[4]Desni vlaknasti trigon je kontinuiran s centralnim vlaknastim tijelom. Ovo je najjači dio vlaknastog srčanog skeleta. Gornje komore (pretkomore) i niže ( komore) su električno podijeljena svojstvima kolagenskog proteina unutar prstena. Zalisnički prstenovi, centralno tijelo i srčani skelet, koji se sastoje od kolagena, nepropusni su za rasprostiranje električnih impulsa. Jedini kanal koji to dozvoljava (zaprečni pribor/rijetki preekscitacijski kanal) kroz ovu kolagensku barijeru predstavlja sinus, koji se otvara od AV- čvora i izlazi na Hisovom snopu. Mišićna polazišta /hvatišta mnogih kardiomiocitaa nalaze se na suprotnim stranama zalisničkih prstenova.[4]

Atrioventrikularni prstenovi služe za pričvršćivanje mišićnih vlakana komora i komora, a za pričvršćivanje na dvokvržični i [ [trikuspidni zalistak|trokvržične zaliske]].[4]

Lijevi AV prsten je usko povezan, preko desne margine, uz aortni arterijski prsten; između ovih i desni atrioventrikularni prsten je trouglasta masa fibroznog tkiva, vlaknasti (fibrozni) trigon, koji predstavlja os cordis viđen u srcu nekih od većih životinja, kao što su i vo i slon.[4]

Na kraju, tu je i tetivna traka, već spomenuza, stražnja površina arterijskog konusa (conus arteriosus).[4]

Vlaknasti prstenovi oko arterijskog otvora služe za pričvršćivanje velikih sudova i semilunarni zalistakpolumjesečastih zalistaka, koji su poznati kao aortni anulus.[4] Svaki prsten prima, po ventrikularnom rubu, prima neka od mišićnih vlakana komora; njegova suprotna margina ima tri duboka polukružna ureza, na čijoj je srednjoj ovojnici arterija čvrsto fiksirana.[4]

Prilog arterije svoj vlaknasti prsten ojačava vanjskim slojem i vanjskom seroznom membranom, a iznutra endokardom.[4]

Od rubova polukružnih ureza fibrozne (vlaknaste) strukture, prsten se nastavlja u segmente zalistaka.[4]

Srednji omotač arterije u ovoj situaciji je tanak, a sud je proširen da formira sinuse aorte i plućne arterije.[4]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Električni signali iz sinoatrijskog čvora i autonomnog nervnog sistema moraju pronaći svoj put iz gornje šupljine na nižu, kako bi se osiguralo da se komore mogu omogućiti protok krvi. Srce funkcionira kao pumpa, isporučujući isprekidani volumen krvi, postepenim dostavljem u pluća, tijelo i mozak.

Srčani skelet osigurava da formirana električna i autonomna energija koje se uvode ne mogu da se vrate. Srčani kostur to čini uspostavljanjem električno nepropusne granice autonomnog električnog uticaja u srcu. Jednostavno rečeno, gusto vezivno tkivo unutar srčanog skeleta ne provodi struju i njeni depoziti unutar miokardne matrice nisu slučajni.

Prikačeni i električno inertni kolagenski okvir četiri zaliska omogućava normalnu anatomiju za smještaj AV-čvora (AV čvor) u svom centru. AV čvor je jedini električni provodnik iz pretkomora u komore kroz srčani skelet, zbog čega se fibrilacija atrija nikada ne može degradirati u ventrikularnoj fibrilaciji.

Tokom života, srčani kolageni skelet se preuređuje. Gdje se kolagen sa starošću smanjuj, često se deponira kalcij, što omogućava lahko snimanje matematičkih markera koji su posebno vrijedni u mjerenju sistolne volumetrije. Inertne karakteristike kolagenske strukture koje blokiraju električne uticaje također čine poteškoće u postizanju preciznih signala za snimanje, bez mogućnosti za određivanje količine promijenjenog kolagena u kalcij.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  2. ^ Guyton, A.C. & Hall, J.E. (2006) Textbook of Medical Physiology (11th ed.) Philadelphia: Elsevier Saunder ISBN 0-7216-0240-1
  3. ^ Martini Anatomy and Physiology, 5th ed.
  4. ^ a b c d e f g h i j k Gray, Henry (1918). "The Heart". Gray's Anatomy (1918 iz.). London: Longmans. ISBN 613-0-24743-5. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]