Urbanističko planiranje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Urbano planiranje predstavlja tehnički i politički proces kontrole korištenja prostora i oblikovanja urbane sredine, sa ciljem navođenja i osiguravanja kontrolisanog razvoja naselja i zajednica. Proces urbanog planiranja uključuje istraživanja i analize, strateško promišljanje, arhitekturu, urbani dizajn, kontakt sa javnošću, provođenje, implementaciju i menadžment zakonskih propisa.

Srodne profesije poput arhitekture, pejzažne arhitekture ili urbanog dizajna bave se projektovanjem i razvijanjem u manjem mjerilu i sa više detalja, dok se prostorno planiranje bavi još većim prostornim cjelinama (regijama, državama, makroregijama), gotovo u pravilu u vrlo velikom mjerilu i sa manje detalja.

Savremeno urbano planiranje počinje sa pokretima urbanih reformi, koje su se izrodile kao reakcija na nered industrijskog grada sredinom XIX stoljeća. Urbano planiranje obuhvata i urbanu obnovu, koje prilagođava planerske metode i primjenjuje ih na postojeća naselja u fazi nazadovanja. Krajem XX stoljeća, svi planerski ciljevi usmjereni su ka postizanju samoodrživog razvoja.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]