1984 (roman)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Hiljadu devetsto osamdeset četvrta
1984first.jpg
Korice prvog britanskog izdanja
Autor George Orwell
Originalni naziv Nineteen Eighty-Four
Dizajn korica Michael Kennard
Država Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski
Žanr distopija, politička fikcija,
naučna fantastika
Vrsta djela roman
Datum izdanja 8. juna 1949, London
Vrsta korica tvrde korice
Broj stranica 267 (za SAD izdanje iz 1949)
Vrijeme radnje 1984.
Glavni lik Winston Smith
ISBN broj 978-0-547-24964-3

Hiljadu devetsto osamdeset četvrta (eng. Nineteen Eighty-Four) ili skraćeno 1984. roman je engleskog pisca Georgea Orwella objavljen 1949.[1][2] Radnja se odvija na Pisti jedan (ranije se zvala Velika Britanija), provinciji supersile Okeanije u svijetu stalnog rata, sveprisutnog državnog nadzora i javne manipulacije kojom diktira politički sistem poznat kao engleski socijalizam (Ingsoc [ponekad i Engsoc] na govoru vlade poznatom kao novigovor) pod kontrolom privilegovane elite unutrašnje partije koja progoni individualizam i nezavisno razmišljanje kao "zlomisao".[3]

Tiraniju oličava Veliki Brat, vođa Partije koji uživa u kultu ličnosti, a možda čak i ne postoji. Partija "želi moć jedino i isključivo radi same moći. Ne zanima ih dobrobit drugih; zanima ih samo moć."[4] Protagonist romana, Winston Smith, član je vanjske partije i radi za Ministarstvo istine (ili Ministin) koje je odgovorno za propagandu i historijski revizionizam. Njegov je posao da ispravlja stare novinske članke tako da historijski spisi uvijek podržavaju samu Partiju.[5] Smith je vješt i marljiv radnik, ali tajanstveno mrzi Partiju i sanja o pobuni protiv Velikog Brata.

U pogledu književne političke fikcije i antiutopijske naučne fantastike, 1984 je klasičan roman po sadržaju, zapletu i stilu. Mnogi termini i koncepti iz romana, poput Velikog Brata, dvomisli, zlomisli, novogovora, sobe 101, telekrana, 2 + 2 = 5 i memorijske rupe počeli su se svakodnevno koristiti od objavljivanja romana 1949. 1984 je dovela do široke upotrebe pridjeva "orvelijski", koji opisuje službenu obmanu, tajni nadzor i manipulaciju zabilježene historije totalitarnog ili autoritativnog režima.[5] Časopis TIME je, 2005, dodao roman na spisak 100 najboljih romana na engleskom jeziku od 1923. do 2005.[6] Također se pronašao na oba spiska 100 najboljih romana moderne biblioteke, te je zauzeo 13. mjesto na uredničkom spisku i 6. na čitateljskom spisku.[7] Roman se 2003. plasirao na 8. mjesto BBC-jeve ankete The Big Read.[8]

Historija i naslov[uredi | uredi izvor]

Rukopisni nacrt prve stranice Hiljadu devetsto osamdeset četvrte iz 1947; prikazuje se urednički razvoj.

Orwell je "inkapsulirao tezu u srži svog nezaboravnog romana" 1944, implikacijama o podjeli svijeta na zone utjecaja koje su postavljene na konferenciji u Teheranu. Svega tri godine kasnije, napisao je većinu svog romana na škotskom ostrvu Jura od 1947. do 1948, uprkos činjenici da je ozbiljno bolovao od tuberkuloze.[9][10] Posljednji rukopis je poslao 4. decembra 1948. izdavaču Secker and Warburg, te je knjiga 1984 objavljena 8. juna 1949.[11][12] Do 1989, roman je preveden na 65 jezika, što je više nego bilo koji drugi engleski roman tog vremena.[13] Naslov romana, njegove teme, novogovorski jezik i prezime pisca, često se koriste za opis državne kontrole i nametanja, dok pridjev orvelijski opisuje totalitarnu distopiju, koju karakterizira državna kontrola i pokoravanje ljudi. Orwellski izmišljeni jezik, novogovor, satirizira licemjerje i državno nametanje: Ministarstvo ljubavi (Minljub) nadgleda mučenje i ispiranje mozga, Ministarstvo obilja (Miniob) nadgleda nestašicu i racioniranje, Ministarstvo mira (Minimir) nadgleda rat i grozote dok Ministarstvo istine (Ministin) nadgleda propagandu i historijski revizionizam.

Posljednji čovjek u Evropi je bio rani naziv za roman, te je Orwell, u pismu iz 22. oktobra 1948. svom izdavaču Fredricu Warburgu, svega 8 mjeseci prije izdavanja, napisao da se dvoumi između Posljednjeg čovjeka u Evropi i Hiljadu devetsto osamdeset četvrte.[14] Warburg je predložio da se naslov promijeni da bude komercijalniji.[15]

U romanu 1985 (izdatom 1978), Anthony Burgess navodi da je Orwell, razočaran tokom Hladnog rata (1945-91), namjeravao knjigu nazvati 1948. Objavom izdanja modernih klasika Penguin knjiga Hiljadu devetsto osamdeset četvrte, navodi se da je Orwell prvobitno postavio vrijeme radnje u 1980, ali je kasnije pomjerio datum na 1982. te na poslijetku na 1984. Moguće je da je naslov knjige permutacija 1948, odnosno godine nastanka romana.[16] Hiljadu devetsto osamdeset četvrta je kroz historiju objavljivanja bila zabranjena ili prošla kroz pravne izazove pod navodima da subverzivno ili ideološki šteti poput sljedećih knjiga: Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja (1932), Mi Jevgenija Zamjatina (1924), Kallocain Karine Boyev (1940) i Farenhajt 451 Raya Bradburya (1951).[17] Časopis TIME je, 2005, dodao roman na spisak 100 najboljih romana na engleskom jeziku od 1923. do 2005.[18] Književni učenjaci smatraju da je Zamjatinov roman Mi imao snažan utjecaj na Hiljadu devetsto osamdeset četvrtu.[19][20]

Stanje autorskih prava[uredi | uredi izvor]

Roman je u javnom vlasništvu u Kanadi,[21] Južnoj Africi,[22] Argentini,[23] Australiji i Omanu. Bit će u javnom vlasništvu u Brazilu 2021, te u SAD-u 2044.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Simbola Ingsoca prema filmskoj adaptaciji knjige. Sâm logo nije precizno definiran u romanu.

Hiljadu devetsto osamdeset četvrta se odvija u Okeaniji, jednoj od 3 interkontinentalne supersile u koje se svijet podijelio nakon rata. Većina radnje se odvija u Londonu, "glavnom gradu Piste jedan", Okeanske provincije koja se "ranije zvala Engleska ili Britanija."[24][25] Posteri vođe Partije, Velikog Brata, mogu se vidjeti širom grada zajedno sa natpisom "VELIKI BRAT TE POSMATRA". Telekrani (sveprisutni televizijski prijemnici) nadgledaju privatne i javne živote građana širom Okeanije. Klasna hijerarhija Okeanije se dijeli na tri dijela:

Kroz vlast, Partija kontrolira stanovništvu pomoću 4 ministarstva:

Winston je član Vanjske partije gdje radi kao urednik u arhivi Ministarstva istine, te je njegov posao urediti historijske spise kako bi odgovarale novim, stalno ažuriranim potrebama Partije, te da obriše spoznaje nelica - osoba koje su "isparile", odnosno, ne samo da ih je režim ubio, već je obrisano i njihovo postojanje, pa čak i sjećanje na njih.

Priča Winstona Smitha počinje 4. aprila 1984: "Bio je vedar i hladan aprilski dan. Na satovima je izbijalo trinaest." Nije tačno siguran da li je ovo bio ispravan datum zbog režimove stalne manipulacije i prepisivanja historije.[26] Smithova sjećanja i samo njegovo čitanje knjige Teorija i praksa oligarhijskog kolektivizma Emmanuela Goldsteina, otkrivaju da je Ujedinjeno Kraljevstvo palo u građanski rat nakon Drugog svjetskog rata, te da ga je "upila" Okeanija (nasljednik SAD-a i Britanskog carstva). SSSR je, u međuvremenu, osvojio kopnenu Evropu i uspostavio drugu supersilu Evroazije. Treća supersila, Istazija, sačinjava područja istočne i jugoistočne Azije. Sve supersile su u stalnom ratu, te stvaraju i krše saveze kad i kako im odgovara. Winston se iz svog djetinjstva (1949-53) sjeća atomskih ratova vođenih u Evropi, zapadnoj Rusiji i Sjevernoj Americi. Nije siguran šta se desilo ranije: Partijska pobjeda u građanskom ratu, SAD-ova aneksija Britanskog carstva ili rat, za vrijeme kojeg je bombardiran Colchester. Smithova ohrabrujuća sjećanja kao i priča o raspadu njegove porodice nagovještavaju da se atomsko bombardiranje ipak desilo prvo (porodica Smith je pronalazila sklonište u stanicama metroa), te je potom uslijedio građanski rat koga karakterizira rečenica "u samom Londonu je bilo zapletenih uličnih perioda, reći ko se borio protiv koga u ovom ili onom trenutku, bilo je potpuno nemoguće" i naposlijetku posljeratna društvena reorganizacija, koju Partija naziva "revolucijom".

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Svijet 1984-te godine je podijeljen na tri velike države: Istočnu Aziju, Evroaziju i Okeaniju.

Glavni junak, Winston Smith, je državljanin područja koje obuhvaća Ameriku, Veliku Britaniju, Australiju i jug Afrike. Svijetom vlada Stranka, na čijem čelu je mitični Veliki Brat. Sva uprava je razdijeljena na četiri ministrstva, koja se brinu za određena područja svog djelovanja:

  • Ministarstvo ljubavi
  • Ministarstvo istine
  • Ministarstvo mira
  • Ministarstvo obilja

Stanovništvo Okeanije se dijeli na tri sloja:

  • bespravnu raju
  • članove Stranke
  • visoke članove Stranke

Tri države su stalno u ratnim sukobima i nasumično sklapaju nova savezništva; Dvije države protiv preostale. Kad se neprijatelj iznenada promijeni, Ministarstvo istine počinje mijenjati historiju. Za red u državi se brine Miselna policija, koja nadzire članove Stranke. Naslute li bilo kakvo neslaganje s politikom koju Stranka sprovodi, trenutačno ih odvodi na preodgoj.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Benet's Reader's Encyclopedia, Fourth Edition (1996). HarperCollins:New York. str. 734.
  2. ^ Aaronovitch, David (8. 2. 2013). "1984: George Orwell's road to dystopia". BBC News Magazine (United Kingdom: The BBC). Pristupljeno 8. 2. 2013. 
  3. ^ The Columbia Encyclopedia, Fifth Edition, Columbia University Press: 1993, str. 2030.
  4. ^ "Nineteen Eighty-Four", pg 272.
  5. ^ a b The Oxford Companion to English Literature, Sixth Edition. University of Oxford Press: 2000. str. 726.
  6. ^ Grossman, Lev; Lacayo, Richard (6. 10. 2005). "ALL-TIME 100 Novels. 1984 (1949), by George Orwell". Time. ISSN 0040-781X. Retrieved 19 October 2012
  7. ^ "100 Best Novels". Modern Library. Retrieved 19 October 2012
  8. ^ "BBC – The Big Read". BBC. April 2003, Retrieved 19 October 2012
  9. ^ Letter to Roger Senhouse, 26 December 1948, reprinted in Collected Works:It Is What I Think, str.487
  10. ^ Bowker, Chapter 18. "thesis": pstr. 368–9
  11. ^ Bowker, pstr. 383, 399
  12. ^ "Charles' George Orwell Links". Netcharles.com. Pristupljeno 4. 7. 2011. 
  13. ^ John Rodden. The Politics of Literary Reputation: The Making and Claiming of "St. George" Orwell
  14. ^ CEJL, iv, no. 125.
  15. ^ Crick, Bernard. Introduction to Nineteen Eighty-Four (Oxford: Clarendon Press, 1984)
  16. ^ Nineteen Eighty-four, ISBN 978-0-14-118776-1; str. xxvii (Penguin)
  17. ^ Marcus, Laura; Nicholls, Peter (2005). The Cambridge History of Twentieth-Century English Literature. Cambridge University Press. str. 226. ISBN 0-521-82077-4. Brave New World [is] traditionally bracketed with Orwell's Nineteen Eighty-Four as a dystopia ... 
  18. ^ "Full List — All Time 100 Novels". Time. 16. 10. 2005. Pristupljeno 25. 3. 2010. 
  19. ^ "Freedom and Happiness" (a review of We by Yevgeny Zamyatin) by Orwell, Tribune, 4 January 1946.
  20. ^ "1984 thoughtcrime? Does it matter that George Orwell pinched the plot?", Paul Owen, The Guardian, 8. 6. 2009.
  21. ^ Kanadska autorska prava traju za vrijeme života autora plus 50 godina kraja kalendarske godine njegove ili njene smrti.
  22. ^ Vidi Copyright Act, No. 98 1978.
  23. ^ "1984, de Orwell, 60 años después – 25.07.2009 – lanacion.com". Lanacion.com.ar. 25. 7. 2009. Pristupljeno 20. 6. 2014. 
  24. ^ I dio, 1. poglavlje
  25. ^ I dio, 3. poglavlje
  26. ^ "izbijalo trinaest" U Hiljadu devetsto osamdeset četvrtoj, dvadasetčetvorosatni sat je moderan dok je dvanaestsatni sat zastario. I dio, 8. poglavlje

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
Elektronska izdanja