Idi na sadržaj

Alagilleov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alagilleov sindrom
(Alagille–Watsonov sindrom
(ALGS)
(Hipoplazija jetrenin kanala)
Alagilleov sindrome nasljeđuje se po autosomno dominantnom obrascu
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q44.7 (EUROCAT Q44.71)
ICD-9759.89
OMIM118450
DiseasesDB29085
eMedicineped/60
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D016738

Alagilleov sindromje genetički poremećaj koji prvenstveno pogađa jetru i srce. Problemi povezani s poremećajem postaju očigledni u dojenačkoj ili ranoj dječjoj dobi. Poremećaj se nasljeđuje u autosomno dominantnom obrascu, a procijenjena prevalencija Alagilleova sindroma je 1 na svakih 30.000 do 1 na svakih 40.000 živorođenih. Ime je dobio po francuskom pedijatru Danielu Alagilleu, koji ga je prvi put opisao 1969. godine.[1]

Znaci i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Ozbiljnost poremećaja može varirati unutar iste porodice, sa simptomima koji se kreću od tako blagih da ostanu neprimijećeni, do teških bolesti srca i / ili jetre koje zahtijevaju transplantacije.[2] Rijedak je, ali Alagilleov sindrom može biti smrtno opasna bolest sa smrtnošću od 10%.[3] Većina smrtnih slučajeva od ALGS-a obično je posljedica srčanih komplikacija ili hronične insuficijencije jetre.[4]

Jetra

[uredi | uredi izvor]

Znakovi i simptomi koji proizlaze iz oštećenja jetre kod Alagilleova sindroma mogu uključivati žućkastu nijansu kože i bjelančevina (žutica), svrbež (pruritus), blijede stolice (aholija), povećanu jetru (hepatomegalija), povećanu slezenu (splenomegalija) i naslage holesterola u koži (ksantomi).[5] Biopsija jetre može ukazivati na premalo žučnih kanala (oskudnost žučnog kanala) ili, u nekim slučajevima, na potpuno odsustvo žučnih kanala (žučna atrezija). Oskudnost žučnih kanala rezultira smanjenom apsorpcijom masti i vitamina topivih u mastima (A, D, E i K), što može dovesti do rahitisa ili neuspjeha u napredovanju. Ciroza i eventualno otkazivanje jetre prilično su česti među pacijentima s ALGS-om, a 15% onih s teškim jetrenim manifestacijama zahtijeva transplantaciju jetre.[6] Hepatoćelijski rak zabilježen je u malom broju slučajeva, ali je izuzetno rijedak.[7]

Srce

[uredi | uredi izvor]
Fallotov tetralogija česta je srčana mahana kod pacijenata sa Alagilleovim sindromom.

Uobičajeni znakovi Alagilleova sindroma uključuju kongenitalne srčane probleme, koji variraju od šumova srca do značajnih strukturnih abnormalnosti, poput Fallotove tetralogije. Plućna stenoza, perzistentna aorta, defekt komorske pregrade i hipertrofija desne komore su česti među ovakvim pacijentima. Pacijenti mogu imati i defekt komorske pregrade, defekt atrijske pregrade, patentni duktus arteriosus i koarktaciju aorte. Stopa smrtnosti Fallotove tetralogije, kada se ne liječi. kreće se od 70% u dobi od 10 do 95% do 40. godine. Međutim, kompletna hirurška popravka može značajno poboljšati i dugovječnost i kvalitet života pacijenata s Alagilleovim sindromom.

Ostalo

[uredi | uredi izvor]

Ostale prezentacije Alagilleova sindroma uključuju leptiraste pršljenove, oftalnološke nedostatke i različite strukture lica. Leptirasti pršljenovi mogu se otkriti rendgenskim snimkom, ali obično nema simptoma od ove abnormalnosti. Ostali skeletni defekti, česti kod ALGS pacijenata, su spina bifida i fuzija pršljenova. Većina oftalmoloških defekata utiče na prednju komora očne jabučice, uključujući Axenfeldovu i Riegerova anomaliju, ali su česte i pigmentne promjene mrežnjače. Ove anomalije mogu biti korisne u dijagnosticiranju Alagilleovog sindroma. Mnogi ljudi s ALGS-om imaju slične crte lica, uključujući široko istaknuto čelo, duboko postavljene oči i malu šiljastu bradu. Iako su ove različite crte lica često predstavljene kod pacijenata s ALGS-om, osobine vjerovatno nisu zbog Alagilleovog sindroma, ali su karakteristične za pacijente s intrahepatskom holestatskom bolešću jetre.[8] Dakle, iako su ove karakteristike lica izuzetno česte kod ALGS pacijenata, to je zato što mnogi imaju ekstremne komplikacije jetre ili zatajenje jetre, ali to nije uzrokovano samom bolešću. Na bubreg također mogu uticati jer mutacije u genima JAG1 i NOTCH2 često dovode do bubrežne displazije, deformiranih proksimalnih tubula ili lipidoza uzrokovanih ometanjem metabolizma lipida.[9]

Genetics

[uredi | uredi izvor]

ALGS je uzrokovan gubitkom funkcije zbog mutacija bilo u JAG1 (Jagged1) ili NOTCH2 (zarezni homolog 2).[10][11] U većine ljudi s ALGS-om, mutacija gena se javlja u genu JAG1. Mutacija JAG1 je ili intragena i pronađena je na hromosomskoj poziciji 20p12, ili je delecija cijelog gena JAG1.[12] Mnogo je manje vjerovatno da će Alagilleov sindrom izazvati mutacije u NOTCH2 , ali primarni tip mutacije u NOTCH2 koja izaziva ALGS je misens mutacija.[13] Misens mutacija je tačkasta mutacija koja mijenja jedan nukleotid, što rezultira kodonom koji kodira pogrešnu aminokiselinu. Alagilleov sindrom nasljeđuje se u autosomno dominantnom obrascu, što znači da je jedna kopija promijenjenog gena dovoljna da izazove poremećaj. "Autosomni" aspekt bolesti znači da se mutacija gena javlja u autosomu, koji je jedan od 44 hromosoma u ljudskom tijelu koji nije spolni hromosom ( hromosom X ili Y). Iako je većina slučajeva posljedica autosomno dominantnog, gena zabilježeni su izvještaji o rijetkoj, autosomno recesivnoj verziji bolesti. U autosomno recesivnom slučaju, pacijent sa ALGS-om mora naslijediti dva mutirana gena: po jedan od svakog roditelja. Iako se oko 40% mutacija nasljeđuje od pogođenih roditelja, većina slučajeva proizlazi iz novih, stečenih mutacija de novo. Uzrokovane su faktorima okoline koji mutiraju jednu kopiju gena. Faktori okoline koji mogu rezultirati mutacijama gena mogu uključivati zračenje poput ultraljubičastih zraka sunca ili hemikalije poput benzena, koji se nalazi u dimu cigareta.[14]

Patofiziologija

[uredi | uredi izvor]

JAG1 i NOTCH2 kodiraju proteine koji su presudni za notch gen-signalnu kaskadu. Konkretno, JAG1 kodira površinski vezni ligand koji regulira signalni put NOTCH-a. Ima presudnu ulogu u ćelijskoj signalizaciji tokom embrionskog razvoja. Ako je put poremećen zbog mutacija, dojenče se neće pravilno razvijati.[15] Alagilleov sindrom uzrokuje oskudnost žučnih kanala, koji karakteriziraju uski i neispravni žučni kanali. Oskudnost žučnih kanala uzrokuje nakupljanje žuči u jetri, što rezultira ožiljcima na jetri koji ometaju normalne funkcije jetre, poput filtracije krvi i metabolizma lijekova.[15]

notch gen-signalna kaskada je također važna za prepoznavanje ćelija – ćelija, koje uključuje mehanizme regulacije gena kontrole višestrukih procesa diferencijacije ćelija tokom embrionskog i odraslog života, a posebno je važan za:

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Alagillov sindrom može biti izuzetno teško dijagnosticirati. Iako se ljudi rađaju s ALGS-om, gotovo se uvijek dijagnosticira kasnije tokom djetinjstva. Dijagnoza može biti teška jer se težina bolesti među pacijentima jako razlikuje.[16] Neki uobičajeni klinički testovi koji se provode kako bi se dijagnosticirala bolest uključuju rendgenske snimke pršljenova, preglede srca radi otkrivanja bilo kakvih nedostataka kao što su šum srca i biopsija jetre za otkrivanje bolesti jetre ili bilo kakvih prekursora . Ako se pacijent javi s više simptoma kao što su žutica, šum srca i gore opisane karakteristične crte lica (duboko postavljene oči, široke obrve, itd.), vjerojatno će im se dijagnosticirati Alagilleov sindrom. Više proračunata i konkretnija dijagnoza može se uraditi pomoću genetičkog testiranja. Sekvenciranje sljedeće generacije može se koristiti za otkrivanje polimorfizama jednostrukih nukleotida (SNP) u pogođenim genima. Multipleks ligacija-ovisno pojačavanje sonde (MLPA) može otkriti velike delecije i / ili insercije, a uporedna genomska hibridizacija mikrorada koristi se za poboljšanje tačnosti MLPA.[17]

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Rano liječenje je moguće nakon dijagnoze bolesti. Tretmani Alagilleovog sindroma obično uključuju lijekove, terapije i / ili hirurške zahvate. Svi tretmani imaju za cilj poboljšati izlučivanje žuči iz jetre, smanjiti bol uzrokovan bolešću i pomoći u poboljšanju prehrambenih nedostataka.[18]

Lijekovi

[uredi | uredi izvor]

Nekoliko lijekova koristi se za poboljšanje protoka žuči, uključujući Ursodiol (Actigall ili Urso). Ovi lijekovi razlikuju se u stepenu uspješnosti. Određeni lijekovi mogu se koristiti za smanjenje svraba (pruritus), kao što su kolestiramin i rifampin. Iako ovi lijekovi mogu smanjiti pruritus, svrab se često smanjuje kada se poboljša protok žuči putem Ursodiol ili transplantacije jetre

Mnogi pacijenti sa Alagilleovim sindromom imaju problema sa hranom i / ili malapsorpcijomm, što često ometa normalan rast. Pacijenti imaju koristi od dodataka vitamina A, D, E i K jer smanjeni protok žuči otežavajući apsorpciju i upotrebu ovih vitamina. Visokokalorična dijeta je vrlo važna i često zahtijeva gastrostomijsku cijev za održavanje visokog unosa kalorija.

Hirurgija

[uredi | uredi izvor]

Operacija je česta u težim slučajevima Alagilleovog sindroma, posebno za pacijente sa bolestima jetre ili završnom fazom zatajenja jetre. Transplantacija jetre može biti kompletna transplantacija preminulog davaoca organa ili djelo+imična transplantacija živog davatelja.[19][20] Transplantacija jetre može biti otežana kod pacijenata s ALGS-om, jer su srčane greške česte zajedno sa zatajenjem jetre, a tako intenzivne operacije opasne su za srčane bolesnike jer ne mogu podnijeti stres zbog operacije i opće anestezije. Šablon:Citat je potreban }

Djelimična žučna diverzija korištena je za značajno smanjenje pruritus, žutice i ksantoma uzrokovane lošim protokom žuči kod pacijenata s oskudnoćom žučnih kanala. Dio žuči koji stvara jetra usmjerava se kroz hirurški stvorenu stomu u plastičnu vrećicu na donjem desnom dijelu pacijenta. Vrećica se povremeno isprazni dok se puni žuči. Pacijentima sa bilijarnom atrezijom može biti potreban Kasaijev postupak za poboljšanje drenaže žuči; međutim, kasnija transplantacija jetre i dalje je često potrebna.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Alagille D, Odièvre M, Gautier M, Dommergues JP (januar 1975). "Hepatic ductular hypoplasia associated with characteristic facies, vertebral malformations, retarded physical, mental, and sexual development, and cardiac murmur". The Journal of Pediatrics. 86 (1): 63–71. doi:10.1016/S0022-3476(75)80706-2. PMID 803282.
  2. ^ "Alagille syndrome". Genetics Home Reference. Pristupljeno 31. 10. 2016.
  3. ^ Diaz-Frias J, Kondamudi NP (2019). "Alagille Syndrome". StatPearls. PMID 29939604. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ^ Kamath BM, Baker A, Houwen R, Todorova L, Kerkar N (august 2018). "Systematic Review: The Epidemiology, Natural History, and Burden of Alagille Syndrome". Journal of Pediatric Gastroenterology and Nutrition. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 67 (2): 148–156. doi:10.1097/MPG.0000000000001958. PMC 6110620. PMID 29543694.
  5. ^ "Symptoms & Causes for Alagille Syndrome". National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases.
  6. ^ Krantz ID, Piccoli DA, Spinner NB (februar 1997). "Alagille syndrome". Journal of Medical Genetics. 34 (2): 152–7. doi:10.1136/jmg.34.2.152. PMC 1050871. PMID 9039994.
  7. ^ Sijmons RH (februar 2008). "Encyclopaedia of tumour-associated familial disorders. Part I: from AIMAH to CHIME syndrome". Hereditary Cancer in Clinical Practice. 6 (1): 22–57. doi:10.1186/1897-4287-6-1-22. PMC 2735164. PMID 19706204.
  8. ^ Sokol RJ, Heubi JE, Balistreri WF (august 1983). "Intrahepatic "cholestasis facies": is it specific for Alagille syndrome?". The Journal of Pediatrics. 103 (2): 205–8. doi:10.1016/s0022-3476(83)80345-x. PMID 6875709.
  9. ^ Bissonnette ML, Lane JC, Chang A (maj 2017). "Extreme Renal Pathology in Alagille Syndrome". Kidney International Reports. 2 (3): 493–497. doi:10.1016/j.ekir.2016.11.002. PMC 5720621. PMID 29318215.
  10. ^ Oda T, Elkahloun AG, Pike BL, Okajima K, Krantz ID, Genin A, et al. (juli 1997). "Mutations in the human Jagged1 gene are responsible for Alagille syndrome". Nature Genetics. 16 (3): 235–42. doi:10.1038/ng0797-235. PMID 9207787.
  11. ^ Kamath BM, Bauer RC, Loomes KM, Chao G, Gerfen J, Hutchinson A, et al. (februar 2012). "NOTCH2 mutations in Alagille syndrome". Journal of Medical Genetics. 49 (2): 138–44. doi:10.1136/jmedgenet-2011-100544. PMC 3682659. PMID 22209762.
  12. ^ Vajro P, Ferrante L, Paolella G (juni 2012). "Alagille syndrome: an overview". Clinics and Research in Hepatology and Gastroenterology. 36 (3): 275–7. doi:10.1016/j.clinre.2012.03.019. PMID 22521120.
  13. ^ Gilbert MA, Spinner NB (2018). "Alagille Syndrome". Clinics in Liver Disease. Springer. 22 (4): 33–48. doi:10.1016/j.cld.2018.06.001. PMID 30266153.
  14. ^ "What is a gene mutation and how do mutations occur?". U.S. National Library of Medicine.
  15. ^ a b "Alagille syndrome". Genetics Home Reference. Pristupljeno 23. 12. 2016.
  16. ^ "Alagille Syndrome - Diagnosis & Treatment". Boston Children's Hospital. Arhivirano s originala, 29. 4. 2021. Pristupljeno 27. 4. 2021.
  17. ^ Ohashi K, Togawa T, Sugiura T, Ito K, Endo T, Aoyama K, et al. (novembar 2017). "Combined genetic analyses can achieve efficient diagnostic yields for subjects with Alagille syndrome and incomplete Alagille syndrome". Acta Paediatrica. 106 (11): 1817–1824. doi:10.1111/apa.13981. PMID 28695677.
  18. ^ "Department of Surgery - Alagille Syndrome". surgery.ucsf.edu. Arhivirano s originala, 8. 10. 2019. Pristupljeno 8. 10. 2019.
  19. ^ Doria C (2016). Doria C (ured.). Contemporary Liver Transplantation : The Successful Liver Transplant Program. ISBN 9783319055435. OCLC 1111825084.
  20. ^ "Donor Requirements & Evaluation - Live Liver Transplant". Lahey Hospital & Medical Center, Burlington & Peabody (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 10. 2019.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Kongenitalne malformacije i deformacije probavnog sistema Šablon:Ostali genetički poremećaji mehanizma

Ovaj članak uključuje tekst iz javnog domens sa Američke nacionalne biblioteke

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Alagilleov_sindrom&oldid=3558672"