Alfons XII, kralj Španije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Alfons XII Španski)
Alfons XII
Kralj Španije
Vladavina29. decembar 1874 - 25. novembar 1885
PrethodnikAmadeus I
NasljednikAlfons XIII
SupružnikMercedes Orleanska
Marija Kristina Austrijska
DjecaMercedes, princeza od Asturije
Marija Terezija od Španije
Alfons XIII, kralj Španije
DinastijaBourbon
OtacFranjo od Španije (osporeno)
MajkaIzabela II, kraljica Španije
Rođenje28. novembar 1857.
Smrt25. novembar 1885.

Alfons XII (Alfonso Francisco de Asis Fernando Pio Juan Maria de la Concepcion Gregorio Pelayo; 28. novembar 1857. - 25. novembar 1885.)[1] je bio kralj Španije vladajući od 1874. do 1885. godine, nakon što je državnim udarom obnovljena monarhija i završila Prva Španska republika.

Alfons XII je bio prisiljen pobjeći u izgnanstvo nakon Slavne revolucije koja je svrgnula njegovu majku Izabelu II sa trona 1868. godine, Alfons je studirao u Austriji i Francuskoj. Njegova majka je abdicirala u njegovu korist 1870. godine i on se vratio u Španiju kao kralj 1874. godine nakon vojnog udara. Alfons je umro u 27. godini 1885. godine, a naslijedio ga je nerođeni sin koji je postao Alfons XIII nakon rođenja naredne godine.

Očinstvo[uredi | uredi izvor]

Alfons je bio sin španske kraljice Izabele II. Njegov otac je zvanično bio Izabelin suprug, Franjo od Španije, ali Alfonsovo biološko očinstvo je osporeno. Naime, za kralja Franju se vjeruje da je bio homoseksualac, a kraljica Izabela II je tokom svoje vladavine imala nekoliko ljubavnika. Alfonsovim bioločkim ocem se smatrao Enrique Puig Moltó, pripadnik kraljičine straže, sa kojim je kraljica Izabela II bila u vezi u periodu Alfonsovog začeća. Za zvanično porodično stablo vidi Porodično stablo Alfonsa XII.

Egzil[uredi | uredi izvor]

Alfons je zajedno sa porodicom protjeran u Pariz kada je njegova majka bila zbačena, 1868. godine. Odatle je poslan na školovanje u Beč, ali se 25. juna 1870. godine vratio u Pariz, gdje je njegova majka odlučila abdicirati pred brojnim španskim plemstvom čija je sudbina ovisila o protjeranoj kraljici. Međutim, španski parlament, poznat kao Cortez, nije ga priznao za kralja. Umjesto njega, kruna Španije je ponuđena italijanskom plemiću Amadeusu, koji ju je prihvatio kao Amadeus I. Ne obazirući se na ovo, proglasio se Alfonsom XII, u spomen jedanaest kraljeva Kastilje i Leona. Nedugo nakon toga nastavio je školovanje na Vojnoj akademiji Sandhurst u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Amadeus I je zbog nedostatka popularnosti među aristokratijom i običnim narodom abdicirao 11. februara 1873. godine, nakon čega je proglašena Prva španska republika.

Dana 1. decembra 1874. godine, odgovrajući na rođendanske čestitke svojih pristalica, Alfons je izdao Manifest iz Sandhursta, u kojem se Špancima predstavio kao katolički princ, Španac koji poštuje Ustav i koji je liberalan, sa željom da služi svojoj naciji.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Krajem 1874. godine, dana 29. decembra, kada je general Serrano napustio Madrid kako bi zapovjedao vojskom na sjeveru u Karlističkom ratu, general Martinez Campos, koji je otvoreno podupirao Alfonsa, sa nekoliko je brigada ušao u Sagunto (Valencija), te proglasio Alfonsa kraljem. Predsjednik privremene vlade podnio je ostavku, a vlast je privremeno prepuštena kraljevom savjetniku, Canovasu del Castillo, kako bio vodio vladu do povratka kralja iz egzila. U sljedećih nekoliko dana kralj je stigao u Barcelonu, a tri dana kasnije i u Madrid, gdje je pred Cortesima proglašen kraljem. Alfonsova majka, bivša monarhinja, pokušala se vratiti u domovinu po sinovom ustoličenju, ali nije dočekana sa dobrodošlicom.

Odmah po dolasku na tron morao je braniti svoja nasljedna prava od svog rođaka u drugom koljenu, dona Karla, vojvode od Madrida, koji se protivio ukidanju salskog zakona koji bi ga bio učinio Karlom VII. Don Karlo je poražen i prisiljen na povlačenje.

Dana 23. januara 1878. godine Alfons je oženio svoju rodicu, princezu Mercedes Orleansku, koja je tim brakom postala španska kraljica. Međutim, Mercedes je umrla samo šest mjeseci nakon vjenčanja od upale pluća. Krajem iste godine mladi radnik iz Tarragone, Juan Oliva Moncasi, bez uspjeha je pokušao izvršiti atentat na kralja.

Dana 29. novembra 1879. godine Alfons je oženio mnogo dalju rodicu, nadvojvotkinju Mariju Kristinu Austrijsku. Na medenom mjesecu Alfons je preživio još jedan atentat, kada je na njega i njegovu kraljicu pucao pastir Otero. Tokom njihovog braka rođene su dvije kćerke, a posthumno sin i nasljednik.

Spomenik Alfonsu XII

Kralj Alfons XII je 1883. godine služeno posjetio Belgiju, Austriju i Francusku. U Njemačkoj je prihvatio titulu počasnog pukovnika jedne pukovnije garnizona iz Alzasa, područja kojeg je okupirala Njemačka, a na koje je pravo polagala i Francuska. Ta je činjenica uticala na vrlo negativno raspoloženje tokom njegovog posjeta Francuskoj.

Njemačka je pokušala okupirati Karolinške otoke, koji su bili pod španskom vlašću, šo je dovelo do manjeg sukoba između dvije države. Sukob je završen potpisivanjem špansko-njemačkog sporazuma 1885. godine u korist Španije. Iste je godine izbila epidemija tuberkuloze u Aranjuezu. Monarh je posjetio oboljele i nedugo nakon toga, 25. novembra 1885. godine, umro je od iste bolesti u palači Prado u Madridu.

U trenutku njegove smrti njegova supruga imao je dvije kćerke, ali je njegova supruga, kraljica Marija Kristina, bila trudna i nosila treće dijete. Da je rodila sina, Alfonsova najstarija kćerka Mercedes bi postala monarhinja; međutim, rodio se sin koji je od samog rođenja bio kralj Alfons XIII.