Crijevna resica
| Crijevna resica | |
|---|---|
 | |
 Presjek duodenumaa mačke X 60. | |
| Detalji | |
| Latinski | Villi intestinales |
| Dio od | Zid tankog crijeva |
| Sistem | Probavni sistem |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.1174 |
| TA | A05.6.01.011 |
| FMA | 15072 76464, 15072 |
| Anatomska terminologija | |
Crijevne resice su male izbočine nalik prstima koje se protežu u lumen tankog crijeva. Svaka je duga približno 0,5–1,6 mm (kod ljudi) i ima mnogo mikroresica (zvane vili), koje se projiciraju iz enterociti njegovog epitela, koji zajedno tvore prugastu ili četkastu granucu. Svaka od ovih mikrovila duga je oko 1 µm, otprilike 1.000 puta kraća od pojedine resice. Crijevne resice su mnogo manje od bilo kojeg kružnog nabora u crijevu.
Resice povećavaju unutrašnju površinu crijevnih zidova, čineći veću površinu za apsorpciju. Povećano upijajuće područje je korisno jer probavljeni hranjivi sastojci (uključujući monosaharide i aminokiseline) prelaze u polupropusne resice difuzijom, koja je efikasna samo na malim udaljenostima. Drugim riječima, povećana površina (u kontaktu sa tečnošću u lumenu) smanjuje prosječnu udaljenost koju prelaze molekule hranljivih sastojaka, pa se povećava efikasnost difuzije. Resice su povezane s krvnim sudovima, pa cirkulirajuća krv zatim odvodi te hranjive sastojke širom organizma.
Struktura[uredi | uredi izvor]
Mikroanatomija[uredi | uredi izvor]
-
Okomiti presjek psećje resice tankog crijijeva X 80. (jednoslojni stubasti epitel, obilježen na vrhu.) -
Poprečni presjek dlačice ljudskog tankog crijeva X 350.
a. Temeljna membrana, ovdje se pomalo skupila od epitela
b. Laktea.
c. Stubasti epitel
d. Njegova prugasta granica
e. Peharaste ćelije.
f. Leukociti u epitelu
f’. Leukociti ispod epitela
g. Krvni sudovi
h. Mišićne ćelije presječene. -
Projekcija jejunumske sluznice pileta, zasnovana na MicroCT-u. Virtualni blok volumena s vertikalno skraćenim resicama u kosom prikazu; Skala = 0,2 mm. -
MicroCT-zasnovana projekcija volumena jejunumske sluznice pileta. Virtualni vodoravni presjek resica, Skala= 0,2 mm.
Funkcija[uredi | uredi izvor]
Resice i mikrovili povećavaju crijevnu upijajuću površinu približno 30 puta, odnosno 600 puta, pružajući izuzetno efikasnu apsorpciju hranljivih sastojaka u crijevnom lumenu.[1]
Na površini su i enzimi (enterocitni probavni enzimi) za probavu. Kapilari resica sakupljaju aminokiseline i jednostavne šećere koje unose u krvotok. Lakteali (limfni kapilari) sakupljaju apsorbirane hilomikrone, koji su lipoproteini sastavljeni od triglicerida, holesterola i amfipatičkih proteina, te se kroz limfnu tečnost prenose u ostatak tijela. (Lakteali su limfni sudovi tankog crijeva koje apsorbiraju probavljene masti).
Resice su specijalizirane za apsorpciju u tankom crijevu jer imaju tanki zid, od jednog sloja ćelija, što omogućava kraći put difuzije. Imaju veliku površinu koja omogućava učinkovitiju apsorpciju masnih kiselina i glicerola u krvotok. Imaju bogatu opskrbu krvlju, kako bi održali gradijent koncentracije.[2]
-
Struktura crijevne resice
Klinički značaj[uredi | uredi izvor]
Atrofija resica[uredi | uredi izvor]
Kod bolesti tankog crijeva, resice se mogu izravnati uslijed posljedica upale, a ponekad mogu i nestati. Ovo pogoršanje poznato je kao vilozna atrofija i često je obilježje celijakija.[3]
Dodatne slike[uredi | uredi izvor]
-
Mikroresice 121 (čupave dlačice) pokazuju elektronske guste plakove (otvorena strelica) na njihovim vrhovima.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Oral Delivery of Macromolecular Drugs - Barriers, - Andreas Bernkop-Schnürch - Springer".
- ^ "Digestion: Digestive System, Enzymes, Absorption in the Small Intestine". Arhivirano s originala, 18. 11. 2016. Pristupljeno 30. 12. 2014.
- ^ "Causes". Coeliac UK (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 7. 2020.
Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]
- C.W. Chan, Y.K. Leung and K.W. Chan (2014). "Microscopic anatomy of the vasculature of the human intestinal villus - a study with review". Eur J Anat, 18 (4): 291-301.
