Dikotiledone biljke
| Magnoliopsida | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Biljke |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| vidi tekst | |
Klasifikacija APG III (2009) ili filogenetske klasifikacije je treća verzija botaničke klasifikacije cvjetnica koju utvrđuje međunarodna Angiosperm Phyilogeny Group. To je najvažnija botanička klasifikacija danas, koja počiva na promjenjenom APG II sistemu klasifikacije (2003.) i dopunama filogenetske klasifikacije APG IV (2016.).
Dikotiledone biljke ili kratko dikotiledone (lat.Magnoliopsida) je botanički naziv za razred, u taksonomiji biljaka cvjetnica iz divizije Magnoliophyta. Naziv razreda se formira tako, da se nastavak za pripadajuću porodicu -aceae, u nazivu Magnoliaceae, zamijeni nastavkom -opsida.[1]
Glavna obilježja
[uredi | uredi izvor]Dicotyledoneae su najbrojnija i najvarijabilnija današnja grupa skupina biljaka, koje, uz rijetke izuzetke, imaju dva zametna listića (kotiledona), po čemu su i imenovane.
- Glavni korijen, koji se razvija iz klicinog korijenka, najčešće je dugovječan i formira bočno razgranato korijenje.
- Sposobne su za sekundarno rastenjer u debljinu, dijeljenjem ćelija kambij.
- Provodni sudovi (na poprečnom presjeku) stabljike raspoređeni su kružno.
- Listovi dvokotiledonih biljaka su različite morfologije i građe. Većinom imaju peteljku i liski, sa mrežastom nervaturom, a mogu biti jednostavni ili sastavljeni. Često imaju palistiće (brakteje), a rjeđe rukavce.
- Pazušni (aksilarni) pupovi imaju dva poprečna predlistića.
- Cvjetovi su izdijeljeni u čašku ili čašicu (lapove) i vjenčić ili krunicu (latice). Sastoje se od peteročlanih ili (rjeđe) četveročlanih pršljenova (ciklusa). Uvojiti (spiralan) raspored listića ocvijeća na produženom cvjetištu se rijetko javlja, što je obilježje primitivnijih grupa, koje ispoljavalju određene filogenetske veze s golosjemenjačama.
Poređenje sa monokotiledonim biljkama
[uredi | uredi izvor]Osim broja kotiledona, između monokotiledona i dvokotiledona, postoje i druge razlike. Ove razlike su uglavnom između monokotiledona dikotiledonske grupe eudikotiledona. Mnoge dikotiledone grupe koje su se ranije izdvojile iz zajedničkog filogenetskog stabla imaju izvjesne karakteristike "monokotiledona", kao što su razbacani provodni snopići, trodijelne cvjetovi i stari (predački) tip polena.[2] Neke monokotiledone također imaju i svojstva dikotiledoda, kao što je mrežasta lisna „nertvatura“ provodnih sudova[2]
| Osobina | Monokotiledone | Dikotiledone |
| Broj dijelova svakog cvijeta | Trodijelni | Četverodijelni ili petodijelni |
| Broj brazda ili pora u polenovom zrnu | Jedna | Tri |
| Broj kotiledona (klicinih listića u sjemenci) |
Jedan | Dva |
| Sistem provodnih sudova (snopića u stabljici) |
Razbacani | U koncentričnim krugovima |
| Korijenje | Razvoj iz raznih mjesta |
Razvoj iz dna klijanca |
| Sistem glavnih lisnih provodnih sudova (nervature) |
Paralelni | Mrežasti |
| Sekundarni rast (debljanje stabljike) |
Nemaju | Često imaju |
Filogenija
[uredi | uredi izvor]
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Filogenija cvjetnica prema APG III (2009) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Alternativna filogenija (2010.)[3] |
Postoji osam grupa današnjih angiospermi:
- Amborella, jedine vrsta je grm uz Nove Kaledonije;
- Nymphaeales, oko 80 vrsta,[4] vodeni ljiljani i Hydatellaceae;
- Austrobaileyales, oko 100 vrsta[4]
- Chloranthales, nekoliko desetina vrsta aromatičnog lišća
- Magnolide, oko 9.000 vrsta, okarakteriziranih trodijelnim, pollecvjetovima. polenom sa jednom porom i obično razgranatom mrežom lisne nervature, kao što je magnolija, lovor i crni biber;
- Monokotiledone, oko 70.000 vrsta obilježenim trimernim cvjetovima, jednim kotiledonom, polenom sa jednom porom i obično paralelnom lisnom nervaturom; primjeriː Trave, Orchidaceae, Arecaceae;
- Ceratophyllum, oko šest vrsta vodenih biljaka, poznatijih kao akvarijske biljke;
- Eudikotiledone, oko 175.000 vrsta, obilježenih 4- or 5-dijelnim cvjetovima, polenom sa tri pore i obično razgranatim lisnom nervaturom – npr. suncokreti, petunija, maslačak, jabuke i hrastovi.
Tačan odnos između ovih osam grupa još uvijek nije jasan, iako postoji dogovor da prve tri grupe odstupaju od predaka angiospermi: Amborellales, Nymphaeales i Austrobaileyales.[5] Izraz bazne angiosperme se odnosi na ove tri grupe. Između ostalog, odnos između tri najšire od ovih grupa (magnoliide, monokotiledone, i eudikotiledone) ostaje nejasan. Prema nekim analizama, prve su se izdvojile magnoliide od ostalih monokotiledona.[6]Ceratophyllum izgledaju kao grupa u eudikotiledonima prije nego u monokotiledonima.
Kladističke analize, na osnovu morfologije i sekvenci mitohondrijske i jedarne DNK hloroplasta, ne podržavaju podjelu cvjetnica u monokotiledone i dikotiledone.[7] Te analize su pokazali da su dikotiledone parafiletska grana biljnog carstva.
Dikotiledone biljke su svrstane u monofiletske grupe, kako slijedi:[8]
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Uobičajena klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Razred Magnoliopsida obuhvata sljedeće redove:
- Asterales
- Callitrichales
- Calycerales
- Campanulales
- Dipsacales
- Gentianales
- Lamiales
- Plantaginales
- Rubiales
- Scrophulariales
- Solanales
- Araliales
- Aralidiales
- Byblidales
- Cornales
- Desfontainiales
- Dipsacales
- Eucommiales
- Garryales
- Hydrangeales
- Pittosporales
- Roridulales
- Torricelliales
Komparacija tri klasifikacijska sistema
[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ a b "Monocots versus Dicots". University of California Museum of Paleontology. Arhivirano s originala, 19. 1. 2012. Pristupljeno 25. 1. 2012.
- ^ Bell, C.D.; Soltis, D.E.; Soltis, P.S. (2010). "The Age and Diversification of the Angiosperms Revisited". American Journal of Botany. 97 (8): 1296–1303. doi:10.3732/ajb.0900346. PMID 21616882. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć)CS1 održavanje: ref=harv (link), p. 1300 - ^ a b Jeffrey D. Palmer; Douglas E. Soltis and Mark W. Chase; Chase, M. W. (2004). "The plant tree of life: an overview and some points of view". American Journal of Botany. 91 (10): 1437–1445. doi:10.3732/ajb.91.10.1437. PMID 21652302. Arhivirano s originala, 9. 10. 2010. Pristupljeno 15. 5. 2016.CS1 održavanje: ref=harv (link), Figure 2
- ^ http: //www.amjbot.org/cgi/content/full/91/10/1614.
- ^ Pamela S. Soltis and Douglas E. Soltis (2004). "The origin and diversification of angiosperms". American Journal of Botany. 91 (10): 1614–1626. doi:10.3732/ajb.91.10.1614. PMID 21652312. Arhivirano s originala, 21. 6. 2010. Pristupljeno 15. 5. 2016.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Chase MW, y 41 autores más. 1993. Phylogenetics of seed plants: An analysis of nucleotide sequences from the plastid gene rbcL. Ann. Missouri Bot. Gard. 80: 528-580.
- ^ Theodor C. H. Cole & Hartmut H. Hilger 2013 Angiosperm Phylogeny, Flowering Plant Systematics. Arhivirano 17. 5. 2017. na Wayback Machine
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- http://books.google.com/?id=P6m0OTheY8sC&printsec=frontcover#PPA2,M1
- https://web.archive.org/web/20120418010446/http://www.ucmp.berkeley.edu/glossary/gloss8/monocotdicot.html
