Digitalis lutea

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Žuti naprstak
Digitalis lutea
Digitalis lutea 160607c.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Koljeno Magnoliophyta
Razred Dikotiledone
Red Lamiales
Porodica Plantaginaceae
(Scrophulariaceae)
Rod Digitalis
Vrsta D. lutea

Žuti naprstak ili žuta zubačica (latinski: Digitalis lutea) je biljka iz porodice Plantaginaceae. U diploidnoj hromosomskoj garnituri ima 2n = 56.

Opis[uredi | uredi izvor]

Žuti naprstak je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka, koja dostiže visinu do oko 30 do 80 cm. Stručak je uspravan, nerazgranat, slabašan, pri vrhu povijen i go, sa naizmjeničnim, usko-kopljastim jajolikim listovima. Jednostavni su sa finim trpljama na rubovima, rezani inače goli i neredovni. Bazne rozete u sezoni cvjetanja, kao i kod drugih naprstaka, nedostaju.

U cvasti je jednostrani grozd brojnih, obično kremasto sumpornožutih, labavih, unutra dlakavih, cvjetova, dugih 28 do 40 mm. Manji i uži su nego kod Digitalis grandiflora, čiji su cvjetovi oker i uzvučeni unutra. Krunica je cjevasta i sastoji se od pet stopljenih (sraslih) latice. Ima četiri prašnika, jajnik je izdignut, plod kapsula. Lišće nema zaliske (stipule).[1][2][3]

Biološka aktivnost: ljekovitost – otrovnost[uredi | uredi izvor]

U neprimjerenim dozama obva biljka je vrlo otrovna. Glavni sastojci su ar relativno niskim ukupnog sadržaja:

  • Lanatosid A – 0,02-0,10%
  • Acetildigitoksin – 0,01-0,08%
  • Digitoksin – 0,01-0,02%.

Otrovni ili ljekoviti učinak odgovara onom kod vrste Digitalis purpurea. U oficijelnoj medicini se koriste, najčešće purpurni (D. purmurea), a u narodnoj i vunasti (D. lanata). Ekstrakt digitalisa je nekada bio jedan od najznačajnijih lijekova za bolesti srca. Osnovna namjena mu je bila jačanje srčanog mišića; služio je kardiotonik koji jača rad srca, usporva i regulira ritam otkucaja.

U drugoj polovini 20. stoljeća, u Srednjoj Evropi su obavljena istraživanja, uz selekciju i ukrštanja raznih vrsta roda Digitalis, najčešće D. Lanata, D. purpurea, D. ambigua i D. lutea, u namjeri da se zamijeni uvoz D. purpurea.
Iz digitalisa su izdvojeni:

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Digitalis lutea raste na suhim, krečnjačkim, šljunčanim i toplim tlima, na osunčanim lokacijama, kao što su proplanci i rubovi šumskih puteva. Ovaj aširena u zapadnoj, srednjoj i jugoistočnoj Evropi, na jugu Italije i sjeverozapadnoj Africi. U fitosociologiji karakterizira neke biljne zajednice u srednjoj i južnoj Evropi. Smatra se neugroženom vrstom, ali "posebnu saveznu zaštitu" ima u Njemačkoj, od 1957.

Elegancija i druge estetske osobine ove biljke uvjetovale su njeno širenje i u hortikulturi, u kojoj je selektirano nekoliko veoma atraktivnih sorti.

Sinonimi[uredi | uredi izvor]

  • Digitalis acuta Moench
  • Digitalis aurea Desf.
  • Digitalis fontanesii Steud.
  • Digitalis guellii Sennen
  • Digitalis intermedia Pers.
  • Digitalis lutea var. pubescens Bréb.
  • Digitalis nutans Gaterau
  • Digitalis ornata Porta ex Huter
  • Digitalis parviflora Lam.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]