Idi na sadržaj

Digitalis lutea

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Žuti naprstak
Digitalis lutea
Sistematika
CarstvoPlantae
KoljenoMagnoliophyta
RazredDikotiledone
RedLamiales
PorodicaPlantaginaceae
(Scrophulariaceae)
RodDigitalis
VrstaD. lutea

Žuti naprstak ili žuta zubačica (latinski: Digitalis lutea) je biljka iz porodice Plantaginaceae. U diploidnoj hromosomskoj garnituri ima 2n = 56.

Žuti naprstak je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka, koja dostiže visinu do oko 30 do 80 cm. Stručak je uspravan, nerazgranat, slabašan, pri vrhu povijen i go, sa naizmjeničnim, usko-kopljastim jajolikim listovima. Jednostavni su sa finim trpljama na rubovima, rezani inače goli i neredovni. Bazne rozete u sezoni cvjetanja, kao i kod drugih naprstaka, nedostaju.

U cvasti je jednostrani grozd brojnih, obično kremasto sumpornožutih, labavih, unutra dlakavih, cvjetova, dugih 28 do 40 mm. Manji i uži su nego kod Digitalis grandiflora, čiji su cvjetovi oker i uzvučeni unutra. Krunica je cjevasta i sastoji se od pet stopljenih (sraslih) latice. Ima četiri prašnika, jajnik je izdignut, plod kapsula. Lišće nema zaliske (stipule).[1][2][3]

Biološka aktivnost: ljekovitost – otrovnost

[uredi | uredi izvor]

U neprimjerenim dozama obva biljka je vrlo otrovna. Glavni sastojci su ar relativno niskim ukupnog sadržaja:

  • Lanatosid A – 0,02-0,10%
  • Acetildigitoksin – 0,01-0,08%
  • Digitoksin – 0,01-0,02%.

Otrovni ili ljekoviti učinak odgovara onom kod vrste Digitalis purpurea. U oficijelnoj medicini se koriste, najčešće purpurni (D. purmurea), a u narodnoj i vunasti (D. lanata). Ekstrakt digitalisa je nekada bio jedan od najznačajnijih lijekova za bolesti srca. Osnovna namjena mu je bila jačanje srčanog mišića; služio je kardiotonik koji jača rad srca, usporva i regulira ritam otkucaja.

U drugoj polovini 20. stoljeća, u Srednjoj Evropi su obavljena istraživanja, uz selekciju i ukrštanja raznih vrsta roda Digitalis, najčešće D. Lanata, D. purpurea, D. ambigua i D. lutea, u namjeri da se zamijeni uvoz D. purpurea.
Iz digitalisa su izdvojeni:

Ekologija i rasprostranjenje

[uredi | uredi izvor]

Digitalis lutea raste na suhim, krečnjačkim, šljunčanim i toplim tlima, na osunčanim lokacijama, kao što su proplanci i rubovi šumskih puteva. Ovaj aširena u zapadnoj, srednjoj i jugoistočnoj Evropi, na jugu Italije i sjeverozapadnoj Africi. U fitosociologiji karakterizira neke biljne zajednice u srednjoj i južnoj Evropi. Smatra se neugroženom vrstom, ali "posebnu saveznu zaštitu" ima u Njemačkoj, od 1957.

Elegancija i druge estetske osobine ove biljke uvjetovale su njeno širenje i u hortikulturi, u kojoj je selektirano nekoliko veoma atraktivnih sorti.

Sinonimi

[uredi | uredi izvor]
  • Digitalis acuta Moench
  • Digitalis aurea Desf.
  • Digitalis fontanesii Steud.
  • Digitalis guellii Sennen
  • Digitalis intermedia Pers.
  • Digitalis lutea var. pubescens Bréb.
  • Digitalis nutans Gaterau
  • Digitalis ornata Porta ex Huter
  • Digitalis parviflora Lam.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]