Dobriša Cesarić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Dobriša Cesarić
Rođenje 10. januar 1902.
Slavonska Požega, Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Austro-Ugarska
Smrt 18. decembar 1980.
Zagreb, Socijalistička republika Hrvatska, SFRJ
Zanimanje Pjesnik, prevodilac
Jezik Hrvatski
Nacionalnost Hrvat
Obrazovanje Filozofski fakultet u Zagrebu
Period 1916–1980.
Žanr Modernizam

Dobriša Cesarić bio je hrvatski i jugoslavenski pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika hrvatske poezije.

Objavio je šest knjiga, koje su bile različiti izbori već objavljivanih pjesama, a pisao je kritičke i memoarske tekstove. Zbog jednostavnosti i jasnoće, ali i narativnosti, njegova lirika uživala je veliku popularnost kod širokih čitalačkih krugova. Bio je zaokupljen temom subjekta u otuđenom svijetu, poeziji je vratio estetiku bola, a orijentacija na čovjeka i društvo uputila ga je na socijalno angažiranu književnost. Mnogo je prevodio s njemačkog (Goethea, Heinea i Rilkea) i ruskog (Puškina, Ljermontova, Jesenjina i druge). Jedan je od prevodilaca čuvene Heineove pjesme "Azra", a bio je jedan od najprevođenijih hrvatskih pjesnika.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Srednju realnu gimnaziju pohađao je u Osijeku. Studirao je pravo i filozofiju. Radio je kao činovnik, lektor, prevodilac i urednik.

Od 1916. stalno živi u Zagrebu, gdje je maturirao i zatim slušao predavanja na Filozofskom fakultetu. Te godine objavio je i prvu pjesmu pod nazivom "I ja ljubim" u časopisu Pobratim. Prva zbirka pjesama pod nazivom Lirika objavljena je 1931. u vlastitoj izdavačkoj kući i za to je dobio nagradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU). U međuratnim godinama službovao je u školi Narodnog zdravlja, a od 1945. bio je urednik u IP "Zora". Godine 1951. primljen je kao prvi član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti. Od 1958. bio je u penziji. Do smrti je bio aktivan kao pjesnik i prevodilac.

Svojim pjesničkim opusom ušao je u italijansku antologiju svjetske lirike Poeti del mondo, te u njemačku antologiju savremene evropske lirike. Uz prepoznatljivu "Voćku poslije kiše", i druge antologijske pjesme, poput "Balade iz predgađa", "Oblaka", "Pjesme mrtvog pjesnika", "Slapa", "Povratka", bile su prevedene na mnoge svjetske jezike.

Preminuo je 18. decembra 1980. u Zagrebu, u 79. godini. Dugo je bolovao od dijabetesa i vrlo teškog oštećenja jetre.[2]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Pisao je lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je više zbirki pjesama:

  • Lirika, Zagreb, 1931.
  • Spasena svjetla, Zagreb, 1938.
  • Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.
  • Pjesme, Zagreb, 1951.
  • Knjiga prepjeva, Zagreb, 1951.
  • Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.
  • Tri pjesme, Zagreb, 1955.
  • Goli časovi, Novi Sad, 1956.
  • Proljeće koje nije moje, Zagreb, 1957.
  • Izabrane pjesme, Zagreb, 1960.
  • Poezija, Skoplje, 1965.
  • Moj prijatelju, Zagreb, 1966.
  • Slap, izabrane pjesme, Zagreb, 1970.
  • Svjetla za daljine, Beograd, 1975.
  • Izabrana lirika, Beograd, 1975.
  • Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo, 1975.
  • Pjesme. Memoarska proza, Zagreb, 1976 (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 113)[3]
  • Voćka poslije kiše, Zagreb, 1978.

Postumno[uredi | uredi izvor]

  • Spasena svjetla, Zagreb, 1985.
  • Srebrna zrnca u pjesniku, Zagreb, 1985.
  • Balada iz predgrađa, Zagreb, 1992.
  • Povratak, Zagreb, 1995.
  • Kadikad, Zagreb, 1997.
  • Pjesme, ABC naklada, Zagreb, 2007.
  • Izabrana djela, (prir. Vinko Brešić), drugo dopunjeno izdanje, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Poezija noċi, Hrvatska poezija, najljepše pjesme". poezijanoci.com. Pristupljeno 31. 8. 2016.
  2. ^ a b "Biografija: Dobriša Cesarić". essekeri.hr. Arhivirano s originala, 26. 11. 2011. Pristupljeno 26. 9. 2011.
  3. ^ worldcat.org: "Pjesme; Memoarska proza" Provjerite vrijednost |url= (pomoć). Pristupljeno 8. 12. 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]