Dobriša Cesarić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Dobriša Cesarić
Rođenje 10. januar 1902.
Slavonska Požega, Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Austro-Ugarska
Smrt 18. decembar 1980.
Zagreb, Socijalistička republika Hrvatska, SFRJ
Zanimanje Pjesnik, prevodilac
Jezik Hrvatski
Nacionalnost Hrvat
Obrazovanje Filozofski fakultet u Zagrebu
Period 1916–1980.
Žanr Modernizam

Dobriša Cesarić bio je hrvatski i jugoslavenski pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika hrvatske poezije. Objavio je ukupno šest knjiga koje su bile različiti izbori već objavljivanih pjesama, a pisao je kritičke i memoarske tekstove. Zbog jednostavnosti i jasnoće, ali i narativnosti, njegova lirika je uživala veliku popularnost kod širokih čitalačkih krugova. Bio je zaokupljen temom subjekta u otuđenom svijetu, poeziji je vratio estetiku bola, a orijentacija na čovjeka i društvo uputila ga je na socijalno angažovanu književnost. Dobriša Cesarić je mnogo prevodio sa njemačkog (Goethea, Heinea i Rilkea) i ruskog (Puškina, Ljermontova, Jesenjina i dr.) jezika. Jedan je od prevodilaca čuvene pjesme Heinricha Heinea, Azra, a bio je jedan od najprevođenijih hrvatskih pjesnika.[1]


Biografija[uredi | uredi izvor]

Srednju realnu gimnaziju pohađao je u Osijeku. Studirao je pravo i filozofiju. Radio je kao činovnik, lektor, prevodilac i urednik.

Od 1916. stalno živi u Zagrebu, gdje je maturirao i zatim slušao predavanja na Filozofskom fakultetu. Te godine objavio je i prvu pjesmu pod nazivom "I ja ljubim" u časopisu "Pobratim". Prva zbirka pjesama pod nazivom Lirika bila je objavljena 1931. godine u vlastitoj izdavačkoj kući i za to je dobio nagradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU). U međuratnim godinama je službovao u školi Narodnog zdravlja, a od 1945. bio je urednik u IP "Zora". Godine 1951. primljen je kao prvi član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti (skr. JAZU, danas HAZU). Od 1958. bio je u penziji. Do smrti je bio aktivan kao pjesnik i prevodilac. Svojim pjesničkim opusom ušao je u italijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju savremene evropske lirike. Uz prepoznatljivu „Voćku poslije kiše“ i druge antologijske pjesme poput: Balada iz predgađa, Oblak, Pjesma mrtvog pjesnika, Slap, Povratak bile su prevedene na mnoge svjetske jezike. Dobriša Cesarić je preminuo 18. decembra 1980. godine u Zagrebu, u svojoj 79-oj godini života. Dugo je bolovao od dijabetesa i vrlo teškog oštećenja jetre.[2]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Cesarić je pisao lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je više zbirki pjesama:

  • Lirika, Zagreb, 1931.
  • Spasena svjetla, Zagreb, 1938.
  • Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.
  • Pjesme, Zagreb, 1951.
  • Knjiga prepjeva, Zagreb, 1951.
  • Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.
  • Tri pjesme, Zagreb, 1955.
  • Goli časovi, Novi Sad, 1956.
  • Proljeće koje nije moje, Zagreb, 1957.
  • Izabrane pjesme, Zagreb, 1960.
  • Poezija, Skoplje, 1965.
  • Moj prijatelju, Zagreb, 1966.
  • Slap, izabrane pjesme, Zagreb, 1970.
  • Svjetla za daljine, Beograd, 1975.
  • Izabrana lirika, Beograd, 1975.
  • Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo, 1975.
  • Pjesme. Memoarska proza, Zagreb, 1976 (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 113)[3]
  • Voćka poslije kiše, Zagreb, 1978.

Posthumno[uredi | uredi izvor]

  • Spasena svjetla, Zagreb, 1985.
  • Srebrna zrnca u pjesniku, Zagreb, 1985.
  • Balada iz predgrađa, Zagreb, 1992.
  • Povratak, Zagreb, 1995.
  • Kadikad, Zagreb, 1997.
  • Pjesme, ABC naklada, Zagreb, 2007.
  • Izabrana djela, (prir. Vinko Brešić), 2. dopunjeno izdanje, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Poezija noċi, Hrvatska poezija, najljepše pjesme". poezijanoci.com. Pristupljeno 31. 8. 2016. 
  2. ^ a b "Biografija: Dobriša Cesarić". essekeri.hr. Pristupljeno 26. 9. 2011. 
  3. ^ worldcat.org: "Pjesme; Memoarska proza". Pristupljeno 8. 12. 2012. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]