Idi na sadržaj

Heike Kamerlingh Onnes

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Heike Kamerlingh Onnes
Rođenje (1853-09-21) 21. septembar 1853.
Smrt21. februar 1926(1926-02-21) (72 godine)
Leiden, Holandija
Poznat(a) potečni helij, superprovodljivost

Heike Kamerlingh Onnes (21. septembar 1853 – 21. februar 1926) bio je nizozemski fizičar i dobitnik Nobelove nagrade. On je iskoristio Hampson-Lindeov ciklus kako bi istražio kako se materijali ponašaju kada su ohlađeni na skoro apsolutnu nulu, a kasnije da bi prvi put ukapnio helij, 1908. On je također otkrio superprovodljivost 1911.[1][2][3]

Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1913.[4]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Sengers, Johanna Levelt: How Fluids Unmix: Discoveries by the School of Van der Waals and Kamerlingh Onnes. (Edita—the Publishing House of the Royal, 2002, 318 pp)
  2. van Delft, Dirk (2007) Freezing physics, Heike Kamerlingh Onnes and the quest for cold Arhivirano 11. 5. 2019. na Wayback Machine, Edita, Amsterdam, ISBN 9069845199.
  3. Blundell, Stephen: Superconductivity: A Very Short Introduction. (Oxford University Press, 1st edition, 2009, p. 20)
  4. "The Nobel Prize in Physics 1913".

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Heike Kamerlingh Onnes koji govori o dobitnicima Nobelove nagrade treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.